Viktor Marohnić je suutemeljitelj i direktor dvije hrvatsko-američke tehnotvrtke: Five i Shoutem. Five (prije poznata kao Pet minuta) bavi se razvojem posebno dizajniranih rješenja za mobitele prema specifikacijama klijenata, a Shoutem je samouslužna platforma za izradu aplikacija koju je koristilo više od šest tisuća korisnika diljem svijeta. Shoutem je to bio do prošlog mjeseca, kad je Apple, objavio nove smjernice za izradu aplikacija za njihov App Store, prema kojima se onemogućuju sve aplikacije koje su izrađene pomoću neke od komercijalnih usluga izrade sam-svoj-majstor aplikacija. Razgovarali smo o posljedicama te Appleove odluke s Viktorom Marohnićem, donedavnim direktorom tvrtke Shoutem.

Za posljednji update, pogledajte okvir uz tekst.

Prilično je neugodno odjeknula vijest da gasite Shoutem, nakon godina rasta i, mislim, 6000 aplikacija koje ste napravili na toj platformi. Zašto se to dogodilo?

Prije nego što o tome počnem govoriti, možda moram dati malo pojašnjenje. Ne gasimo Shoutem. Tvrtka će i dalje raditi. Međutim, ne primamo više nove korisnike. Ne znam kako bih to nazvao, ali ipak možda možete naći drugačiju riječ od gašenja.

Situacija je malo drugačija. Mi, zapravo, u posljednje tri godine stagniramo u prihodima – to je manje-više stajalo na istoj razini. Za održavanje pogona bilo je dovoljno i 20-25 ljudi u supportu, developmentu, salesu, marketingu, ali ne i za investicije u daljnji razvoj. Mogli smo tako i dalje, no vjerovali smo da Shoutem može i mnogo više. Zato smo prije dvije godine odlučili investirati novac iz Fivea u razvoj nove verzije Shoutema (tzv. V5). Na tome je radilo petnaestak ljudi pune dvije godine, i imali smo od toga velika očekivanja. Međutim, s tom novom politikom Applea taj je plan pao u vodu, i odlučili smo podvući crtu.

Rasadnik darovitih

Zašto ste rad Shoutema bazirali samo na platformi iOS? Zašto se niste, u tom tehnološkom smislu, diversificirali?

Podržavali smo i iOS i Android. Međutim, naši kupci primarno gledaju iPhone aplikacije, a Android im je tu sekundaran. iPhone je, na žalost, glavni razlog zašto ljudi rade aplikacije, i to je nešto na što mi teško možemo utjecati. Ovo novo Appleovo pravilo unosi nam prilično veliki rizik u naš biznis model. Može se dogoditi da odradimo projekt od nekoliko mjeseci za klijenta, koji ima 80% i više koda napravljeno po mjeri, i da nam onda Apple odbije aplikaciju. U tom trenutku mi imamo akumulirani trošak razvoja, a klijent vjerojatno ne želi platiti uslugu. Previše je toga na kocki, a Apple je nemoguć za bilo kakve pregovore i vrlo je nepredvidiv.

Dobro, hajdemo napraviti “inventuru” Shoutema: Koliko je prihoda ostvareno? Koliko je ljudi radilo u Shoutemu – što sada s njima?

Radili smo, u prosjeku, milijun i pol dolara godišnje, u posljednje četiri godine. Prije toga imali smo veći rast, udvostručavali smo prihode od 2010., kad smo počeli, do negdje, 2014. Prije odluke o podvlačenju crte u Shoutemu je radilo 38 ljudi. Manji dio njih krenuo je svojim putem, u nove tvrtke, vlastite poduzetničke poduhvate, itd. Odškolovali smo odlične ljude, i mislim da će iz toga svašta nastati. Većina ljudi će nastaviti raditi u Fiveu, odakle je većina zapravo i došla u Shoutem. Dio će ostati u Shoutemu još neko vrijeme.

Može li se Shoutem nekako reinkarnirati? Postoji li bilo što u poslovnom modelu ili tehnologiji što se može primijeniti i drugdje te tako stvoriti neki novi zamah?

Tri smo mjeseca pokušavali sve i svašta, i danas ne vidimo neki jasan izlaz iz ove situacije. Testirali smo različita tržišta, različite tehnologije, ali ništa nije uspjelo.

Reinovirati sebe

Kamo ćeš sada, nakon Shoutema? Pročitao sam na mladom, nama konkurentskom portalu, da si se vratio u Five?
Ja sam s položaja direktora Shoutema otišao još prije nekoliko mjeseci, dakle i prije ovog raspleta. Mislio sam tada da tvrtka stoji na dobrim temeljima te kako može dalje i bez mene. Da sam znao da će ovako završiti, ostao bih do posljednjeg dana. Plan je da ostanem u New Yorku i radim za Five na novim projektima, daljnjem razvoju agencije, marketingu itd. Luka (Abrus) i ja fino smo se tu podijelili, vrlo smo si komplementarni i radimo zajedno baš dobro. Nekad davno govorio sam svima da je najbolja stvar što se čovjeku može dogoditi to da dobije otkaz. To ga natjera da traži dalje, da se reinventa i nekad sve to završi vrlo dobro za tu individuu.

Tako se nekako osjećam i ja sada. Dao sam deset krvavih godina za Shoutem, djeca su mi odrasla, nisam ih vidio valjda nikad, nisam imao pravi godišnji u miru s obitelji godinama, kroz tvrtku je prošla vojska ljudi. Stvaranje i održavanje tima bio je posao za trojicu. Na kraju, imali smo valjda dosad najbolju ekipu, radili kao manijaci i davali sve od sebe svaki dan. Istrošili smo se full i novi start će svima dobro doći. Ja ne razmišljam više mnogo o tome što je moglo biti, nego gledam što ću dalje, i to mi je sad full motivirajuće.

Razlikovati bullshit od real thing

U posljednje vrijeme stječe se (OK, to je možda samo moj) dojam da je hrvatska startup “revolucija” donekle posustala. Što misliš o svemu tome?

Trenutačno završava to bullshit razdoblje, i malo će se, nadam se, narod ipak dublje zainteresirati za ono što se zaista događa. Treba vremena da se narod opismeni. Vidio sam to u Americi, s Techcrunch i Mashable manijom do prije nekoliko godina, i površnim pisanjem o svakom startupu bez previše analize. To se sada već nekoliko godina ispuhuje. To je trenutačno slučaj u Hrvatskoj. Mladi portali koje spominješ, ne razlikuju, i što je još gore niti ne žele razlikovati, bullshit od real thing i to šteti svima. Nadam se da će se pojaviti nova generacija tech novinara koju actually zanima biznis, tehnologija i žele malo više razumjeti o čemu se tu radi. Netko tipa Benedict Evansa, ili novinara tech sekcije NYTimesa.

Ako želite vidjeti pravo novinarstvo na djelu, pročitajte kako Benedict Evans analizira Teslu ili Amazon. To je pravi posao, i to je nešto što vrijedi svima nama. Što se tiče naše zemlje, mislim da imamo super startupa, i to baš vrlo dobrih. To je većinom ekipa koja već ima dosta utakmica u nogama i ne radi glupe početničke greške. Ja bih, bez razmišljanja, svoj novac, kada bih ga imao, stavio u PhotoMath, Amodo, Agrivi i slično. Plus – ima ih još nekoliko o kojima nitko ne govori, a koji su kompletno zaobišli taj naš jadni lokalni ekosustav, i rade odmah i dižu investicije na US marketu i slično. Mislim da će PhotoMath biti vrlo velik uspjeh. Kladim se na to.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.