Mobilne radne stanice u pravilu su dosta skupi laptopi, optimizirani za visoke performanse, nadogradivost i lako održavanje. Visoke performanse postižu se primarno optimizacijom kućišta laptopa za hlađenje, no nauštrb dimenzija i mase, koji u ovom kontekstu padaju u drugi plan. Naravno, naglasak je također i na čvrstoći laptopa, pa se svi proizvođači hvale zadovoljavanjem različitih MIL-STD-810G standarda koje je postavila američka vojska, a koji pokrivaju otpornost na padove, vibracije, temperaturu, vlagu, prašinu i slično. Mobilne radne stanice u pravilu imaju podršku za ugradnju procesora Xeon i ekvivalentnih AMD-ovih procesora koji nude dodatne mogućnosti, u prvom redu podršku za ECC memoriju.

Često je i povećanje ukupnog kapaciteta memorije ugradnjom većeg broja utora, baš kao i povećanje prostora za pohranu podataka preko većeg broja dostupnih uređaja. Bitna stavka je i profesionalna grafika, bitna korisnicima koji rade u aplikacijama koje se oslanjaju na grafičke performanse. Iako su profesionalne grafičke kartice temeljene na istim GPU-ovima koji pogone i obične grafičke kartice, u kompatibilnim aplikacijama nude bolje performanse zbog bolje selekcije čipova pri proizvodnji, većeg kapaciteta memorije te optimiziranih i certificiranih drivera.

Veća sličnost s klasičnim stolnim PC-jem znači i da će značajke radne stanice dosta ovisiti o odabranim konfiguracijskim opcijama. Kako je riječ o specifičnim računalima visoke cijene, najčešće se naručuju BTO (Built To Order) strojevi koji su posve prilagođeni potrebama i mogućnostima kupca. Zbog toga je malo nezahvalno testirati mobilne radne stanice jer malo tko drži već složene strojeve na lageru. Performanse računala također uvelike variraju, zavisno o tome što je u njega ugrađeno.

Više jezgri, lakše povezivanje

U posljednjih godinu dana glavna dva trenda koja su utjecala na ovaj segment računala su drastično povećanje broja jezgri procesora te odbacivanje klasičnih konektora za dock na donjem dijelu laptopa. U principu, laptopi koji su ranije imali procesore s dvije fizičke jezgre, ove godine imaju četiri, a oni s četiri nadograđeni su na šest ili osam, što je, naravno, golem skok u performansama. Što se tiče umirovljenja docka, situacija je jednostavna – zašto koristiti dedicirani konektor, koji varira od proizvođača do proizvođača, ako postoji jednostavnije, unificirano sučelje koje ga može zamijeniti. To sučelje je Intelov Thunderbolt 3, koji u sebi također unificira standard USB 3.1 Gen2. Drugim riječima, na Thunderbolt 3 konektor, koji inače ima oblik USB-C konektora, možemo spojiti bilo koji USB uređaj, bilo izravno, bilo preko adaptera, i sve će raditi bez problema.

Thunderbolt 3 omogućuje spajanje širokog dijapazona uređaja na laptop, ne samo docka preko kojeg dobivamo više konektora. Mogu se spojiti i NAS-evi, odnosno kućišta za diskove i SSD-ove visokih performansi te PCIe periferije, u prvom redu vanjske grafičke kartice. Thunderbolt 3 podržava i napajanje, no kod mobilnih radnih stanica energetski zahtjevi računala ipak su malo preveliki za ono što Thunderbolt nudi (100 W), pa radne stanice, za razliku od laganih poslovnih laptopa, i dalje koriste klasične konektore i adaptere za napajanje.

Kako smo testirali

Za mjerenje performansi laptopa iskoristili smo nekoliko specijaliziranih testova. Prvi je SPECviewperf 13, koji mjeri performanse računala u različitim CAD/CAM aplikacijama i podosta se oslanja na performanse grafike. Drugi provedeni test je SPECwpc 2.1, koji je u neku ruku profesionalna inačica popularnog PCMarka. Rezultati koje izbacuje SPECwpc dosta su opsežni, pa smo se u tablici ograničili na rezultate pojedinih segmenata, bez izvlačenja brojki za svaki pojedini test. Valja napomenuti da u sklopu svakog segmenta SPECwpc vrti i IOmeter test kojim se mjere performanse SSD-a, a što je, pak, dosta realan pokazatelj stvarnih performansi računala. Za brzi uvid u performanse SSD-ova ugrađenih u testirana računala iskoristili smo CrystalDiskMark.

