Albanija ima jednu od najbolje razvijenih nacionalnih obrana od kibernetičkih napada na svijetu. Prema Nacionalnom indeksu kibernetičke sigurnosti (NCSI), koji izrađuje estonska Akademija za e-upravu (eGA), Albanija dijeli prvo mjesto s Češkom, obje s rezultatom od 98,33 boda od mogućih 100.

Rezultat je tim zanimljiviji jer se na vrhu ljestvice ne nalaze tradicionalne tehnološke i gospodarske sile. Kanada i Estonija dijele treće mjesto s 96,67 bodova, dok je Finska peta s 95,83 boda. Njemačka je tek na 13. mjestu, SAD na 31., a Ujedinjeno Kraljevstvo na 42. mjestu.

NCSI obuhvaća 155 država i teritorija, a procjenjuje njihovu sposobnost prevencije kibernetičkih napada, odgovora na incidente i upravljanja posljedicama. Indeks se temelji na 49 pokazatelja raspoređenih u 12 kapaciteta i tri glavne skupine: stratešku, preventivnu i responzivnu kibernetičku sigurnost.

Ne promatra se, dakle, samo koliko je država tehnološki razvijena. Ocjenjuju se i zakoni, institucije, zaštita kritične infrastrukture, analiza prijetnji, zaštita podataka, odgovor na incidente, upravljanje krizama, provedba zakona protiv kibernetičkog kriminala, međunarodna suradnja te drugi elementi nacionalnog sustava kibernetičke obrane.

Albanija: napad koji je pokrenuo reformu

Albanija je osvojila 98,33 boda, pri čemu je ostvarila maksimalan rezultat u gotovo svim područjima. Puni broj bodova dobila je za strateške kapacitete, uključujući kibernetičku politiku, međunarodnu suradnju te obrazovanje i istraživanje, ali i za preventivne mjere poput zaštite kritične infrastrukture, analize prijetnji i zaštite podataka.

Jedini ozbiljniji nedostatak odnosi se na vojnu kibernetičku obranu. Albanija nema javno objavljenu vojnu kibernetičku doktrinu, pa je u tom području osvojila dvije trećine dostupnih bodova. Svi analizirani kapaciteti povezani s odgovorom na incidente, kriznim upravljanjem i provedbom zakona o kibernetičkom kriminalu ocijenjeni su maksimalnim brojem bodova.

Dio objašnjenja za takav rezultat leži u velikom kibernetičkom napadu iz 2022. godine koji se pripisuje iranskim državnim hakerima. Napad je bio toliko ozbiljan da je Albanija prekinula diplomatske odnose s Iranom.

Umjesto da kriza ostane izolirani sigurnosni incident, pretvorena je u pokretač opsežne reforme. Albanija je izmijenila pravni okvir, centralizirala obrambene aktivnosti pod Nacionalnim tijelom za kibernetičku sigurnost te intenzivirala suradnju s Europskom unijom, SAD-om i velikim tehnološkim kompanijama.

Posebna pozornost posvećena je i zaštiti sustava e-Albania, digitalne platforme kroz koju se građanima pruža oko 95 posto javnih usluga. Upravo pokazuje zašto kibernetička sigurnost danas više nije samo pitanje IT odjela, nego pitanje funkcioniranja države.

Češka: kombinacija regulative i institucija

Češka je s istih 98,33 boda na vrhu ljestvice. Za razliku od Albanije, riječ je o znatno digitaliziranijem gospodarstvu, ali osnovni obrazac je sličan.

I Češka je izgubila dio bodova zbog nedostatka javno objavljene vojne kibernetičke doktrine. U ostalim područjima ostvarila je gotovo maksimalne rezultate.

Temelj njezina sustava čine nacionalna strategija kibernetičke sigurnosti, snažna suradnja javnog i privatnog sektora te specijalizirani regulator, Nacionalna agencija za kibernetičku i informacijsku sigurnost (NÚKIB). Članstvo u EU-u i NATO-u dodatno omogućuje razmjenu informacija, koordinaciju i zajedničko djelovanje.

