Nedavno ste na svojoj internetskoj stranici Arhivanalitika – Ekonomski lab pokrenuli rubriku kriptoekonomika. Što vas je na to potaknulo?

Pojava kriptovaluta, a još više njihove IT infrastrukture – blockchaina – otvara mogućnosti za neka posve nova poslovna i politička rješenja. Decentralizirani sustavi pohrane, verifikacije i prijenosa podataka bez centralne točke otvaraju nove mogućnosti. Svakodnevno smo svjedoci nekog novog pokušaja da se kroz inicijalne ponude tokena prikupi kapital za širenje poslovanja zasnovanog na blockchainu i povezanog s kriptovalutama.

Sve je još u povojima, ali sada smo u fazi kada sve izlazi iz okvira priče o kriptovalutama i postaje mnogo šira priča o širenju kriptotržišta kapitala i kriptobusinessa. U dijelu platnih tehnologija sve je već prešlo u, da tako kažem, mainstream. Simbol toga je suradnja Amexa i Ripplea. Ostalo je još u povojima, ali i Internet je bio u povojima prije 25 godina pa danas više nema ni poslovanja ni javnih usluga bez njega. Isto će vrijediti za 20 godina za blockchain.

Kreiranje skladnih poticaja

Što je kriptoekonomika – u užem, a što u širem smislu?

Nema puno literature o tome pa pojmovi još nisu dovoljno dobro definirani. U širem smislu, to je ekonomska analiza poslovanja povezanog s blockchainom, dakle, sve. Međutim, postoji jedan uži koncept koji se isfiltrirao kroz rasprave na blogovima ljudi koji se bave praktičnim stvarima vezano uz te teme, primjerice, kod Elada Verbina. Čovjek je shvatio da je pri dizajnu bilo kojeg business casea ključno uskladiti motive svih uključenih strana. Evo primjera: recimo da vodite društvenu mrežu poput Steemita, čiji je cilj prijeći s larpurlartivnog modela komunikacije tipa Facebooka, na proizvodnju kvalitetnijeg sadržaja tako što će autori biti nagrađeni u nekoj kriptovaluti ili konvertibilnom tokenu.

Morate riješiti izvanredno kompleksne probleme da biste uskladili poticaje uključenih, a da svi zarade dovoljno da ostanu motivirani – i oni koji daju sadržaj, i oni koji ga ocjenjuju, i oni koji sve organiziraju. Problem je i u tome tko raspolaže kojim informacijama i kako se te informacije verificiraju. Kriptoekonomika u užem smislu koristi saznanja iz poslovne i mikroekonomije te bihevioralne ekonomike u kreiranju skladnih poticaja, što je prijeko potrebno da bi poslovni i financijski poduhvati uspijevali. To je iznimno kompleksno područje, ali u suštini, nije ništa novo – vrijedi i za klasične poslovne pothvate, samo sada imamo nove tehnologije i simbole vrijednosti u podlozi. Kada bi ovo bilo lako rješivo, svi bismo bili milijunaši ili nitko, zar ne?

Dakle, ključne riječi kriptoekonomike su blockchain i token, tj. kriptovaluta. Kako i koliko blockchain koriste današnje financijske ustanove i koliko i kako svijet kriptovaluta ugrožava današnji svjetski financijski sustav?

I devedesetih se postavilo pitanje koliko Internet ugrožava postojeći financijski sustav, ali na kraju se sve proželo. Govorilo se o bankama bez cigli, čistim internetskim bankama, pa o bankama bez bankara, u kojima algoritmi zamjenjuju donositelje odluka, direktnom kreditiranju preko Interneta, a onda se o tome prestalo govoriti, jer se počelo raditi.

