Laptopi opremljeni konektorom za dock korisnicima omogućuju da uređaj spoje na dock – komad hardvera na kojem se nalaze svi konektori koje nalazimo na laptopu, a vrlo često i oni koji su zbog ograničenih gabarita kućišta na laptopu izostavljeni. Druga prednost docka je to što jednim potezom, spajanjem laptopa na dock, na računalo spajamo sve željene periferije koje su na radom mjesto stalno spojene na dock. To su, primjerice, monitor, tipkovnica, miš, vanjski čvrsti disk, zvučnici i, naravno, samo napajanje laptopa.

Mogućnost spajanja na dock tražila je implementaciju nestandardnih konektora na donji dio laptopa, odnosno prijenosnika, a koji bi često bili zaštićeni vratašcima. Manjak standarda odgovarao je proizvođačima uređaja jer je to značilo da kupnjom novog prijenosnika kupac mora kupiti i novi dock.

Kompleksnost je također ograničila masovnost implementacije. Podršku za dock imao je manji broj uređaja za koje je proizvođač pretpostavljao da će se prodavati klijentima koji neće imati problema s dodatnim troškovima za kupnju docka.

Katica za sve

Lagani nestanak potrebe za korištenjem analognih sučelja omogućio je sve veću standardizaciju digitalnih sučelja, koja se već dugi niz godina oslanjaju na serijski prijenos podataka pri visokom radnom taktu. Kulminacija trenda standardizacije i unifikacije dogodila se 2015. godine, kada je Intel lansirao svoje sučelje Thunderbolt 3 s fizičkim konektorom koji se do tada koristio u kombinaciji s najnovijom generacijom USB sučelja. Vjerojatno pretpostavljate o kojem je tipu konektora riječ – USB-C konektoru.

Iako fizički vrlo malen, taj konektor u sebi ima čak 24 kontakta, što ga čini iznimno multifunkcionalnim. Druga njegova prednost je sam oblik. Konektor je simetričan, zbog čega nije bitno kako su spojeni njegov muški i ženski dio, odnosno kako je kabel priključen na port.

Još prije nego što je USB-C zaživio na najnovijoj verziji Thunderbolta, korišten je u kombinaciji s USB 3.1 Gen1 i Gen2 standardima. Ako vas zbunjuju ove oznake, USB 3.1 Gen1 poznat je i pod nazivom USB 3.0, a USB 3.1 Gen2 kao USB 3.1. Ako se iza USB-C konektora nalazi stariji USB 3.1 Gen1 kontroler, funkcionalnost porta nije osobita – moguće je spajati uređaje za pohranu podataka prema kojima komunikacija ide brzinom do 5 Gbps, odnosno 625 MB/s. U slučaju da je iza konektora USB 3.1 Gen2 kontroler, brzina komunikacije raste do 1.250 MB/s, a otvara se mogućnost prijenosa videosignala preko protokola DisplayPort te znatno bolje mogućnosti napajanja (do 100 W).

Thunderbolt 3 kao tehnološki najkompleksniji, ali i najskuplji, donosi još veće mogućnosti. Prva bitna značajka je da konektor Thunderbolt 3 funkcionira kao USB 3.1 Gen2 konektor ako na njega priključimo USB periferiju. Ako je riječ o periferiji Thunderbolt 3, brzina prijenosa podataka raste do 5.000 MB/s te se otvara mogućnost izravnog spajanja PCIe uređaja, najčešće grafičkih kartica.

Treba napomenuti da brzina veze Thunderbolt 3 ovisi o kvaliteti kabela. Maksimalna brzina od 40 Gbps ostvariva je isključivo preko kvalitetnih pasivnih kabela duljine do pola metra, odnosno duljih aktivnih kabela. U suprotnom, brzina pada na pola navedene vrijednosti.

Problematika kvalitete kabela odnosi se i na obične USB-C konektore, pogotovo kad bi se laptop iz njega treba napajati. Samim time, preporučljivo je koristiti isključivo kabele koji su došli s uređajem, odnosno provjereno kvalitetne kabele.

Sve to u praksi znači da USB-C konektor, ako se iza njega nalazi Thunderbolt 3 ili USB 3.1 Gen2 kontroler, može u potpunosti zamijeniti konektor za dock. Sâm dock, pak, zamjenjuje USB/Thunderbolt 3 hub koji može biti samostalan uređaj ili ugrađen u monitor.

Kriteriji za test

Sada kada smo raščistili zašto je USB-C toliko zanimljiv, vrijeme je da se pozabavimo s laptopima koje smo testirali. Kriteriji za testiranje bili su relativno labavi – željeli smo isprobati poslovne prijenosnike koji nude USB-C konektor. Na kraju smo skupili osam prilično različitih uređaja – od ultralakog HP-ovog EliteBooka 1020, s masom od 1,1 kg, do laptopa klasičnog formata kao što je Lenovo ThinkPad E580 s 15,6-inčnim ekranom i masom od dva kilograma.