Za brz i izravan test sirovih performansi procesora i grafike slično nam je poslužio Cinebench R15, benchmark temeljen na aplikaciji za 3D modeliranje i animiranje Cinema 4D. Test smo koristili za provjeru mogućnosti rashladnog sustava računala tako da smo test serijski izvodili dok god rezultat nije prestao padati, odnosno kada bi se performanse stabilizirale. Samim time, multi-core test nam govori koliko se dobro rashladni sustav laptopa nosi sa zagrijanim procesorom, a nas kao korisnike, naravno, zanima što manji pad performansi. Single-core performanse, pak, nisu ograničene rashladnim sustavom (grijanje je premaleno), no dobra su indikacija optimizacije kompletne platforme.

Mogućnosti ekrana analizirane su DataColorovim Spyder 5 kolorimetrom, a taj nam je instrument pomogao da podesimo jednaku svjetlinu ekrana (190 cd/m²) prije početka mjerenja kapaciteta baterije. Za to nam je, pak, poslužio PCMark 8, odnosno set testova Office Work tee aplikacije za testiranje performansi. On naizmjence vrti surfanje, rad u tabličnom kalkulatoru, uređivaču teksta (obje aplikacije dio su paketa Libre Office) te videochat s više sugovornika.

Dell Precision 3530 273026001-G0107 - Ponuda za šparne

Kad je riječ o mobilnim radnim stanicama, Precision 3530 pripada donjem segmentu ponude. Testirani model kombinira 45-vatni 4-jezgreni Core i5-8300H posljednje generacije s profesionalnom grafičkom karticom Quadro P600

Iako na prvi pogled hardverske specifikacije Dellove radne stanice izgledaju impresivno, zapravo je riječ o najsporijem od testiranih računala. Vrh ponude danas čine 6-jezgreni ili 8-jezgreni procesori čak i u mobilnom segmentu, a Quadro P600 jedna je od sporijih profesionalnih kartica u Nvidijinoj ponudi. U pogledu performansi neće vas razveseliti niti ostale komponente. Računalo ima samo 8 GB memorije u obliku jedne pločice (DDR4), no zapravo još više iznenađuje činjenica da M.2 utor popunjava SATA, a ne NVMe SSD, što znači da su performanse ugrađenog SSD-a daleko slabije od modela koje nalazimo u ostalim laptopima s ovog testa. Osjeti li se to u praksi? To zavisi o tome što na računalu radite, no ako kupujete mobilnu radnu stanicu, može se pretpostaviti da imate znatno više zahtjeve za performansama od prosječnog uredskog ratnika.

Naravno, moguće je kupiti i Precision 3530 drugačije konfiguriran – s, primjerice, 6-jezgrenim procesorom Xeon, kombiniranim s do 32 GB ECC memorije, PCIe SSD-om i grafičkom karticom Quadro P2000. Što se mogućnosti nadogradnje tiče, situacija je dobra. Unutrašnjosti laptopa možemo lako pristupiti odvijanjem seta križnih vijaka, koji ne ispadaju van, već ostaju osigurani na poklopcu. Tu imamo dva SO-DIMM utora, od kojih je jedan popunjen, jedan utor za M.2 SSD (popunjen) i mjesto za ugradnju 2,5-inčnog diska ili SSD-a, s time da je pri ugradnji te komponente potrebno dodati i odgovarajući plosnati kabel i spojiti ga na SATA port na ploči. Tu također vidimo i bateriju od 68 Wh, koja je u našem testu osigurala vrijeme autonomije od 4 sata i 10 minuta. U praksi tako, uz uredski rad, možete očekivati oko 8 sati. Valja napomenuti da postoji i opcija s jačom baterijom od 92 Wh.