Tradicionalne institucije i novi sustavi proželi su se, a u Hrvatskoj se to događalo svemirskom brzinom jer smo u startu kasnili, a onda je odjednom sve postalo vrlo slobodno i unosno. Kod nas je od instalacije prvog bankomata, u čemu smo zbog socijalizma kasnili 20-ak godina za svijetom, do internetskog bankarstva, u čemu smo držali korak sa svijetom, prošlo manje od deset godina tijekom devedesetih. Takva brza transformacija dogodit će se i s blockchainom u sljedećih deset godina. U određenom smislu, može se govoriti o ugrozi, jer tehnološka promjena koja dolazi izvana mijenja, ne samo tehnologije, nego i poslovne koncepte tradicionalnih igrača koji zavise o tehnološkim mogućnostima. No, s vremenom se svi kroz učenje prilagode. Jedan rezultat je u svemu tome neizbježan: produktivnost iznimno raste.

To znači da isti broj ljudi može obaviti mnogo veći volumen posla, ili isti volumen uz osjetno manje rizike, a tamo gdje volumeni posla ne rastu vrlo brzo, a rizici su visoki, kao što je slučaj kod nas, radit će manje ljudi. No, tu opet nema ničega novog. Broj zaposlenih u bankarstvu u Hrvatskoj pada već nekoliko godina, i taj će se trend, prema svemu sudeći, nastaviti. To je više povezano s našim anemičnim gospodarskim rastom, lošim pravnim sustavom i arhaičnom politikom, nego nekom posebnom dramatikom tehnoloških promjena. Tehnološke promjene uvijek pomalo “grizu” zaposlenost u tradicionalnim industrijama, tako je bilo i bit će.

Kriptovalute i hrvatska

Zašto bi ideja privatnog novca, koja nije nova u ekonomiji, danas mogla uspjeti? Samo zbog tehnologije? Što to u tehnologiji ima, a nije postojalo prije, kad su ekonomisti tek smislili ideju privatnog novca?

Nisam rekao da će kriptovalute kao privatan novac – uspjeti. Uspjeh je pojam koji nije lako definirati. Niti jedna kriptovaluta ne obavlja sve tradicionalne funkcije novca, ponajprije onu najvažniju – ne funkcionira kao univerzalno mjerilo vrijednosti. Međutim, najvažnija je novost da blockchain danas omogućuje ponudu simbola vrijednosti na način koji se do 2009., odnosno do pojave bitcoina, nije mogao ni zamisliti. Decentralizirani sustav povezanih čvorišta u kojima se simbol vrijednosti verificira i “šalje dalje”, čime nastaju novi simboli vrijednosti, bez obzira na još neriješene probleme brzine, utroška energije i nekih operativnih rizika, uistinu je nešto novo i sve monetarne i šire ekonomske aspekte toga novog još nismo u stanju sagledati. Meni je to više izazovno područje za analizu nego nešto na što bih gledao religijski, kao na priliku da “konačno nastane privatni novac”. Rješavanje fundamentalnog problema odnosa država i poduzetništva koje stoji iza svega, tek je tema za budućnost. Kažem, sada još nismo u stanju sagledati ni sva pitanja koja su pred nama, a kamoli rješenja. To znači da dolazi ludo zanimljivo vrijeme za analizu.

Možete li, malo pobliže, upoznati naše čitatelje s tržištem kriptovaluta – koliko ih ima, koje su najzanimljivije, što su burze kriptovaluta, itd.?

Doista ne znam koliko trenutačno ima kriptovaluta, navodno niču gotovo svaki dan, no desetak ih je najvažnijih, od čega je bitcoin daleko ispred svih, s tržišnom kapitalizacijom od oko 120 milijardi američkih dolara. Usporedbe radi, novčana masa onih pravih, američkih dolara, trenutačno vrijedi 3,7 bilijuna, tako da bitcoin, koji čini više od polovice vrijednosti svih kriptovaluta na svijetu, predstavlja oko 3% kada se stavi u odnos s onim dijelom američke ponude novca koju u ekonomici zovemo “M1”.