Uređajima smo testirali performanse pomoću aplikacija PCMark 10, Cinebench R15 i CrystalDiskMark. PCMark 10 preko svoje baterije testova kombinira performanse procesora, diska, odnosno SSD-a, te grafičke kartice u raznim scenarijima. Essentials scenarij fokusiran je na surfanje, videochat i brzinu pokretanja aplikacija. Productivity cilja na rad u uredskom paketu, Digital Content Creation na uređivanje fotografija, videa i 3D modeliranje, a Gaming mjeri performanse u igrama.

Cinebench R15 izvodi, pak, fokusiranije mjerenje sirovih performansi procesora. Multi-core test mjeri brzinu renderiranja 3D scene korištenjem svih jezgri procesora, a single-core test samo jedne. Iz rezultata ovih testova moguće je vidjeti kako kvaliteta hlađenja na laptopu ima vrlo velik utjecaj na konačne performanse. Ako je hlađenje lošije, procesor prosječno radi na nižem taktu, pa samim time i nema tako visoke performanse.

Alat CrystalDiskMark poslužio nam je za mjerenje performansi integriranih SSD-ova. Većina obrađenih uređaja ima NVMe SSD, no njihove performanse nisu jednake. Imajte na umu da su performanse SSD-a utjecale i na rezultat PCMarkovog Essentials testa zato što on mjeri brzinu pokretanja aplikacija.

Mogućnosti ekrana uređaja testirane su pomoću kolorimetra Spyder 5 (o čemu više možete pročitati u okviru), a izdržljivost baterije mjerili smo pomoću aplikacije PCMark 8, odnosno njenog Work testa koji kombinira uredski rad, surfanje Internetom i videochat. Svjetlina ekrana na svim je prijenosnicima za potrebe ovog testa bila podešena na istu razinu – 190 cd/m². Imajte na umu da je ovdje riječ o dosta intenzivnom testu pa je autonomija prijenosnika u praksi osjetno dulja (recimo dva puta, ako je riječ o uredskim aktivnostima).

Naposljetku, isprobali smo i funkcionalnost USB-C konektora spajanjem Lenovovog USB-C docka koji ima vlastito napajanje te nudi USB, video, audio i LAN konektore. Uređaji s Thunderbolt 3 ili USB 3.1 Gen2 USB-C konektorima bez problema su koristili sve konektore na docku te se punili preko njegova napajanja. Kod ostalih veći dio tih mogućnosti nije funkcionirao, što je istaknuto u priloženoj tablici.

HARD-TEST – Acer TravelMate P6 NX.VCVAA.002

Robustan i pristupačan

ThinkPad E580 i ovaj Acerov uređaj najglomazniji su uređaji obrađeni u ovom testu. TravelMate je stotinjak grama teži i konzervativnije dizajniran, s većim rubovima oko ekrana, i samim time većim proporcijama tijela. 15,6-inčni mat ekran temeljen je na IPS tehnologiji, no ne impresionira svojim značajkama. Iako je toplina boja dobro pogođena, svjetlina je tek prosječna, a niti kolor gamut nije osobit (91-postotna pokrivenost sRGB specifikacije). Ekran sam za sebe nije loš, no konkurencija u ovom smislu nudi više. Za reprodukciju zvuka brinu se zvučnici prosječnih mogućnosti.

Poklopac ekrana izrađen je od karbonskih vlakana, a donji dio kućišta od legure magnezija i aluminija, što jamči robusnost. Štoviše, TravelMate se hvali zadovoljavanjem standarda MIL-STD 810G, što implicira da može raditi na temperaturama od -32 do 49 °C, uz vlažnost zraka do 88% te trpjeti pojačane vibracije. Rashladni sustav prijenosnika dodatno je otporan na prašinu jer s vremena na vrijeme puše prema van kako bi se riješio nečistoća.

Unutrašnjost je izrađena od neupadljivog materijala slične teksture, no čini nam se da je riječ o kvalitetnoj tvrdoj plastici, jer materijal na dodir nije hladan poput vanjštine prijenosnika. Zahvaljujući većim gabaritima, laptop je opremljen tipkovnicom pune veličine, koja je popunjena pozadinski osvijetljenim tipkama kraćeg hoda. Ispod tipkovnice, točnije ispod razmaknice, smješten je precizan touchpad. Touchpad ima odvojene tipke prilično dugog hoda, između kojih je smješten čitač otiska prsta.

Kad su u pitanju konektori, TravelMate nije loš, pogotovo ako vam trebaju i starija sučelja. Na lijevom boku nalaze se tanki mrežni konektor, VGA, HDMI, USB 3.1 Gen1, USB-C i konektor za headset. Na lijevoj su strani još dva USB-a 3.1 Gen1, Kensington brava i klasični konektor za napajanje. USB-C kod ovog prijenosnika nema punu funkcionalnost jer je temeljen na standardu USB 3.1 Gen1. Nakon što smo spojili dock, proradio je jedino DisplayPort konektor, a mreža, analogni audio, USB portovi niti punjenje nisu radili. S druge strane, uređaj podržava spajanje na klasični dock – Acerov ProDock 3.