Češka također redovito ažurira svoju nacionalnu strategiju kako bi odgovorila na nove prijetnje, dok ključni sektori poput energetike, zdravstva i financija podliježu višeslojnim sigurnosnim zahtjevima.

Kanada i Estonija: gotovo bez slabih točaka

Kanada je treća s 96,67 bodova. Za razliku od vodećeg dvojca, njezini nedostaci nisu koncentrirani na jedno područje.

Kanada, primjerice, nema nacionalno priznati sustav elektroničke identifikacije koji bi građanima omogućio sigurnije online transakcije. U kriznom upravljanju nedostaje joj i operativna kibernetička rezerva, odnosno formalni mehanizam kojim bi se u slučaju velikog napada brzo angažirali dodatni stručnjaci.

Temelj kanadskog modela čini integrirani obrambeni sustav oko Kanadskog centra za kibernetičku sigurnost, uz snažnu suradnju države i privatnog sektora, ulaganje u kibernetičke stručnjake i naglasak na suverenitetu podataka.

S istih 96,67 bodova treće mjesto dijeli Estonija, zemlja koja se često navodi kao jedan od pionira digitalne države.

Estonija je vlastiti model kibernetičke otpornosti počela snažno razvijati nakon velikog vala kibernetičkih napada 2007. godine, koji se široko pripisuje Rusiji, iako odgovornost nikada nije formalno dokazana.

Estonski pristup temelji se na širokoj društvenoj uključenosti, javno-privatnoj suradnji i decentraliziranoj digitalnoj infrastrukturi. Sustav za razmjenu podataka X-Road i tehnologija KSI blockchaina postali su važni elementi digitalne države.

Estonija, međutim, nema formalno usvojen nacionalni plan upravljanja krizama za velike kibernetičke incidente, kao ni javno objavljenu vojnu kibernetičku doktrinu.

Finska pokazuje da vojna komponenta nije jedini kriterij

Peto mjesto pripada Finskoj s 95,83 boda. Za razliku od Albanije, Češke, Kanade i Estonije, Finska je ostvarila puni rezultat u području vojne kibernetičke obrane.

Njezini nedostaci vezani su uz koordinaciju nacionalnih kampanja za podizanje svijesti o kibernetičkoj sigurnosti te nepostojanje operativne kibernetičke rezerve za velike krizne situacije.

Finska se oslanja na koncept „sveobuhvatne sigurnosti“, koji u obranu uključuje državu, kompanije i građane. Energetske i telekomunikacijske kompanije izravno surađuju s nacionalnim centrom za kibernetičku sigurnost, što omogućuje bržu razmjenu informacija i koordinirani odgovor.

Veličina države nije presudna

Rezultati NCSI-ja pokazuju da gospodarska i tehnološka snaga same po sebi ne jamče visoku razinu nacionalne kibernetičke otpornosti. Sjedinjene Države, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju znatno veće tehnološke i obrambene kapacitete, ali se na ovoj ljestvici nalaze iza niza manjih država.

Na dnu NCSI-jeve ljestvice nalaze se Mikronezija, Palau i Istočni Timor.

Važna je pritom i metodologija. NCSI ne pokušava izmjeriti koliko je neka zemlja „neprobojna“ za hakere, nego koliko je institucionalno pripremljena za prevenciju, odgovor i oporavak od kibernetičkih napada.

Indeks pritom funkcionira i kao otvorena baza dokaza i službenih dokumenata. Vlade ga mogu koristiti za prepoznavanje vlastitih slabosti i određivanje područja u koja treba ulagati.

Upravo je to možda najzanimljivija poruka rezultata: veliki kibernetički napad može biti katastrofa, ali za države koje ga pretvore u sustavnu reformu može postati i katalizator jačanja nacionalne sigurnosti. Albanija i Estonija dva su primjera kako takav pristup može u relativno kratkom vremenu promijeniti poziciju države na globalnoj sigurnosnoj karti.