Rashladne mogućnosti

Hlađenje izgleda skromno, i u praksi se tako i ponaša. Lijevi i središnji dio tipkovnice pri punom opterećenju procesora dostižu temperaturu 40 i 37 stupnjeva, dok je desna strana nešto hladnija, s 32 stupnja. Temperatura odmorišta za dlanove iznosi 27 i 25 stupnjeva, što je očekivano i u redu. Opterećenjem GPU-a malo padaju temperature lijeve i desne strane tipkovnice, no generalni dojam je da hlađenje Precisiona nije izvedeno optimalno. Tu imajte na umu kako je buka koju generira jedan ugrađeni ventilator pod opterećenjem relativno visoka, a i da to hlađenje treba ohladiti i jače komponente, ako se odlučite za takvu konfiguraciju. Što se tiče skaliranja performansi u kontekstu rashladnog sustava, vidimo da rezultat testa Cinebench, koji radi opterećenje na svim jezgrama, pada 7%, a performanse grafičke kartice u istom testu zbog zagrijavanja nakon nekoliko izvođenja padaju oko 6%.

Precision 3530 izrađen je vrlo solidno. S masom od 2,19 kg, riječ je o najlakšem uređaju na testu, s time da je debljina od 26 mm u razini HP-ovog ZBooka (ThinkPad je nešto deblji). Uređaj je izrađen prilično kvalitetno, premda, ruku na srce, ostavlja slabiji dojam u ovom pogledu u odnosu na skuplje stanice koje nudi konkurencija. Jedina objektivna manjkavost koju smo uočili je blago svijanje desnog dijela tipkovnice. Kao što je red za radnu stanicu, kućište zadovoljava 15-ak MIL-STD-810G standarda. Okvir ekrana standardnih je dimenzija, opremljen običnom i IR kamerom, što, pak, omogućuje logiranje u Windowse detekcijom lica. Tu su također i čitač otiska prsta, NFC čip za autorizaciju preko mobitela te čitač pametnih kartica.

Ekran za pipkanje

Ekran na našem modelu podržava upravljanje dodirom pa zbog toga ima sjajni finiš. Ponuđena razlučivost je FHD, a sâm panel je IPS tipa. Dell u ponudi ima i mat tip FHD ekrana, te HD ekran, no nema jačih opcija. Kvaliteta ekrana, nažalost, nije baš najbolja za računalo takvog tipa. Maksimalna svjetlina vrlo je skromnih 216 cd/m², uz tvorničku kalibraciju gama krivulje od 2.3 (što znači kontrastniji prikaz), toplinu bijele od 7.700 kelvina (hladniji prikaz od idealnog) i mogućnost prikaza boja od samo 66% sRGB spektra. Ukratko, ako namjeravate često raditi vani ili vam je prikaz ekrana dosta bitan zbog posla, ovaj vas Dellov pulen neće moći zadovoljiti. Ekran je za kućište fiksiran s dvije robusne metalne šarke, koje su možda ipak mrvicu prečvrste jer se poklopac ne da otvoriti jednom rukom.

15-inčno kućište omogućilo je implementaciju tipkovnice pune veličine, s odvojenim numeričkim dijelom. Osim već spomenutog blagog svijanja desnog dijela, na kvalitetu tipkovnice nemamo zamjerki, iako nam se sam osjećaj tipkanja više sviđa na modelima HP-a i Lenova. Tipkovnica ima bijelo pozadinsko osvjetljenje, kod kojeg malo nervira to što se vrlo brzo isključuje, a što nismo uspjeli nigdje regulirati. U sredinu tipkovnice umetnut je TrackStick, a ispod tipkovnice smješten je velik i vrlo dobar touchpad, opremljen s dva seta odvojenih tipki – gornje tri tipke namijenjene su korištenju uz TrackStick, a donje dvije uz touchpad.

