S Linardom Martinčevićem, savjetnikom u Uredu guvernera i fintech koordinatorom u Hrvatskoj narodnoj banci, razgovarali smo o aktualnostima na domaćem i europskom financijskom tržištu, nekim svjetskim tehno fenomenima i inovacijama u bankarskom poslovanju

Možete li nam reći, sada kad je to gotovo, kako su se informatički odjeli banaka koje posluju u Hrvatskoj nosili s prelaskom na euro? Što su u tome bili najveći izazovi?

Bila je to prilično kompleksna zadaća jer imamo puno aplikacija, sustava, vanjskih baza podataka, s kojima se sustavi banaka povezuju, itd. Sve to trebalo je pripremiti i uskladiti. Osim konverzije podataka, banke su morale prilagoditi funkcionalnost svih svojih sustava za rad s eurima, testirati vlastite sustave i njihove poveznice s vanjskim sustavima, te cijelo to vrijeme održavati svoje sustave zaštićenima. S druge strane, pojedini sustavi banaka – kao primjerice, infrastrukture za platni promet – redizajnirani su još 2016. godine, kako bi se već tada prilagodili za određena plaćanja u eurima.

Riječ je o priključivanju HNB-a i hrvatskih banaka sustavu Target 2., tada smo uveli hrvatsku komponentu tog sustava – Target 2 HR. Drugim riječima, sustav plaćanja velikih transakcija u eurima postoji već sedam godina, i tu nije bilo potrebe za prilagodbama. Slično je bilo i sa sustavom za mala plaćanja u eurima, između poduzeća i korisnika. I taj sustav je redizajniran 2016. godine, kada je počeo s radom Euro NKS. Na Novu godinu, u trenutku prelaska na euro, prestala su postojati dva kunska platna sustava, dok je Euro NKS Inst sustav iz kuna prebačen u eure. Konkretno, u trenutku prelaska na euro u platnoj infrastrukturi dogodio se automatizam – nešto je ugašeno, a nešto je nastavilo s radom, samo ne više u kunama, već u eurima.

Sama konverzija trajala je satima, nakon čega su se banke morale još jednom uvjeriti da je sve provedeno ispravno, zbog čega su i nastali prekidi u pružanju bankovnih usluga koje su banke najavile, a trajali su od nekoliko sati do jednog dana. Naravno, prije konverzijskog vikenda, banke su u više navrata testirale konverziju, kako bi se uvjerile da će na Novu godinu sve dobro proći, i na tome se radilo dulje od godinu dana, što je tražilo dosta planiranja i testiranja, no na kraju je sve dobro funkcioniralo. Za bankomate je trebalo nešto više vremena, zbog prilagodbe samih uređaja, koja je zahtijevala dosta operativnog posla, ali i zbog same opskrbe novčanicama.

Javni digitalni novac

Što su najvažnija otvorena pitanja i izazovi oko uvođenja centralnobankarskog digitalnog novca, što brojne središnje banke razvijenijih ekonomija testiraju i istražuju? Kakav je stav Europske središnje banke, kad je u pitanju digitalni euro te kako će digitalni euro – kada se uvede – utjecati na hrvatsko gospodarstvo?

Prije nego nešto kažem o digitalnom euru, htio bih istaknuti jedan trend u financijama, kao i jedan poseban događaj koji je na svoj način označio prijelomnicu u ostvarenju ideje potpuno digitalnog novca. Naime, već godinama je primjetno kako se sve manje plaća gotovinom, a sve više se koriste razni alati za digitalna plaćanja, kako u poslovnom tako i u privatnom životu. Iako snaga tog trenda nije jednako izražena u svim zemljama, on je jasan i vidljiv. S druge strane, događaj koji je uzdrmao svijet financija bio je pokušaj uvođenja globalnog privatnog digitalnog novca, što je izvela tehno tvrtka Facebook 2019. godine, sa svojom valutom koju su nazvali Libra.

Banke su tada shvatile da imaju potencijalnog konkurenta s dvije milijarde korisnika, koji je u stanju njihove klijente odvesti od njih i uvući ih u svoju mrežu za plaćanja. Facebook nije bio jedini. U međuvremenu se pojavilo više privatnih izdavatelja digitalnog novca u raznim oblicima, prvo u području kriptoimovine, a zatim su se dijelom "prelili" u nešto što se danas naziva stablecoin tržište, koje jako dobro oponaša banke, dajući korisnicima neki oblik platnog instrumenta za njihov novac, koji onda oni ulažu negdje dalje. Trend digitalizacije plaćanja i pojava privatnog digitaliziranog novca naveli su središnje banke da se suprotstave tim izazivačima i počnu razmišljati o vlastitim alternativama.

