Željko Ivanković - Zbunjola
Dok je svaki bitcoin jedinstven, ali se svaki smatra zamjenjivim drugim, svako je digitalno umjetničko djelo umnoživo u bezbroj identičnih inačica. No NFT smatra se, i na tržištu tretira, jedinstvenim. Treba li još dokaza da je vrijednost društvena konstrukcija?
Non fungible tokens izazvali su novu javnu konfuziju. Naravno, u dilemama koje se u raspravama ističu, a ni u zaključcima koji se iznose, nije lako naći nešto baš sasvim novo. Glavno je pitanje zašto bi netko platio 69 milijuna dolara za vlasništvo nad jedinstvenim digitalnim zapisom umjetničkog djela, čija je ukupna prezentacija, dakle, i sve umjetničke karakteristike, dostupna svima na svijetu. O tome se pitanju raspravlja cijelo dvadeseto stoljeće, otkad su jedinstvena umjetnička djela dostupna čitateljima u njihovoj dovoljno vjernoj reprodukciji. O tome je Danko Grlić predavao studentima filozofije na kolegiju estetika još prije pola stoljeća. Dakako, uvijek se tvrdilo da reprodukcija baš i nije vjerna originalu, ali to nije bilo sasvim uvjerljivo – pa što ako nije “baš sasvim” vjerna originalu? Umjetnička vrijednost također je i u oku promatrača: još uvijek neki likovni znalac može imati više od reprodukcije nego neki “balvan” koji je prisvojio original. Osim toga, s reprodukcijama raste i prisutnost djela u javnosti, obrazuju se promatrači, omogućuju analize. Reprodukcija mu diže umjetničku vrijednost. K tome, kada su u pitanju NFT-i, teško je reći da “reprodukcija” u umjetničkom smislu “nije baš sasvim vjerna originalu”, ako tu, i koliko, umjetničke vrijednosti uopće ima. O drugom zaključku, da svak svojim novcem radi ono što mu se prohtije (gle čuda!), također se odavno nema što novo reći – jednako je banalan!