Ponuda konektora očekivano je vrlo dobra, za što je dijelom odgovorna i odluka da se konektori, osim po bokovima, rasporede i po stražnjem rubu laptopa. Na lijevom boku imamo Thunderbolt 3, USB 3.1 Gen1, čitač SD kartica i čitač pametnih kartica. Na desnom boku su Noble lock utor (dakle, ne klasični Kensington), VGA konektor, always-on USB 3.1 Gen1, utor za SIM karticu (naš model nema modem, postoje i oni koji imaju) te konektor za slušalice. Na stražnjoj su strani, pak, mrežni konektor (Intelova kartica), HDMI, USB 3.1 Gen1 i konektor za napajanje. Laptop nema konektor za klasični dock, već se za to koristi Thunderbolt 3 / USB-C konektor. Kako je i red, na implementaciji bežične mreže nije se škrtarilo pa laptop raspolaže Intelovim Wireless-AC 9560 kontrolerom u 2x2 konfiguraciji, koji se na naš redakcijski router spajao brzinom od 144 Mbit/s.

Baterija – 4:10 h

HP ZBook 15 G5 2ZC40EA - Stilizirana radna beštija

ZBook 15 na svjetskoj je razini jedna od najprodavanijih, ako ne i najprodavanija mobilna radna stanica. Verzija G5, predstavljena ove godine, donosi ne samo novi hardver, već i kompletno redizajnirano kućište koje izgleda doista impresivno

Za razliku od Dellovih i Lenovovih radnih strojeva, koji izgledaju prilično monotono, nova HP-ova linija razveselit će ljubitelje atraktivnog industrijskog dizajna. Novi ZBook 15 krasi prekrasno aluminijsko tijelo s dijagonalno odrezanim kutovima i kromiranim uglatim HP-ovim logom na poklopcu. Kako bi bilo posve jasno o kakvom je računalu riječ, na vanjskoj strani šarke kojom je ekran spojen na kućište ispisano je Mobile Workstation. Sukladno činjenici da zadovoljava niz MIL-SPEC standarda, tijelo ZBooka iznimno je kvalitetno napravljeno. Ispod čvrstog poklopca koji je na kućište pričvršćen jednom širokom šarkom, smješten je mat ekran FHD razlučivosti, temeljen na IPS tehnologiji.

HP nudi nekoliko opcija ekrana na 15-ici. U najskupljoj varijanti to je 4K zaslon DreamColor svjetline 600 cd/m², opremljen automatskim kalibratorom boja. U ovoj, skromnijoj varijanti, ekran je FHD razlučivosti i mnogo slabijih karakteristika. Maksimalna svjetlina iznosi vrlo dobrih 375 cd/m², s pokrivenošću sRGB spektra boja od 97%. Problematični su tvornička kalibracija i probijanje pozadinskog osvjetljenja, koje je na našem primjerku dosta izraženo u donjem lijevom kutu ekrana. Tvornička kalibracija gama krivulje pokazala je vrijednost od čak 2,6, a standard za svakodnevnu uporabu je 2,2. Toplina bijele boje visokih je 7.700 kelvina, što rezultira hladnim prikazom u odnosu na uobičajenih 6.500 kelvina. Ukratko, ako želite monitor dovesti u red, trebat će vam kalibrator. Iznad monitora smještena je HD web-kamera, opremljena kliznim vratašcima koja nam omogućuju da je fizički blokiramo, no to istodobno znači da nema podrške za funkciju autentikacije korisnika Windows Hello. Dodatne mogućnosti zaštite računa moguće su uz pomoć čitača otiska prsta, čitača pametnih kartica i NFC čipa.

Zvuk za peticu

Gornji dio kućišta ZBooka zauzima rupičasta letvica, iza koje se kriju zvučnici koje potpisuje Bang & Olufsen. B&O zvučnici na HP-ovim laptopima u pravilu zvuče bolje nego zvučnici koje nudi konkurencija, a u slučaju ove radne stanice ta je kvaliteta posebno izražena. Iskreno, ostali smo zapanjeni glasnoćom i količinom basa koje su u stanju isporučiti, što nam se već dugo nije dogodilo. Jednako smo impresionirani i tipkovnicom koja nudi manje tipke plićeg hoda, s bijelim pozadinskim osvjetljenjem i punom tipkom Enter. Autor ovih redaka preferira takve pliće tipkovnice, no vi nemate nužno iste preferencije.