Augustin Carstens, direktor Banke za međunarodna poravnanja, tada je izjavio kako je novac javno dobro, a Christine Lagarde, predsjednica Europske središnje banke, istaknula je da središnje banke moraju ponuditi javnu alternativu privatnim pružateljima digitalnog novca. Kako će se to napraviti, još je pitanje. Razmišlja se o tome da se svakom građaninu Europske unije omogući jedan osnovni račun, bez ostalih bankarskih usluga, koji bi bio dostupan preko posebne aplikacije (digitalnog novčanika) za plaćanja u digitalnom euru. Centralno bankarski digitalni novac – digitalni euro – nikada neće biti potpuno jednak gotovini, niti može imati sve karakteristike gotova novca. Prije svega, ne pruža anonimnost koju pružaju gotovinske transakcije.

Strogo kontrolirana privatnost

Kad smo kod toga, kako će se jamčiti privatnost transakcija u digitalnom euru? Na Internetu se već vode žučne rasprave o tome...
Privatnost plaćanja od iznimne je važnosti, i Europska središnja banka već je u ranoj fazi projekta digitalnog eura detektirala privatnost kao prioritet, stoga se sada radi na tome da se i taj aspekt prikladno komunicira. Javnost na društvenim mrežama izražava svoje bojazni, smatrajući da će digitalne valute biti novi sustavi kontrole stanovništva. Ono što odmah mogu reći, jest to da ni Europska središnja banka niti središnje banke država članica Unije neće baratati s privatnim podacima svojih klijenata, koji će za njih biti anonimizirani. Podaci u sustavu digitalnog eura koristit će se samo za istraživanje tržišta i analize koje trebaju dovesti do boljih uvida za provođenje monetarne politike te za tehnološki razvoj tog sustava.

Projekt digitalnog eura bit će proveden uz pomoć financijskih intermedijara – tvrtki posrednika, kao što su ovlašteni pružatelji bankarskih usluga i licencirane fintech tvrtke, koje će biti dužne uspostaviti snažnu kibernetičku zaštitu korisničkih podataka. U sustavu digitalnog eura bit će dopuštena monetizacija podataka korisnika aplikacije za digitalni euro isključivo uz privolu korisnika, a i sve ostalo bit će strogo regulirano, počevši od Uredbe o zaštiti osobnih podataka (GDPR), regulatornog okvira koji se odnosi na digitalni identitet građana EU, do primjene svih ostalih relevantnih uredbi Europske unije.
Hrvatska narodna banka nikada nije razmišljala o digitalnoj kuni?
Zapravo ne. Ili, da to kažem drukčije – razviti takav sustav nije ni lako ni jeftino, a uvijek se postavlja i pitanje koliko bi digitalna kuna bila korisna u ionako već snažno digitaliziranom i snažno euroiziranom financijskom sustavu, kakav je bio hrvatski financijski sustav prije prelaska na euro. Hrvatska je premalo tržište za takvu intervenciju. S druge strane, na nešto širem prostoru europodručja, digitalni euro bit će odgovor na dominaciju plaćanja karticama, i na sve veće širenje beskontaktnih plaćanja preko mobitela i plaćanja koja pružaju razne velike tehno tvrtke (Apple Pay, Google Pay). Digitalni euro bit će, između ostalog, instrument koji će spriječiti da europskim platnim sustavom upravljaju kompanije koje nemaju veze s Europskom unijom.

Više kooperacije nego konkurencije

Prijeđimo sada na tehnološku temu godine: što možemo očekivati od umjetne inteligencije u bankarskom sektoru i uopće u području financijskih usluga u cijelosti?
Poznato je da se mnoge banke već koriste tehnologijama strojnog učenja i umjetne inteligencije, prije svega u marketingu i automatizaciji procesa, a tu su najvažniji podaci. Tu bolje prolaze one banke koje imaju više klijenata, jer imaju više podataka dostupnih za treniranje algoritama strojnog učenja. Uz marketing i poslovne procese, jedna od važnijih primjena tehnologija umjetne inteligencije bit će u praćenju transakcija i rizika te u svrhu kibernetičke zaštite poslovanja. Prema korisnicima, kad je o umjetnoj inteligenciji riječ, banke već dosta koriste botove, no kako sam i sâm njihov korisnik, uvijek se pitam želim li baš da ta podrška bude toliko istrenirana da može predviđati moje sljedeće transakcije. Umjetnu inteligenciju banke još koriste za brži razvoj programskog kôda i tome slične namjene.