To uopće nije malo, iako je jasno da je rizik vrijednosti bitcoina nemjerljiv broj puta veći od rizika vrijednosti američkog dolara, pa i to valja uzeti u obzir. Burze su, pak, mjesta na Internetu gdje se obavlja konverzija kriptovaluta, pa tako i konverzija tradicionalnih valuta u njih i natrag. Zapravo, kad se tako izgovori, sve izgleda kao deja vu, poznato i logično – burze su tržišta, mjesta razmjene, uvijek bile i bit će. I to što se u te burze ide internetskim putevima nije nešto novo. I ja mogu pristupiti većini klasičnih burzi na svijetu, uključujući i onu najveću, NYSE, preko Interneta. Međutim, tradicionalna infrastruktura, od našeg tekućeg računa, do obavljanja transakcije na burzi u New Yorku, puno nam je mentalno prijemčivija i bliža od infrastrukture kupnje kriptovaluta, koja uključuje burze i lisnice. No, mislim da će se i to vrlo brzo mijenjati.

Gdje je Hrvatska u tom novom svijetu kriptoekonomike? Imamo li i mi svoje kriptovalute i ljude koji stvaraju nešto na blockchainu?

Nije mi poznato da su neki naši građani stvorili kriptovalutu, ali čujem za ozbiljne projekte. Imamo više od deset mjenjačnica, od prve – Electrocoina Nikole Škorića, do ove posljednje za koju sam čuo da je otvorena, Fima Plus Milana Horvata, koja je zanimljiva i stoga što se jedan poduzetnik iz tradicionalne financijske industrije odlučio ući u posao s kriptovalutama. Neki naši dečki napravili su ozbiljan business mininga u cloudu, što je odavno poprimilo globalne okvire i zapravo neke osobite veze s Hrvatskom nema.

Iako, uzmite sve s rezervom, o tome imam vrlo površne informacije. Susjedna Slovenija ima relativno veliku kriptozajednicu, jednu od prvih burzi osnovali su Slovenci, i tamo se odvija veliki posao lobiranja da se regulatore i vlasti pridobije za to da ozbiljno pogledaju što se događa s kriptoekonomijom i kriptotržištima, i definiraju kvalitetna pravila igre.

U potrazi za regulacijom

Kako tu stojimo s regulacijom kriptoekonomskog svijeta – na razini EU, a i Hrvatske – je li, i koliko, naš regulator uključen u te procese?

U Europi su s regulacijom najdalje otišli Švicarci. Oni naprosto rade ono što su radili stoljećima, i što ih čini – Švicarcima. U nova područja ulaze prvi, reguliraju ih dovoljno jako, ali pametno i diskretno. Naravno da zbog toga nisu popularni među političarima drugdje, jer su malo nalik poreznim i financijskim oazama, ali s vremenom se sve pomalo korigira – nauči se kako sprječavati pranje novca i porezne utaje, a oni zadrže bit – kvalitetnu, pametno balansiranu regulativu.

Evo, na stolu mi je dokument švicarskog regulatora Finma, koji se zove Guidelines for enquires regarding the regulatory framework for initial coin offerings (ICO). Tu Švicarci pokušavaju iskazati kriterije što će se smatrati poslom u kriptovaluti koji je podložan kompleksnoj regulaciji tržišta kapitala, a što ne. Lihtenštajn je, pak, donio zakon o blockchainu, a na Malti se aktivno na tome radi. No ponavljam, to su oaze. U EU i kod nas pristup je drugačiji, oprezniji i rigidniji. Međutim, ti će se poslovi širiti i regulatori će biti prisiljeni dati odgovore na neka pitanja. Inače će sav posao uteći negdje drugdje. No, zanimljivo je i to da poduzetnici shvaćaju kako im trebaju sigurnost i pravila igre. Tako da se ovdje ne radi o nekakvom bijegu od regulacije. Riječ je o potrazi za dobrom regulacijom. I to je nešto što će se ventilirati barem desetak godina, uz uspone i padove. Sve je, ponavljam, na samom početku, pogotovo taj susret kriptovaluta koje sada izranjaju iz primordijalne kaše Interneta i susreću se s pravilima igre na danjem svjetlu. To je susret iz interesa, jer bez rješenja tog problema nema pristupa širem krugu korisnika, nema širenja businessa.