Na prednjem rubu smješten je i čitač SD kartica, kombiniran s dijagnostičkim LED-icama. Uređaj je lakše servisirati nego neke kompaktnije modele, pa se na njegovom donjem dijelu nalazi jasno označen poklopac, ispod kojeg se kriju utori za memoriju i disk.

Time dolazimo do performansi. Ovaj je prijenosnik temeljen na dosta starom procesoru Core i5-6200U, kombiniranom s 8 GB memorije i SATA SSD-om kapaciteta 256 GB. Performanse su samim time osjetno skromnije od većine drugih prijenosnika, no i dalje odlične za uredski rad. Zbog starijih komponenti TravelMate ima i vrlo prihvatljivu cijenu, pogotovo ako u obzir uzmemo aktualnu akciju Acer Promise, koja traje do kraja godine. U sklopu te promocije Acer vraća 100% iznosa plaćenog za uređaj u slučaju da se on zbog krivnje proizvođača pokvari unutar godine dana od trenutka kupnje. Ipak, mnogo moderniji Lenovov ThinkPad E580 nije puno skuplji pa je TravelMate teško preporučiti.

Trajanje baterije – 4:29 h

HARD-TEST – Dell XPS 13 9370

Impresivna minijatura

Ovaj uređaj jedan je od najkompaktnijih na testu, usprkos tome što se može pohvaliti relativno velikim ekranom. Naime, iako su gabariti XPS-a 13 zapravo manji od tipičnog 13-inčnog laptopa, Dellov pulen zbog iznimno tankog okvira ekrana nudi jednaku vidljivu dijagonalu kao veći konkurenti.

Testirani model opremljen je IPS panelom FHD razlučivosti, osjetljivim na dodir. Ekran je iznimno svijetao (460 cd/m²), s izvrsnim mogućnostima reprodukcije boja (99% sRGB). Izmjerena temperatura bijele točke nešto je toplija od idealne, no puristima će više zasmetati zelenkasti ton bijele, što se doduše može ispraviti naknadnom kalibracijom. Iskustvo dobrog ekrana s minimalističkim rubovima kompletirano je kompetentnim i vrlo glasnim zvučnicima, smještenim na rubovima donjeg dijela kućišta.

Ispod ekrana smješten je Dellov logo te dvije web-kamere, od kojih jedna snima u normalnom, a druga u infracrvenom spektru. IR kamera tu je da računalo možemo otključati pomoću funkcije Windows Hello čak i u mraku. Kvaliteta snimke je skromna, a tu je i problem kuta snimanja – kako je kamera smještena ispod ekrana, snima nas iz žablje perspektive, što izgleda dosta čudno. Čitač otiska prsta skriven je u tipki za uključivanje računala, smještenoj s desne strane tipkovnice.

Tijelo novog XPS-a izrađeno je od aluminija, s time da je hladni metal samo s vanjske strane, dok je oko tipkovnice gumasti materijal, topliji na dodir, s uzorkom koji imitira karbonska vlakna. Tipkovnica je ugodna, no zahtjevni tipkači preferirat će onu s Thinkpada Yoga. Tu je, dakako, i neizbježno pozadinsko osvjetljenje. Touchpad je solidne veličine, dosta precizan te vrlo ugodan za korištenje zbog dobro pogođene teksture i preciznosti.

Premda je XPS prošle generacije bio iznimno tanak, 9370 još je tanji – svega 11,6 mm na najdebljoj strani, odnosno 7,6 mm u području odmorišta dlanova (što ujedno implicira da je tipkovnica blago zakošena prema korisniku). Žrtva stanjivanja su portovi. 9370, za razliku od svojeg prethodnika, nema niti jedan USB-A konektor, već su u ponudi samo USB-C konektori – dva s lijeve strane koji podržavaju i Thunderbolt 3, te jedan USB 3.1 Gen2 s desne strane. Na desnoj se strani također nalazi konektor za slušalice te čitač microSD kartice. Posebno je zanimljivo to što portovi Thunderbolt 3 u kontekstu spajanja PCIe periferija nude x4 propusnost, pa je na računalo moguće spojiti vanjsku grafičku karticu.

