Što je to kromatografija aplikacija? Kako izgledaju moderne aplikacije?

Moderne aplikacije rade se za cloud, na izmijenjenu i sve složeniju IT infrastrukturu, poduzeća su sve više radno opterećena, sve je više različitih softvera i usluga vizualizacije, tako da one postaju složenije. Mi smo u VMwareu još prije osam ili više godina imali viziju softvera koji bi bio svojevrsni operacijski sustav za data centre. Imali smo i izraz softverski definiran podatkovni centar.

Naša nastojanja softverskog definiranja IT infrastrukture, umrežavanja, pohrane podataka, raspoloživosti podataka na različitim mjestima, drugi su počeli shvaćati tek prije dvije, tri godine.

Za izgradnju naše skalabilne IT infrastrukture, koja ubrzava i pojednostavljuje poslovne procese, razvili smo niz inovacija interno, a dio smo inovacija akvizirali preuzimajući inovativna poduzeća i startupe.

VMware zbog toga isporučuje jednu od najboljih svjetskih usluga u cloudu za korporacijsko tržište, kao i alate koji posao raznih cloud usluga čine lakšim nego do sada. Ono što slijedi jest to da iznađemo rješenja da se podaci ne moraju slati u neku središnju lokaciju, data centar, radi obrade prije nego što postanu korisni. Podaci trebaju biti raspoloživi odmah nakon slanja iz izvora te ćemo takvim rješenjima ostvariti značajan napredak u narednim godinama. Posljednjih se godina umjetna inteligencija sve više primjenjuje u podatkovnim centrima.

Povijest nas uči

Koliko sve te tehnologije utječu na tržište rada? Prevladava mišljenje da njihov razvoj značajno utječe na smanjenje potreba za ljudskim radom.

Razumljivo je što je prevladavajuće opće mišljenje da će tehnologije poput umjetne inteligencije (artificial intelligence, AI), Interneta stvari (Internet of Things, IoT) i blockchaina bitno utjecati na budućnost rada kroz četvrtu industrijsku revoluciju. Izražen je opći strah kako će te nove tehnologije preuzeti poslove od ljudi, prije svega zato što postaje sve jasnije kako će tehnologije neke radne procese učiniti suvišnim.

No, pritom valja znati da su i ranije industrijske revolucije utjecale na tržište rada. Premda je kontekst ranijih industrijskih revolucija bio drugačiji od aktualne, četvrte, industrijske revolucije, valja se podsjetiti na to da su se naši prethodnici prilagodili promjenama koje su donosile tadašnje nove tehnologije, i da su one zapravo, umjesto smanjenja potrebe za radom, otvarale tisuće novih radnih mjesta.

Dakle, povijest nas uči da nove tehnologije, kao sada AI, IoT, blockchain, značajno utječu na tržište rada. Pritom je potrebno javnosti ukazati na sve izazove koje te tehnologije donose, ali i koje sve prednosti nude, kako bi se prilagodila novim radnim uvjetima obrazovanjem. Naravno da je u tome prije svega odgovornost vlada, a i poduzetništva, ali pitanje je kakvu odgovornost u tome imaju vlade, a kakvu poduzeća.

Prema dosadašnjim relevantnim istraživanjima u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj, javnost ne razumje kako na tržište rada utječu nove tehnologije. Umjesto da vlade i poduzeća prebacuju krivnju jedni na druge, trebali bi zajednički djelovati kako bi se umanjilo neznanje o tome što nove tehnologije donose, kako funkcioniraju i kako ih možemo koristiti.

Primjerice, Velika Britanija ima značajnu prošlost u inovacijama, začetnica je ranijih tehnoloških promjena, no sada se i naša vlada i naša poduzeća nalaze pred izazovom razumijevanja i prihvaćanja promjena koje donosi digitalna revolucija.

Kakva je u tome uloga umjetne inteligencije?

