Drevni Feničani znali su kako širiti carstvo – ekonomijom. Bili su vrhunski moreplovci i vješti trgovci. Trgovali su mnogim vrijednostima, ali na vrhu liste njihovih izvoznih proizvoda bila je boja – konkretno, boja purpura.
Proces – danas bismo rekli "tehnologiju" – proizvodnje purpurne boje povijesni zapisi smještaju u daleku 1400. godinu prije naše ere, znači prije kojih tri i po tisuće godina. Postupak je bio težak, zahtjevan i neopisivo smrdljiv. Ekstrakt purpurnog pigmenta izvlačio se iz morskih puževa, kod nas poznatih kao "volci". Puževe je trebalo ostaviti na suncu da se suše. Njihove bi izlučevine sadržavale sluz iz koje se daljnjom obradom, kuhanjem itd., dobivala boja dostupna samo carevima. Deset tisuća puževa bilo je dostatno za gram pigmenta, pa možemo zamisliti nepregledna brda školjaka potrebna za neke ekonomski smislene količine. Nije čudno da je proizvodnja bila strateški smještena niz vjetar od važnijih feničkih gradova i mjesta. Boja je bila triput skuplja od zlata. Nošeni snagom tehnologije kojom su samo oni ovladali, i ljubomorno ju čuvali, Feničani su stoljećima vladali sve širim prostranstvima.