Za upravljanje kursorom na ekranu možemo koristiti HP-ov PointStick, kao i klasični touchpad. Implementacija PointSticka nije tako dobra kao na Lenovovim uređajima, no s obzirom na to da je touchpad izvrstan, tu HP-u ne bilježimo minus. Bilo da koristite prvu ili drugu periferiju, na raspolaganju su vam tri odvojene tipke.

Za razliku od Lenova i Della, koji su na svojim laptopima iskoristili stražnji rub uređaja za implementaciju konektora, HP se ograničio na bokove. Usprkos tome, ponuda konektora i utora je izvrsna. Na lijevom boku imamo konektor Intelove mrežne kartice, dva USB 3.1 Gen1, čitač SD kartica te Kensington bravicu. S druge strane su konektor za napajanje, dva Thunderbolt 3 konektora koji ujedno služe za spajanje na dock i kompatibilne monitore, HDMI, treći USB 3.1 Gen1, konektor za slušalice i čitač pametnih kartica. Stražnji rub laptopa iskorišten je izbacivanje toplog zraka. Za spajanje na bežične mreže koristi se Intelov adapter Wireless-AC 9560, koji se u našem slučaju spajao brzinom od 144 Mbit/s, iako mu je teoretski maksimum 1,73 Gbit/s.

Iako ima razmjerno tanko tijelo, debljine 26 mm, ZBook je s masom od 2,46 kg relativno težak za 15-inčni stroj. Uzrok više mase krije se vjerojatno u unutrašnjosti laptopa. Njoj pristupamo na iznimno jednostavan način, čak i bez uporabe odvijača. Dovoljno je pomaknuti kliznu bravicu u otključani položaj te povući klizni poklopac prema sebi – baš kao na serverima. Time se otkrivaju dvije trećine tijela laptopa, a dio s hlađenjem, za koje HP tvrdi da ima 30% bolje performanse u odnosu na staru generaciju, ostaje skriven iza perforiranog lima. Tu su nam na raspolaganju utor za ugradnju 2,5-inčnog SATA SSD-a ili čvrstog diska, dva utora za ugradnju memorije, dva M.2 utora, od kojih je jedan tvornički popunjen 256-gigabajtnim NVMe SSD-om, utor za sekundarnu SD memoriju karticu, a tu je i izmjenjiva baterija kapaciteta 92 Wh. Baterija je u našem testu izdržala preko šest sati, što znači da uz lagani uredski rad može izdržati do preko 12 sati.

NVMe, a može i dva

Ugrađeni SSD potpisuje Toshiba, a performanse su mu osrednje za jedan NVMe SSD. Naš model opremljen je i sa 16 GB memorije u obliku jedne pločice, što nije baš optimalno za performanse računala. Veći je problem to što drugi SO-DIMM utor nije vidljiv kada se makne zaštitna ploča. Vidljivi su treći i četvrti utor, no prvi i drugi su skriveni. To ujedno znači da je u laptop moguće ugurati čak 64 GB memorije, s time da ona može biti i ECC tipa ako se odlučite za konfiguraciju s procesorom Xeon.

Naša varijanta opremljena je, pak, s brzim Core i7-8750H, čijih je šest jezgri kombinirano s grafičkim performansama kartice Quadro P2000 s 4 GB vlastite memorije. Rashladni sustav računala s ovim se komponentama naizgled nosi odlično. Kažemo naizgled, jer temperatura gornje strane kućišta niti u jednom trenutku nije prešla 29 stupnjeva, a ne možemo se požaliti niti na buku ventilatora. Problem je u padu performansi – usprkos dobrom hlađenju, rezultat Cinebencha R15 od početnih 1.129 bodova pada na 991 bod, što je razlika od čak 12%. Istovremeno konkurentski ThinkPad P52, ne samo da ima manji pad (6%), već i zbog korištenja dvokanalne memorije u tvorničkoj konfiguraciji nudi i više vršne performanse.