Umjetna se inteligencija, primjerice, može koristiti za brže donošenje odluka nego što je to u mogućnosti čovjek. Ona primjenjuje niz varijabli i odabire optimalan ishod. Prema mojem mišljenju, pitanje je koliko je uopće opravdano primjenjivati umjetnu inteligenciju za poslove za koje je potrebna niska kvalifikacija. Mislim da bi bilo korisnije primjenjivati umjetnu inteligenciju u složenijim procesima, primjerice, prilikom donošenja poslovnih odluka, gdje je potrebna obrada mnoštva inputa.

Razmislimo koliko se vremena troši na donošenje poslovnih odluka u organizacijama i tvrtkama. Menadžeri značajan dio vremena provode na sastancima. Istraživanja pokazuju da tvrtke s lošim rezultatima s takvih sastanaka u pravilu imaju niže tržišne udjele, slabe su u inovacijama te u stabilnosti poslovanja.

Sastanci ostaju

Umjetna inteligencije neće otkloniti potrebu za svim sastancima menadžera, ali može donositi svakodnevne odluke kao što je, primjerice, dodjeljivanje dnevnih zadataka članovima tima. Umjesto da se organizira sastanak o podjeli poslova, umjetna inteligencija s dovoljno inputa na početku radnog dana automatski šalje zadatke, a menadžeri vrijeme, koje bi potrošili na takvim svakodnevnim sastancima, mogu iskoristiti za razgovor s klijentima, rješavanje problema, stvaranje novih proizvoda, za svoju obuku… za niz stvari koje donose nove vrijednosti.

No, hoće li umjetna inteligencija time ukloniti potrebu za zaposlenikom koja dijeli svakodnevne poslove? U dobro organiziranom poduzeću hoće. I to je, prema mojem mišljenju, dobra stvar. Zašto? Zato što ostavlja više vremena za vraćanje emocija u posao. Zbog čega je to važno? U središtu svake upotrebe računala ili strojeva, koja se proteže sve do industrijske revolucije, nastojanje je da se poslovi rade brže te da se smanje troškovi. Strojevi su sada sve osposobljeniji digitalnim tehnologijama te mogu raditi brže od ljudi, nije im potreban odmor, vrijeme za spavanje, hranu…

Jedna od nuspojava industrijalizacije je uklanjanje onoga što nazivamo ljudskim dodirom. Korporacije su postale bezlične, automatizirane. U želji za brzinom i praktičnošću, žrtvovali smo sposobnost poduzeća da budu empatična. Primjerice, uklanjanje upravitelja poslovnice banke koji poznaje svoje klijente…

Primjena umjetne inteligencije sada omogućuje tvrtkama vraćanje takvog ljudskog dodira. Omogućuje brzo djelovanje, ali s osjećajem, empatijom. Umjetna inteligencija može analizirati sve inpute, obraditi ih, donijeti najbolju odluku, i onda prepustiti čovjeku da najprikladnije prenese tu odluku. Tako bi zaposlenik pozivnog centra, ovlašten od AI, mogao izvršavati prilagodbe na računu klijenta, a liječnik koji koristi AI da formulira dijagnozu, može se usredotočiti na pacijenta, njegove potrebe.

Postoji niz mogućnosti primjene umjetne inteligencije u ogromnoj količini podataka koji se sada generiraju. Dok se organizacije trude iskoristiti mogućnosti koje nudi ogromna količina generiranih podataka, bilo da se radi o tradicionalnim podatkovnim centrima ili onima koji dolaze od senzora i udaljenih uređaja u malim podatkovnim centrima, tvrtke i organizacije suočene su sa složenošću upravljanja takvim podacima. Zar se ne bi umjetna inteligencija učinkovito mogla iskoristiti za takve poslove? Analizirajući mnoštvo takvih podataka, umjetna inteligencija bi tvrtki ili organizaciji mogla preporučiti kako unaprijediti uočene nedostatke, slabosti, ono što treba popraviti… Zar to ne bi bila značajna pomoć čovjeku?

Obrada podataka nije važna samo u industriji, od velike je važnosti i, primjerice, u medijima, koji sve više uočavaju veliku vrijednost analitike velikih podataka.

