Hackaday Beograd - Alergični na korporacijsku kulturu

Postoje dvije vrste konferencija: one na kojima vam podijele reklamne papire u zamjenu za priču o tome kako je ovo ili ono najbolje na svijetu, te one na kojima vam podijele računala u zamjenu za priču kako su stvarana

Radoslav Dejanović nedjelja, 1. srpnja 2018. u 00:00
Dvorana Doma omladine bila je premala da primi sve zainteresirane sudionike
Dvorana Doma omladine bila je premala da primi sve zainteresirane sudionike

Hackaday je konferencija alergična na korporacijsku kulturu i marketing speak. Sukladno tipičnom (i posve opravdanom) imaginariju pripadnika supkultura hackinga, makinga, DIY-inga (stariji će se sjećati nekad vrlo popularnog domaćeg časopisa “Sam svoj majstor”), sudionici konferencije došli su odjeveni vrlo ležerno i prpošno, a oni ekstremniji i elektronizirano, odjeveni u komade odjeće u koje su ušili elektroniku.

Hackaday nije konferencija na kakvu smo navikli. Raspored konferencije ne uključuje nikakve važne stvari, tamo se ne raspravlja o razvoju novih tehnologija, trendovima u informatičkoj sigurnosti, usklađivanju s regulacijama i slično. Na toj se konferenciji ljudi sastaju kako bi jedni drugima ispričali kakve fora stvari su napravili. Ništa više, niti manje od toga.

Matične stanice

Doduše, prvo izlaganje imala je Rachel Wong (@konichiwakitty) o svojem istraživačkom radu na matičnim stanicama, no druga su izlaganja bila mnogo više orijentirana na DIY. U događaj čiji je životni vijek usporediv s onim vodencvijeta, utrpala se uistinu impresivna količina prezentacija, a uz njih i tri workshopa, gdje su polaznici mogli, osim teorijskih, steći i praktična znanja u dizajnu i izradi tiskanih pločica, dizajnu i izradi “oblačive” elektronike te, geekovima možda najzanimljivije – uvodni tečaj u FPGA (koji je započeo kao početnički, a završio relativno napredno). Predavanja su izvedbom podsjećala na TED stil, uz praktičnu demonstraciju, ako je to bilo izvedivo u relativno kratkom vremenu.

Predavanja su bila ništa manje zanimljiva od radionica pa smo između ostalih, imali prilike slušati Marcela van Kervincka, koji je izradio računalo koristeći isključivo TTL komponente, Elliota Williamsa, koji je demonstrirao kako stvarati zvukove koristeći jednostavne logičke čipove, a Asier Marzo demonstrirao je akustički levitator, napravu koja je u stanju levitirati lake objekte koristeći zvučne valove, kakav je moguće napraviti u samogradnji od jeftinih i relativno lako dobavljivih dijelova.

Akustički levitator kućne izvedbe
Akustički levitator kućne izvedbe
Voja Antonić potpisuje se na Galaksiju
Voja Antonić potpisuje se na Galaksiju

Približavanjem večeri konferencijski se prostor pretvorio u hack lab, sa stolovima i stolcima, iz ruksaka i džepova izvađeni su razni komadi elektronike, a pronašlo se tu i nešto lemilica. Uz (preglasnu) glazbu DJ-a, nazočni su prionuli na glavni zadatak večeri: hakiranje bedža.

Gigatron u akciji, računalo izrađeno u potpunosti od TTL komponenti
Gigatron u akciji, računalo izrađeno u potpunosti od TTL komponenti
Neki su bedž vrlo brzo spojili na PIC programator
Neki su bedž vrlo brzo spojili na PIC programator

Tradicija takvih manifestacija je da umjesto dosadnog papirnatog bedža, s imenom sudionika i ponekom reklamom sponzora, sudionici dobiju konkretan komad hardvera koji obavlja neku jednostavnu ili kompliciranu funkciju. Sudionike se ne sprječava, već ih se ohrabruje u nastojanjima da prouče kako bedž radi i, imaju li resursa, vremena i znanja, naprave kakav zanimljiv hack.

Bedž Hackadaya 2018, opisan u zasebnom tekstu, pravo je malo majstorsko djelo: umjesto relativno jednostavnih funkcija, riječ je o posve funkcionalnom malom računalu koje ima tipkovnicu, zaslon, piezzo zvučnik i serijski izlaz, a pogone ga dvije AA baterije.

Trikovi s bedžom

Zadatak sudionika bio je napraviti nešto cool s bedžom, a za to su imali otprilike četiri sata. Pobjednik u nekoj od kategorija (BASIC program, glazba, hardverski hack, općeniti hack) dobio je nagradu od 100 eura i pet minuta slave. Prikazani trikovi bili su u rasponu od jednostavne klavijature, programirane u BASIC-u, pa do rješenja koja povezuju bedž s Internetom (prikazana su povezivanja na BBS, Github i jednostavan web-preglednik) i višekorisničkih igara na dva bedža, koji međusobno komuniciraju preko serijske veze.

Simpatično je spomenuti kako su posjetitelji konferencije bili u prilici pronaći i neki od skrivenih bedževa SHA2017 konferencije, koje su dijelili dizajneri bedža – zato što mogu.

Hackaday je uistinu bio intenzivan događaj s mnoštvom događanja uguranih u samo jedan dan, i socijalnim “eventima” organiziranim oko konferencije, koji su se sveli više ili manje na jednostavno i popularno druženje uz jelo i piće, u većim ili manjim grupama.

Ako ste sam svoj majstor, hakerske duše i prstića punih opekotina od lemilice, ili jednostavno volite vidjeti kakva sve čuda ljudi rade koristeći jeftine i lako dostupne komponente, Hackaday je mjesto za vas.

Ostaje nam vidjeti kakva će nam iznenađenja priuštiti organizatori Hackadaya 2019. – no iskreno vjerujemo kako će ovogodišnji bedž biti vrlo teško nadmašiti.

Shema bedža očekivano je jednostavna i u duhu osmobitne revolucije
Shema bedža očekivano je jednostavna i u duhu osmobitne revolucije
Ekipa je s velikim guštom prionula na proučavanje bedža
Ekipa je s velikim guštom prionula na proučavanje bedža

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.