Samim time, u kontekstu performansi ovoj radnoj stanici imamo nekoliko zamjerki – tvornički memorija nije konfigurirana za dvokanalni rad (samo jedan modul), procesor iz nekog razloga vrlo brzo ograničava performanse, usprkos tome što se kućište računala ne zagrijava i naposljetku imamo mediokritetan NVMe SSD. Zbog toga ThinkPad ima bolje rezultate u svim testovima osim SPECviewperfa, koji se primarno oslanja na performanse grafičke kartice.

Baterija – 6:23 h

Lenovo ThinkPad P52 20M9-001GSC - Skupocjena klasika

Najskuplja obrađena radna stanica ujedno je i dizajnom najviše naklonjena prema performansama. To se najbolje vidi prema višoj masi te osjetno većoj debljini kućišta u odnosu na konkurentske modele. Naglasak je na performansama, nauštrb ostalih značajki

ThinkPadovi iz serije P do prije nekoliko godina nisu ni postojali, već je Lenovo ovaj segment poslovnog tržišta fokusiran na performanse pokrivao serijom W laptopa, koji su ustvari bili ponešto prilagođeni klasični uredski T modeli. Serija P, sada u trećoj iteraciji, donosi dobrodošao fokus na performanse i hlađenje. Osnovni dizajn nije se mnogo mijenjao u odnosu na začetnika, ThinkPad P50. I dalje je riječ o klasičnom crnom laptopu, 100% utilitarnog dizajna, bez ikakvih dizajnerskih detalja. Od novosti na kućištu u odnosu na prethodnu generaciju uređaja imamo redizajniranu ponudu konektora, koja uključuje i eliminaciju dediciranog konektora za dock, zamjenu zelenih LED-ica bijelim LED-icama te eliminaciju Lenovova loga na poklopcu uređaja.

P52 teži je i deblji u odnosu na druga dva testirana uređaja. Masa iznosi 2,59 kilograma, a debljina kućišta varira od 28 do čak 30 mm. Kvaliteta izrade je, sukladno očekivanjima, odlična. Na seriji ThinkPad u ovom se pogledu nikad nije štedjelo, a P52 nije iznimka. Čvrsti poklopac laptopa na kućište fiksiran je s dvije metalne šarke odmjerene čvrstine, i da se otvoriti jednom rukom.

Solidan FHD ekran

Lenovo radnu stanicu nudi s dvije varijante ekrana – 4K osjetljiv na dodir i mat FHD. Mi smo imali jeftiniju varijantu, koja za prikaz koristi IPS tehnologiju, nudi maksimalnu svjetlinu od 285 cd/m² i pokrivenost sRGB spektra od 94%. To je prilično solidno za korisnike koji ne trebaju vrhunsku točnost boja niti dobar prikaz na otvorenom, pod direktnim suncem. Što se tiče tvorničke kalibracije, gama krivulja nešto je kontrastnija od očekivanja (izmjereno 2,3), a temperatura bijele boje ponešto vuče prema plavom dijelu spektra, no manje nego kod ostalih radnih stanica (7.000 kelvina). Iznad ekrana smještena je HD web-kamera bez dodatnih mogućnosti.

Donji dio laptopa krasi tradicionalna odlična tipkovnica s bijelim pozadinskim osvjetljenjem, hrvatskim znakovima, numeričkim dijelom i punom tipkom Enter. Hod tipki dublji je nego na ostalim testiranim laptopima, što će se nekim korisnicima posebno svidjeti. Iznad tipkovnice je letvica iza koje se kriju neimpresivni zvučnici, a zgodno je to što ovo računalo ima i jasno vidljive notifikacijske LED-ice koje nam govore je li uključen WiFi i pristupa li se disku. One su smještene u letvici ispod monitora.

Za upravljanje kursorom na raspolaganju imamo odličan crveni TrackPoint i veliki touchpad s tri odvojene tipke. TrackPoint također ima svoje tri tipke smještene iznad touchpada. Središnja tipka je manja i nazubljena, što je dosta zgodan detalj jer se koristi za scrollanje u kombinaciji s TrackPointom. Ispod kursorskih tipki tipkovnice smješten je i maleni čitač otiska prsta, koji u kombinaciji s čitačem pametnih kartica nudi mogućnost dodatne autentikacije korisnika.