Imamo primjer i javnog sektora, poput gradske uprave Dubaija koja koristi AI, IoT i Big Data za udovoljavanje zahtjeva i očekivanja stanovništva. Takva primjena zaposlenicima ostavlja više vremena da se posvete ljudskom odnosu prema klijentima. Dakle, važna je suradnja čovjeka i stroja, a ne njihovo suprotstavljanje.

Kako svijet postaje sve digitalniji, ljudi dolaze do svoje granice upravljanja sve većom količinom generiranih podataka. Primjerice, sve su učestalije kritike društvenih mreža da malo rade na nadzoru štetnog, zlonamjernog sadržaja. S druge strane, poznato je u statistici da se između 60 i 73 posto prikupljenih podataka nikad ne iskoristi uspješno u bilo kakve strateške svrhe. Mi, ljudi, trebamo nešto što će nam pomoći u onome u čemu nismo dobri, što bi nas oslobodilo da se usredotočimo na ono u čemu jesmo dobri. Dobri smo, primjerice, u osjećajima, u emocijama, u suosjećanju jedni s drugima; ukratko, pri imerzivnoj razini usluge. S druge strane, AI je dobar za obradu informacija i donošenje odluka.

Zašto bismo se htjeli natjecati s nečime što svaki dosad objavljen recenzirani članak o medicinskoj literaturi može iskoristiti za postavljanje dijagnoze? Ne možemo, pa ne bismo ni trebali. Ono što bismo trebali učiniti jest koristiti tu sposobnost umjetne inteligencije da proširimo naše osnovne sposobnosti za stvaranje novih vrijednosti. Ta vrijednost može biti empatija prema pacijentu, može biti u popravljanju problema u telefonskom ugovoru, možda u izradi nove aplikacije. Sve te naše vrijednosti možemo s AI učiniti boljima.

Uloga blockchaina u svjetskoj revoluciji

Kako se blockchain uklapa u ukupnu digitalnu revoluciju?

Dosad smo imali različite uzbudljive digitalne koncepte, primjerice, cloud computing, društvene mreže, neki od njih ostanu prihvaćeni u praksi, neki nestanu.

Jedan od takvih koncepata koji je u usponu sada je blockchain. Većina je čula za blockchain, ali malo je onih koji će taj pojam točno objasniti. Fortune ga je definirao kao “način za strukturiranje podataka i temelj kriptovaluta, poput bitcoina. Sastoji se od sjedinjenih blokova transakcija za dijeljenje digitalne knjige preko mreže računala, bez potrebe za središnjim posrednikom”. To još uvijek zvuči komplicirano, pojednostavljeno rečeno, blockchain je najlakše zamisliti kao bazu podataka.

No, već imamo mnoštvo baza podataka kod bilo kojeg broja pružatelja usluga, a svi oni pohranjuju i arhiviraju mnoštvo podataka. Problem tih tradicionalnih baza podataka jest to što je iz pravne perspektive izazov dokazati da je ono što postoji u bazi podataka prava stvar koja bi tamo trebala biti. Bilo tko vrlo će teško reći što je sada u takvoj bazi podataka ispravno, iskreno, istinito, i da nitko neovlašten nešto nije izmijenio.

Specifičnost blockchaina je da se, ako se u njegovu bazu podataka unese neki podatak, on ne može mijenjati ako svi oni koji imaju pristup toj bazi podataka ne znaju za to, i ne odobre izmjene. To je zato što se podaci ili blok koji su postavljeni u blockchain bazu podataka zapravo sastoje od svakog bloka koji je stavljen prije njega, i on postaje dio svakog bloka koji slijedi nakon njega. To je ono što se naziva nepromjenjivo, a to je jedan od razloga što blockchain uživa povjerenje.

Drugi razlog u njegovo povjerenje je to što je otporan na pokušaje cyber napada, za razliku od klasičnih baza podataka. To se postiže tako što se temelji na konceptu korištenja distribuiranih knjiga. To znači da ne postoji mogućnost hakiranja; da bi blockchain bio hakiran, napad mora biti izveden na svim računalima gdje je pohranjen, a to je teoretski nemoguće. Dakle, ta baza podataka je sigurna, ne može se mijenjati a da svi uključeni u nju, odnosno svi oni koji joj imaju ovlašten pristup, to ne primijete. Blockchain je, usto, i pregledan, može se vidjeti gdje je svaki dio podataka stvoren, kada je stvoren i tko ga je stvorio.