Što se, pak, sirovih performansi tiče, testirani model bio je opremljen novim i prilično brzim Coreom i7-8550U, čije četiri fizičke jezgre mogu ubrzati do čak 4 GHz. Dell u kombinaciji s ovim procesorom također nudi i mogućnost konfiguracije potrošnje – ako trebate više performanse, TDP mu je moguće podići s 15 na 25 W, što, naravno, podrazumijeva i više zagrijavanje. Društvo procesoru u isprobanoj konfiguraciji čine čak 16 GB memorije i 512-gigabajtni NVMe SSD izvrsnih performansi pri čitanju, ali ne tako dobrih pri pisanju. Izdržljivost baterije je izuzetna – osjetno bolja od najbližeg konkurenta (HP EliteBook 840 G4). Valja napomenuti da smo testirali inženjerski uređaj pa zbog toga nema ni konkretne cijene. Za ovakvu konfiguraciju, no s UHD ekranom, realno je očekivati MPC od oko 16.000 kuna.

Baterija – 8:20 h

HARD-TEST – HP EliteBook 840 G4 Z2V63EA

Konektorima načičkan

Iako se vizualno čini da je EliteBook 840 G4, kao i njegov skuplji brat 1040, također načinjen od aluminija, izgled vara. Kod jeftinijeg prijenosnika metal je iskorišten isključivo za gornji dio kućišta, odnosno područje u kojem sjedi tipkovnica, a poklopac ekrana te donji dio kućišta izrađeni su od plastike. Usprkos tome, i ovaj prijenosnik certificiran je za različita opterećenja prema standardu MIL-STD-810G, što znači da je prilično izdržljiv, čak i u zahtjevnim uvjetima.

Zbog odabira materijala, poleđina ekrana lagano se svija pod pritiskom, što baš ne djeluje uvjerljivo, s obzirom na cijenu uređaja. Niti sâm ekran ne ispunjava naša očekivanja – za 14-inčnu dijagonalu razlučivost (FHD) je OK, no korišten je TN panel osrednje svjetline (260 cd/m²) i kontrasta te vrlo plavičastog tona boja (temperatura bijele točke od 8.000 kelvina). Za zvuk se brinu zvučnici s potpisom Bang & Olufsena, postavljeni iznad tipkovnice. Glasnoća i kvaliteta su solidni, no ne i na razini zvučnika sa skupljeg EliteBooka 1040.

Tipkovnica je praktički identična kao na skupljim HP-ovim uređajima. Tipke su dobro raspoređene, imaju solidan hod i nešto slabiji otpor nego što je idealno, a tu je i bijelo pozadinsko osvjetljenje. U tipkovnicu je implementiran i crni trackpoint odnosno PointStick, kako ovaj dodatak zove HP, sparen s dvije tipke smještene između razmaknice i touchpada. S obzirom na to da ne postoji treća tipka, trackpointom nije moguće scrollati. Touchpad pruža bolje iskustvo rada od PointSticka jer je on vrlo krut, a opremljen je parom odvojenih tipki koje rade pristojno, no ne ostavljaju dojam visoke klase kojoj ovaj uređaj prema cijeni pripada.

S obzirom na to da je riječ o laptopu tradicionalnijeg dizajna, EliteBook 840 G4 ima vrlo raznovrsnu ponudu konektora. Na lijevom boku nalaze se Kensington bravica, VGA izlaz, jedan USB 3.1 Gen1 i čitač smart kartica. Na suprotnoj strani su utor za SIM karticu (laptop ima ugrađen LTE modem), konektor za spajanje na dock, tanki mrežni konektor, USB 3.1 Gen1, konektor za slušalice, DisplayPort pune veličine i USB-C. Kako se iza potonjeg konektora nalazi USB 3.1 Gen1 kontroler, nije ga moguće koristiti za punjenje prijenosnika, niti on nudi onu funkcionalnost koju nazivno očekujemo od USB-C konektora. Pri spajanju na hub funkcionirali su nam mreža, USB i audio periferije, no ne i monitor. Na istoj strani, skriven više prema dnu računala, nalazi se i čitač SD kartica.

Laptop je, kao i ostali HP-ovi modeli, temeljen na Intelovom procesoru sedme generacije Core i7-7500U, kombiniranom s 8 GB radne memorije i prilično brzim Samsungovim NVMe SSD-om kapaciteta 512 GB. Korišteni procesor ima dvije, a ne četiri jezgre, što se lijepo vidi u našim testovima, gdje ga bez problema prestižu procesori Core i7 osme generacije. Samim time, ako su vam performanse vrlo bitne, ova inačice EliteBooka nije baš idealan izbor. S druge strane, kad je riječ o trajanju baterije, 840 G4 ponaša se odlično. U PCMarkovom testu koji koristimo prijenosnik je izdržao nešto manje od 7 sati intenzivnijeg uredskog rada sa svjetlinom podešenom na 190 cd/m², što ga stavlja na drugo mjesto u sklopu ovog testa.