Baš kao i Dell na Precisionu, Lenovo na ovom ThinkPadu, osim bokova, za smještanje konektora koristi i stražnji rub prijenosnika. Zanimljivo je da na sva tri ruba koji gledaju od korisnika imamo otvore za izbacivanje toplog zraka – po jedan na bokovima te dva na stražnjem rubu. Na lijevom boku od portova i utora su always-on USB 3.1 Gen1, čitač SD kartica, čitač pametnih kartica, na desnom Kensington bravica, mini DisplayPort 1.4, dva USB-a 3.1 Gen1, konektor za slušalice, a straga RJ-45 mrežni konektor, HDMI, dva Thunderbolta 3 i napajanje. Prethodna generacija (P51) imala je samo jedan Thunderbolt, ali i klasični konektor za dock. P52 takav konektor nema, već su dostupni isključivo Thunderbolt 3 dockovi (ako ih se uopće više može nazvati dockovima). Za mrežno povezivanje brine se Intelov hardver – gigabitni I219-V NIC za žično umrežavanje i Wireless-AC 9560 u 2x2 konfiguraciji za bežično. Zanimljivo je da se isti adapter na naš router spojio brzinom od 520 Mbit/s, što je osjetno brže od veza koje su postigli HP-ov i Dellov pulen s istim adapterom. Nismo proveli dodatno testiranje, tako da ovo spominjemo samo kao kuriozitet.

Dobro konfiguriran

Kad su u pitanju performanse, P52 može biti prava mrcina jer podržava Xeone, maksimalno 64 GB memorije (preko četiri utora), dva M.2 SSD-a, jedan 2,5-inčni disk ili SSD te diskretnu grafiku do modela Quadro P3200 (maksimum na ostalim testiranim računalima je P2000). Otuda i veća debljina te brojni ispusi sustava hlađenja. Naša konfiguracija bila je opremljena šesterojezgrenim Coreom i7-8750H, 16 GB memorije u obliku dvije odvojene pločice, što je omogućilo dvokanalni pristup grafičkoj kartici Quadro P1000 s 4 GB vlastite memorije i 512-megabajtnom Samsungovom NVMe SSD-u PM981, temeljenom na TLC memoriji. Ukratko, procesor je isti kao kod ZBooka, kapacitet radne memorije je jednak, ali na ThinkPadu je bolje konfigurirana, grafika je nešto slabija na ThinkPadu (P1000 vs. P2000), no SSD ima, ne samo veći kapacitet, već i osjetno bolje performanse. U praksi u našim testovima ThinkPad dominira u svim testovima osim SPECviewperfa, koji se jako oslanja na grafiku.

Za dobre performanse nije zaslužan samo hardver, već i odlično hlađenje. Tipkovnica laptopa niti u jednom trenutku nije bila toplija od 33 stupnja, a buka ugrađenih ventilatora bila je također relativno niska. Utjecaj hlađenja na performanse najbolje se vidi u Cinebenchu – prilikom prvog izvođenja višejezgrenog testa postigli smo 1.244 bod, a pri petom izvođenju, kada se zagrijavanje stabiliziralo, rezultat je pao samo 6%.

Donja strana laptopa ima jedan poklopac za komponente, pričvršćen križnim vijcima, ispod kojeg se nalaze dva utora za M.2 SSD, jedan za 2,5-inčni SATA uređaj, dva utora za memoriju (druga dva su ispod tipkovnice). Vijci ostaju na metalnom poklopcu nakon odvijanja. Baterija je, pak, odvojiva, odnosno spakirana u plastično kućište, kao što je to bio običaj ranije. Takav pristup na radnoj stanici ima smisla jer omogućuje brzu zamjenu baterije na terenu, no dobro je što laptop na ugrađenoj 92-vatsatnoj bateriji u uredskom radu može izdržati poprilično dugo – preko 12 sati, s obzirom na to da je u našem testu s višim opterećenjem izdržao 6 sati i 10 minuta.

Baterija – 6:10 h

 NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.