Regulativa PSD2 je u procesu implementacije – kako će to utjecati na svijet financija i tehnološki sektor? Što je tu prijetnja, što prilika, kako za banke tako i za fintech kompanije?

Tradicionalne financijske institucije i fintechovi imaju sukobljene interese oko nekih aspekata primjene PSD2, ali PSD2 je na snazi, za četiri mjeseca API-ji trebaju biti spremni; u rujnu sljedeće godine implementirat će se tehnički standardi, i to je više-manje gotova stvar u regulatornom smislu, barem prema informacijama koje imam. Ne pratim detaljno te regulatorne aspekte, jer je mnogo zanimljivije spekulirati o tome što će se dogoditi u poslovnom smislu. Hoće li fintechovi – licencirani Third Party Provideri (TPP) – brzo razviti superiorne servise koji će im u rokovima za razuman povrat na ulaganja donijeti dovoljan rast, ili će unutar banaka i kroz strateška partnerstva banaka s fintechovima dovoljno brzo nastati odgovori na otvaranje transakcijskih podataka.

Razvoj će zavisiti i o tome kako će klijenti reagirati na novonastalu situaciju – hoće li ljudi dati ovlasti TPP-ima, ili će ostati vjerni u tradicionalnom odnosu s bankom. I odgovor na to pitanje zavisit će o tržišnim parametrima – mogućnostima za uštede. Zapravo je vrlo neizvjesno kako će se sve to razvijati, jer sve zavisi o sigurnosti, percepciji sigurnosti i preferencijama potrošača te reakcijama konkurenata, prije svega samih banaka. Jedino znamo da će biti dinamično te kako će potrošači biti na dobitku zbog jačanja konkurencije ako sigurnost ostane pod kontrolom, a čini se da je to svima ipak jednako važan cilj.

Koji novi tehnološki koncepti, uz blockchain, najviše utječu na današnju ekonomiju?

Zaista ne znam koji sve novi tehnološki koncepti utječu na današnju ekonomiju, to je pitanje za Supermana. U onom malom dijelu o kojem nešto znam, a to su poslovi u financijama i ekonomskim analizama, još uvijek ni izbliza nije iscrpljen prostor za implementaciju tradicionalnih aplikacija, a tek počinje širenje svega onoga što se trpa pod nazivnik umjetne inteligencije. Algoritamsko trgovanje na financijskim tržištima i roboti – financijski savjetnici nisu ništa novo, ali primjeri su stvari koje će se dalje širiti, uskoro i na našem tržištu. Svako tržište, pa tako i financijsko, tek treba pronaći odgovor na fundamentalno pitanje UI: u kojim situacijama bolje uči i reagira čovjek, a u kojima stroj?

Kako bi čovjek bio konkurentan u tom odnosu, mora učiti i reagirati znatno bolje od stroja, jer ako su jednaki, stroj će tendencijski sve obaviti jeftinije. Primjer je upravo financijsko savjetovanje. Financijski savjeti kao što je slaganje portfelja financijskih imovina u svjetlu kretanja tržišnih podataka i njihovih ekonomskih analiza, mogu se svesti na u matematičkom i statističkom smislu relativno jednostavne algoritme. Zato dobar dio financijskih savjeta može davati umjetna inteligencija. Međutim, opet je čovjek taj koji to svojim idejama uokviruje, i da tako kažem, patrolira na granici između umjetne i vlastite inteligencije – prepoznaje crtu koja odvaja onu stranu na kojoj je čovjek i dalje superioran. Može zvučati malo filozofski, ali rješavanje tog problema odredit će uspjeh, odnosno neuspjeh, mnogih poslovnih pothvata u budućnosti.

 NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.