Baterija – 6:40 h

 HARD-TEST – HP EliteBook x360 1020 G2

Tanje, lakše, fleksibilnije

Najmanji EliteBook svojim dimenzijama, ne samo da konkurira XPS-u 13, već uspijeva biti i laganiji od njega. 1020 G2 nije klasičan prijenosnik, već je opremljen ekranom koji je moguće zarotirati 360 stupnjeva i tako uređaj pretvoriti u tablet. Za razliku od Lenovovih prijenosnika sa zakretnim ekranima, ovaj HP-ov ne isporučuje se s olovkom, što će za neke korisnike biti veliki nedostatak, no nju (HP Active Pen) je moguće dokupiti. Ekran je 12,5-inčni te samim time nešto manji nego na Dellovom minijaturnom prijenosniku, no ima klasične deblje rubove (pogotovo gornji).

Razlučivost (FHD) i svjetlina vrlo su im slični (oko 450 cd/m²), no HP-ov nudi nešto bolju tvornički kalibraciju boja, iako ni njegova nije idealna (hladnije boje, temperatura 7.200 kelvina). Ekran na ovom modelu podržava i Sure View – tehnologiju kojom je moguće ekran prebaciti u mod rada sa znatno suženim kutom gledanja radi veće privatnosti. Način rada Sure View doduše dosta negativno utječe na kvalitetu prikaza pa će ga većina koristiti samo u nuždi. S obzirom na klasične gabarite okvira ekrana, HP nije morao izvoditi vratolomije s pozicioniranjem kamera (obična + IR) pa se one nalaze iznad ekrana.

Kao i ostali EliteBookovi, ovaj je također opremljen zvučnicima koje potpisuje danski Bang & Olufsen. Smješteni su na dnu prijenosnika, a zvuče impresivno s obzirom na gabarite i tip uređaja, pa čak i kada laptop držimo u krilu, što je daleko od optimalne površine za reproduciranje zvuka.

Iz konstrukcijskog gledišta EliteBook 1020 G2 napravljen je vrlo slično kao i njegov veći brat bez rotirajućeg ekrana. Drugim riječima, govorimo o vrlo čvrstom aluminijskom tijelu, koje je finiširano pjeskarenjem, čime je postignuta fina mat zrnasta tekstura lijepog izgleda i visoke otpornosti na prljanje. Štoviše, EliteBook 1020 zadovoljava vojne standarde američke vojske, što znači da je iznadprosječno otporan na prašinu, vlagu, razlike u temperaturi, ekstremne temperature, vibracije i slično. HP trenutačno prijenosnik isporučuje s izvrsnim trogodišnjim jamstvom.

Gornjim dijelom kućišta dominira vrlo dobra tipkovnica s pozadinskim osvjetljenjem i ponekom sitnijom tipkom zbog ograničenja formata. Glatki touchpad u boji kućišta ima integrirane tipke s jasno definiram mekim klikom, a tu je i čitač otiska prsta, koji možemo koristiti kao alternativu Windows Hello logiranju preko web-kamera.

Računalo je temeljeno na Intelovoj platformi vPro, koju čini kombinacija dvojezgrenog procesora Core i5-7300U, 8 GB radne memorije i 360-gigabajtnog Intelovog NVMe SSD-a. Kad je riječ o konektorima, mali EliteBook ne može ponuditi mnogo. Na lijevom boku nalazi se konektor za slušalice, Kensington utor i tipka za uključivanje računala. Na desnoj su strani HDMI pune veličine, dva USB-C konektora i klackalica za kontroliranje glasnoće zvučnika. Dakle, kao i kod XPS-a 13, zasigurno ćete morati posegnuti za adapterima ili kupnjom kompatibilnih periferija. Nažalost, smanjeni gabariti kućišta, prema svemu su sudeći, negativno utjecali na kapacitet baterije, koja je u našem testu izdržala nešto manje od pet sati – manje nego kod ostalih EliteBookova i osjetno manje nego kod XPS-a 13.

Baterija – 4:57 h

HARD-TEST – HP EliteBook 1040 G4 2TM28ES

Obiteljsko srebro

EliteBook 1040 G4 krasi čvrsto tijelo načinjeno od pjeskarenog aluminija, prirodne srebrne boje. HP se također hvali specifikacijom robusnosti MIL-SPEC-810G, što znači da je uređaj natprosječno otporan na vibracije, vlagu, prašinu te ekstremne temperature. Odabir materijala vrlo je zahvalan u pogledu praktičnosti tijekom korištenja jer su mrlje od prstiju nevidljive.

Vitko aluminijsko tijelo zaslužno je i za nisku masu uređaja – nešto manje od 1,5 kg. Na lijevoj strani kućišta smješteni su Kensington bravica, USB 3.1 Gen1 pune veličine, i konektor za slušalice, a s druge su strane dva USB-C 3.1 Gen2, jedan USB 3.1 Gen1, HDMI za spajanje monitora te čitač microSD kartica. Thunderbolta 3 nažalost nema, no USB-C konektori ponašaju se u skladu s očekivanjima, pa je uz odgovarajući hub preko jednog kabela moguće i puniti prijenosnik i iz njega izvući željene konektore.