No, uz te prednosti, blockchain ima svoja ograničenja, primjerice, ne može biti rješenje za sigurnost podataka u cloudu, no, to ne znači da ne može imati važnu primjenu drugdje, primjerice, od lanaca opskrbe do financijske industrije, odnosno u svakoj djelatnosti koja zahtijeva povjerenje uključenih.

Sigurno ima dovoljno mogućnosti upotrebe i dokaza o načinima primjene u nekoliko sektora, što sugerira da će blockchain prije ili kasnije imati korisnu praktičnu primjenu, odnosno da će od koncepta postati široko prihvaćena tehnologija. Primjerice, samo u lancu opskrbe postoji niz inicijativa kojima se pokušava koristiti blockchain da bi se cijeli proces učinio učinkovitijim i transparentnijim.

U pravnoj struci blockchain se koristi u onome što je poznato kao pametni ugovori. To su digitalni ugovori koji, ne samo da su nepromjenjivi, već automatski omogućuju ugovorne uvjete nakon što se ispune uvjeti, bilo da je riječ o razmjeni imovine (bilo da se radi o kući ili automobilu), ili oslobađanju sredstava (primjerice, kada je određena količina posla odrađena). No, najpoznatiji slučaj upotrebe blockchaina su kriptovalute, a bitcoin je najistaknutiji primjer.

Usto, osim što ne postoji upotrebna vrijednost bitcoina i drugih kriptovaluta kao klasičnog novca, odnosno nije sredstvo plaćanja, postoje i drugi, temeljniji nedostaci kriptovaluta temeljenih na blockchain tehnologiji. Za početak, primjerice, svaka transakcija s kriptovalutom treba pričekati da se kodira u blok, i zatim preslika na sve druge vlasnike te valute. U slučaju bitcoina to znači da se treba replicirati na znatan broj ljudi, i to širom svijeta. S obzirom na vrijeme potrebno za to, a to je od 1 do 30 sati, takva je kriptovaluta neprimjenjiva za maloprodajne transakcije.

Pritom je potrebna ogromna količina energije za proizvodnju kriptovaluta, a to može predstavljati problem. Potrebna količina električne energije za pokretanje računalne snage za proizvodnju bitcoina u njegovoj količini koja je postojala krajem svibnja 2018. godine, tolika je da bi se moglo opskrbljivati preko 6 milijuna američkih kućanstava, ili cijela Švicarska.

To su ozbiljna ograničenja kriptovaluta.

Kao društvo, navikli smo na brze, gotovo trenutačne, financijske transakcije. Kakva je korist od valutnog sustava ako moram pričekati cijeli dan da saznam jesam li primio uplatu? Moderni život i moderno poslovanje ne mogu se vraćati na prevladane, lošije modele. Autori kriptovaluta moraju riješiti brzinu transakcije, jer im inače koncept neće biti prihvaćen.

No ipak, ideja o nepromjenjivim, transparentnim i neponovljivim podacima previše je dobra da bi tvrtke čekale da blockchain doživi prilagodbe u digitalnom sredstvu plaćanja.

Naime, već sada postoji primjenjiva upotreba blockchaina, a to je u privatnim bazama podataka u velikim organizacijama. Velike ih organizacije koriste za sebe i svoje pouzdane partnere. Takva primjena moguća je, primjerice, prilikom prikupljanja podataka s IoT senzora. Blockchain može imati važnu primjenu u velikim organizacijama s decentraliziranim sustavima podataka kojima omogućuje pohranjivanje i dijeljenje kritičnih podataka.

Nema sumnje da, ako se pravilno isplanira i primjeni, blockchain može pomoći u rješavanju nekih izazova koje imaju određeni sektori. Nije primjenjiv za sve namjene baza podataka, no kako je nepromjenjiv, transparentan i pouzdan, može pomoći u izgradnji sustava povjerenja između više neovisnih strana, što je odlučujuće u poboljšanju učinkovitosti i protoka opskrbnih lanaca.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.