Novo istraživanje tvrdi kako industrija poluvodiča gubi milijarde američkih dolara zbog nečega za što je malo tko čuo: stohastičke varijabilnosti. Ovaj oblik slučajne varijacije uzorkovanja sada se smatra najvećom preprekom postizanju visokih prinosa na najnaprednijim procesnim čvorovima.

Trenutne strategije upravljanja procesima nisu u stanju riješiti ove slučajne učinke. Zatvaranje stohastičkog jaza traži potpuno drugačije metodologije koje proizvođači uređaja moraju validirati i usvojiti.

Stohastički jaz definiran je kao razlika između onoga što se može oblikovati u istraživanju i onoga što se može pouzdano masovno proizvoditi uz prihvatljive prinose. U srži ovog jaza je slučajnost ukorijenjena u fizici materijala, molekula i izvora svjetlosti koje se koristi u proizvodnji čipova.

Iako su ti učinci nekada bili zanemarivi, sada troše sve veći dio proračuna na pogreške u proizvodnji. Problem je povećan s porastom korištenja EUV i visoke NA EUV litografije.

Za razliku od konvencionalne varijabilnosti, ova vrsta se ne može eliminirati strožim kontrolama, već se mora upravljati tehnikama dizajna i mjerenja temeljenim na vjerojatnosti.