Ispod čvrstog aluminijskog poklopca, ukrašenog HP-ovim logom, nalazi se 14-inčni ekran FHD razlučivosti. Na modelu koji smo testirali on je zaštićen staklom te podržava upravljanje dodirom. Kako je i red, riječ je o IPS ekranu, i to dosta zanimljivih karakteristika, ako je za vjerovati našem kolorimetru. Instrument je izmjerio pokrivenost sRGB spektra boja od vrlo dobrih 96%, iznimno visoku maksimalnu svjetlinu od 490 cd/m², ali i nešto slabiji kontrastni omjer od 780:1. Boje su naštimane prema referenci danjeg svijetla (6700 kelvina), što znači da su ugodno tople. Testirani model također podržava Sure View – mogućnost značajnog smanjivanja kuta vidljivosti ekrana pritiskom funkcijske tipke. Ideja je, naravno, zaštita sadržaja ekrana od znatiželjnih očiju na javnim mjestima.

Iznad ekrana nalazi se par web-kamera, obična i infracrvena, koje podržavaju autorizaciju na računalo Windows Hello. Tu je i čitač otiska prsta, smješten ispod donjeg desnog ruba tipkovnice. Osim odličnim ekranom, EliteBook 1040 G4 može se pohvaliti i, za jedan laptop, izvrsnim zvučnicima. Potpisuje ih Bang & Olufsen, a smješteni su ispod odmorišta za dlanove, u prednjem dijelu poleđine prijenosnika. Zvučnici su prilično glasni, a imaju čak i solidnu razinu basa.

Pozitivan dojam nastavlja se i kad je riječ o tipkovnici. Iako su neke tipke manje nego što bismo to željeli, nije nam trebalo dugo da se naviknemo i protipkamo u punoj brzini. Mehanizam nije tako impresivan kao na ThinkPadovima više klase, no tu su solidno dubok hod, izostanak zveckanja i općenita ugodnost tijekom korištenja.

Prijenosnik je temeljen na nešto starijem hardveru, platformi vPro koju čine dvojezgreni Core i5-7300U u kombinaciji s 8 GB memorije i Intelovim 360-gigabajtnim NVMe SSD-om. Potonji SSD nije baš osobito brz, a isto se može reći i za odabrani procesor. Usprkos tome, performanse prijenosnika bez problema će zadovoljiti uredske ratnike. Za pohvalu je i vrijeme autonomije, koje ovaj prijenosnik smješta na pola puta između Thinkpada Yoga 370 i novog Dellovog XPS-a 13.

Baterija – 6:13 h

HARD-TEST – Lenovo IdeaPad Yoga 920 13IKB

Luksuzna digitalna bilježnica

Za razliku od Thinkpada Yoga, nova “civilna” Yoga 920 izgleda mnogo luksuznije i ušminkano. Model koji smo isprobali ima poklopac ukrašen stiliziranom pločom, a u dućanima su dostupni i modeli ukrašeni logoima Imperije i Alijanse iz Star Warsa. Uređaj pripada najnovijoj generaciji, i samim time je opremljen Intelovim procesorom osme generacije. Konkretni model u našem je četverojezgreni Core i7-8550U, kombiniran sa 16 GB memorije i 512-gigabajtnim NVMe SSD-om vrhunskih performansi (najboljih na testu). Nažalost, čini se da rashladni sustav nije u stanju pratiti performanse hardvera, jer je, prema rezultatima našeg testiranja, Yoga 920 nešto sporija od Dellovog XPS-a, koji ima jednak procesor i jednak kapacitet memorije.

U kontekstu performansi treba spomenuti da prijenosnik nudi dva načina rada – Silent i Performance, između kojih se prebacujemo pomoću kombinacije tipki Fn+Q. OSD će indicirati izmjenu preko odgovarajuće ikonice na ekranu. Performanse u Silent modu desetak posto su niže, a ventilator se nešto kasnije uključuje.

Premium komponente kombinirane su s 13,9-inčnim UHD ekranom temeljenom na IPS tehnologiji. Ekran je odličan – nudi 100% pokrivenost sRGB spektra boja, maksimalnu svjetlinu 328 cd/m², uz izmjereni kontrastni omjer 960:1. Bijela točka, odnosno toplina boja, praktički su idealnih – 6.400 kelvina. Ekran je prekriven zaštitnim staklom Gorilla te podržava upravljanje dodirom, ali i priloženom digitalnom olovkom. Olovka je veća od one na Thinkpadu Yoga te bolje leži u ruci. S druge strane, pogoni je jedna AAA baterija koju s vremena na vrijeme treba mijenjati, a tu je i dodatni problem odlaganja. Olovku nije moguće umetnuti u tijelo prijenosnika, već je uz uređaj priložen prilično neuvjerljivi plastični držač koji se umeće u slobodni USB-A konektor. Iako izgleda prekrasno, UHD ekran ima i jednu manu – negativno utječe na trajanje baterije pa je Yoga 920 u ovom smislu nešto slabija od svoje profesionalne sestre.

Prijenosnik krasi aluminijsko kućište pjeskarenog finiša, iznimno otpornog na otiske od prstiju. Slična, no nešto glađa tekstura krasi precizni i solidno veliki touchpad s integriranim tipkama. Tipkovnica ima bijelo pozadinsko osvjetljenje, a tipke ugodnu, blago hrapavu, teksturu poput aluminijskog tijela. Hod tipki vrlo je kratak, a nemaju ni osobit otpor pa je iskustvo tipkanja lošije nego što smo očekivali. Thinkpad Yoga bolja je u ovom pogledu. Ispod kursorskih tipki tipkovnice smješten je čitač otiska prsta, a tu je i podrška za funkciju Windows Hello. U odnosu na Thinkpad lošije je riješena i pozicija zvučnika – smješteni su na dnu prijenosnika, direktno ispod odmorišta za dlanove. To je sasvim OK dok Yogu koristimo kao laptop, no rezultira lošijim zvukom kad je pretvorimo u tablet.

Ponuda konektora na ovom je šminkerskom računalu dosta skromna, a Lenovovi dizajneri odlučili su riješiti se i čitača memorijskih kartica. S lijeve strane imamo dva Thunderbolta 3 i konektor za slušalice, a s desne USB 3.1 Gen1 konektor u USB-A formatu. Na desnom boku je i tipka za uključivanje računala.

Baterija – 3:37 h

HARD-TEST – Lenovo Thinkpad E580 20KS-Z3PMUS

Radeon u njedrima

Uz Acerov TravelMate, Lenovov ThinkPad E580 jedini je veći laptop klasičnog formata obrađen u ovom testu. Ujedno je riječ o jedinom uređaju opremljenom diskretnom grafičkom karticom – AMD-ovom Radeon RX 550. E580 temeljen je na hardveru posljednje generacije, pa se za mozganje brine četverojezgreni Core i5-8250U, kombiniran s 8 GB memorije i 512-gigabajtnim NVMe SSD-dom. Kao i kod ThinkPada Yoga, riječ je o relativno sporom NVMe SSD-u, koji je osjetno brži od SATA SSD-ova kad je riječ o čitanju, no ne toliko pri pisanju. Moramo napomenuti da je Lenovo na test poslao inačicu prijenosnika koja se zasad neće prodavati na domaćem tržištu. Cijena koju smo naveli vrijedi za model s 256-gigabajtnim NVMe SSD-om i čvrstim diskom od 1 TB, a ostale su značajke jednake.

Kućište laptopa izrađeno je od tvrde plastike boje titana, a poklopac ekrana je metalni, tvrd i robustan. Ispod poklopca nalazi se IPS ekran mat finiša i razlučivosti Full HD. Riječ o klasičnom ekranu koji nema podršku za upravljanje dodirom. Kvaliteta ekrana u praksi je dobra, no imali smo određenih problema pri objektivnom mjerenju njegovih značajki kolorimetrom. Naime, uređaj je očitavao pokrivenost sRGB spektra boja od samo 67%, što je prilično grozan rezultat čak i za TN monitore, i definitivno ne odgovara kvalitete prikaza u stvarnosti. S druge strane, očitavanje svjetline i topline boja odrađeno je korektno. Maksimalna svjetlina od 240 cd/m² nije baš za pohvalu ako uređaj namjeravate rabiti na otvorenom prostoru, no tijekom rada u uredu ili u sjeni, neće biti problema. Boje su hladnije od očekivanja, s bijelom točkom na temperaturi od 7.200 kelvina. Kvaliteta zvučnika, postavljenih na donjem dijelu kućišta, nije impresivna, što je od poslovnog prijenosnika bilo i za očekivati.

Ekran je za kućište prijenosnika spojen jednom širokom šarkom, koja pri zakretanju stvara solidan otpor. Ispod njega nalazi se vrlo ugodna i široka puna tipkovnica. Tipke nisu jednake kvalitete kao na ThinkPadu Yoga, što nije čudno s obzirom na to da serija E predstavlja niži rang ThinkPad ponude, no objektivno je i dalje riječ o tipkovnici koja će svojim karakteristikama zadovoljiti probirljive tipkače. Tipke imaju dublji hod, blago su konturirane kako bi jagodice prstiju bolje sjedale prilikom pritiska, a tu je i pozadinsko osvjetljenje. Raspored tipki je dobar, s iznimkom kursorskih tipki, koje su nagurane ispod desnog Shifta, a što je, pak, isforsiralo i komprimiranje tipki Ctrl i Alt s te iste strane.

Ispod numeričkog dijela tipkovnice smješten je neupadljivi čitač otiska prsta, a dobar i solidno velik touchpad smješten je pomalo lijevo u odnosu na sam centar prijenosnika, kako bi bolje pratio položaj tipkovnice. Kako je riječ o ThinkPadu, iznad touchpada su smještene tri fizičke tipke koje rade u kombinaciji s crvenim trackpointom smještenim iznad slova B. Baterija je u našem testu izdržala nešto više od 4 sata, što je za uređaj ovakvog formata pristojna brojka. Napajanje je osigurano preko USB 3.1 Gen2 USB-C konektor, smještenog na lijevom boku uređaja. Društvo mu prave HDMI, dva USB-a 3.1 Gen1 i konektor za slušalice, a s druge strane nalaze se jedan USB 2.0, mrežni konektor te čitač microSD kartica.

Baterija – 4:09 h

HARD-TEST – Lenovo ThinkPad Yoga 370 20JH0038SC

Fleksibilni profesionalac

Osim obične ušminkane Yoge, koja je primarno namijenjena “civilima”, na test nam je također stigla i poslovna varijanta iz obitelji Thinkpad. I ova Yoga ima zakretni ekran koji se može zarotirati 360 stupnjeva i tako pretvoriti laptop u Windows tablet. Thinkpad Yoga ima i olovčicu za crtanje i pisanje po ekranu, a koja je skrivena unutar tijela prijenosnika. Prema potrebi vadimo je van i koristimo, a kad je umetnuta u svoj utor, puni svoju internu bateriju. Olovčicu potpisuje poznati proizvođač takvih uređaja Wacom, a podržava do 2.048 različitih razina pritiska. Jedina bitna mana je to što je dosta malena, pa ne leži prirodno u ruci.

Ekran, zaštićen glatkim Gorilla Glassom, temeljen je na 13,3-inčnom IPS panelu FHD razlučivosti. Maksimalna svjetlina ekrana od 344 cd/m² je prilično dobra, a isto se može reći za mogućnost prikazivanja boja jer je pokriveno 98% sRGB spektra. Doduše, bez kalibracije boje na ekranu su malko hladnjikave – naš instrument izmjerio je temperaturu od 7.100 kelvina, a ideal je 6.500.

Prilikom pretvaranja u tablet ovaj uređaj izvodi jedinstven štos – uvlačenje tipki. Kada ekran zakrenemo, sve se tipke na poleđini povlače prema tijelu prijenosnika i gube dubinu, što je odlično i u kontekstu ergonomije i u kontekstu zaštite tipki od oštećenja. Tipkovnica je impresivna, ali ne i savršena. Mehanička implementacija tipki je vrhunska (dublji hod, dobro odmjeren otpor), no malo je sve nagurano, zbog čega su neke tipke nestandardno malene ili nestandardno postavljene.

Pri sredini tipkovnice smješten je legendarni crveni trackpoint po kojem su Thinkpadovi prepoznatljivi, no na raspolaganju nam je i vrlo precizan touchpad s integriranim tipkama. Ulogirati se u OS moguće je pomoću tipkovnice, otiskom prsta ili, pak, pomoću funkcije prepoznavanja lica Windows Hello.

Jednako kvalitetan dojam ostavlja i kućište uređaja. Izrađeno je od kombinacije karbonskih vlakana i magnezijske legure, presvučenih finim slojem mat antracit boje, s blagim metalnim efektom. Ekran i glavni dio kućišta povezani su s dvije metalne šarke koje ulijevaju povjerenje. Zvučnici su glasni, no ne i kvalitetni, što je na uređaju ovakvog formata uobičajena pojava. Dobro je što su smješteni negdje iznad tipkovnice, tako da se dobro čuju i kad Yogu koristimo kao tablet.

U hardverskom smislu Yoga 370 nije baš posljednji krik tehnologije, jer u njoj kuca Core i5-7200U, dvojezgreni procesor starije generacije, kombiniran s 8 GB memorije i ne osobito brzim 256-gigabajtnim NVMe SSD-om. To se vidi i u ponudi konektora – na lijevom boku i dalje se nalazi četvrtasti konektor za napajanje, kojeg na ostalim testiranim Lenovovim uređajima više nema. Na istoj strani nalazi se Thunderbolt 3, mikro mrežni konektor, USB 3.1 Gen1 i utor za umetanje smart kartica. Thunderbolt 3 možemo koristiti i za punjenje uređaja. Na drugoj strani su Kensington brava, HDMI pune veličine, jedan USB 3.1 Gen1, čitač microSD kartica, konektor za slušalice, utor za olovku i tipka za uključivanje računala. S laptopom se isporučuju i dva dodatna adaptera – jedan za pretvaranje mikro mrežnog konektora u klasični RJ-45 te drugi za pretvaranje HDMI-ja u VGA. Vrijeme autonomije je solidno, no od uređaja ovakvog tipa ipak smo očekivali malo više.

Baterija – 4:36 h

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.