Kako vi gledate na odnose između banaka i financijsko-tehnoloških kompanija? Kakvu su ti odnosi u našoj zemlji i kako je "fintech effect" promijenio naše tržište plaćanja? Što je u tom segmentu dosad učinjeno, a što bi se još moglo poboljšati u tim odnosima?
Većina banaka u Hrvatskoj u stranom je vlasništvu, i u svemu, ili barem u većini stvari, slijede "politike" svojih banaka matica. To vrijedi, kako za situacije unutar samih sustava, tako i u odnosima prema financijsko-tehnološkim izazivačima. Dobar primjer interne situacije oblikovane prema naputku matice je Erste banka, koja je u Hrvatskoj sama razvila svoju aplikaciju KeksPay, no matica ima svoju aplikaciju George, i sada su na našem tržištu oba alata. Kad je riječ o odnosu banaka prema tehnološkim poduzećima koja razvijaju usluge ili proizvode koji bi mogli konkurirati bankarskim uslugama u nas, tu ima više kooperacije nego konkurencije. Mnoge domaće startup i zrelije informatičke tvrtke svoj financijsko-tehnološki proizvod razvijaju upravo s namjerom da ga prodaju nekoj banci, umjesto da joj pariraju svojom uslugom. Na domaćem tržištu imamo samo Aircash, kao iznimku od tog pravila. Ni oni još nisu konkurent bankama u pravom smislu, no grade svoju priču.

Nakon prošlogodišnjih pada vrijednosti i razotkrivanja kriminalnih djelovanja (slučaj burze FTX), imaju li kriptovalute budućnost? Jesu li kriptovalute potpuno izgubile potencijal biti sustavom za slobodnu razmjenu imovine na temelju njene tržišno definirane vrijednosti, bez utjecaja banaka i države, ili smo i tu na pragu regulacije?
Iako su kriptovalute počele kao ideja o samostalnom sustavu prijenosa vrijednosti u formi valute, neovisnom o postojećoj financijskoj infrastrukturi, o njima je bolje govoriti kao o imovini, a ne o valuti. Zato se i regulacija EU, koja se upravo dovršava, naziva Uredbom o tržištima kriptoimovine, MiCA (Markets in Crypto-Assets), a ne Uredbom o kriptovalutama. Stvar je u tome što ljudi ne ulaze u posao s kriptovalutama kako bi ih koristili kao novac, za transakcije, već s očekivanjem porasta vrijednosti i njihove preprodaje. Riječ je o obliku špekulacije i vrlo rizičnim ulaganjima.

Kripto je imovina, a ne valuta

HNB se često osvrtao na taj fenomen upravo zato što se to nazivalo kriptovalutama, i zato što smo bili preplavljeni upitima poput "Želim ulagati u kriptovalute, kako to mogu učiniti", ali i pitanjima "Zašto to dopuštate – to je kriminal?". Da sažmem: kripto svijet je inovacija koja će možda zaživjeti, a možda i neće. Vidjet ćemo hoće li se, i kako, snaći u svijetu tokenizacije i digitalizacije svega. Što se nas tiče, naš je posao zaštita krajnjeg potrošača. Cilj nam je uspostaviti sustav koji neće biti volatilan kao onaj u Americi. Želimo izbjeći situacije kao što je bila propast FTX kriptoburze u Sjedinjenim Državama. FTX je bio sve – burza kriptovaluta, hedge fond s povezanim društvima, i banka.

Čini li vam se da je regulacija tržišta kriptoimovine na razini Europske unije prespora?

I da i ne. Riječ je o dinamičnoj pojavi kojoj se, kad je regulacija u pitanju, može pristupiti na dva načina: ili ćete na to odmah regulirati i tako usporiti, a možda i uništiti inovaciju koja može biti korisna, ili ćete čekati da se stvar razvije, promatrati što se događa te onda sve pažljivo urediti i kalibrirati propise tako da pomognu razvoju inovacije. Europska unija odabrala je ovaj drugi pristup. Kad je Hrvatska narodna banka u pitanju, pomno pratimo sve što se događa u Europskoj uniji, u stalnom smo kontaktu s udrugom UBIK i sa svima drugima, potencijalnim licenciranim pružateljima usluga vezanih za kriptoimovinu u našoj zemlji, tako da ćemo biti spremni kada za to dođe vrijeme.

Kad smo kod bankarskih inovacija, što nam možete reći o virtualnom IBAN-u, jedinstvenom identifikatoru koji tvrtkama omogućuje primanje uplata bez potrebe otvaranja posebnog računa u svakoj zemlji u kojoj posluju? Kako virtualni IBAN funkcionira, i je li i koliko, u uporabi u našoj zemlji?

Virtualni IBAN najvjerojatnije bi bila inovacija kod koje pružatelji usluge otvaraju korisniku multivalutni račun, koji povezuju s dodijeljenim evidencijskim brojem računa ("virtualnim IBAN-om") za svako tržište u kojem korisnik usluge ima potrebu zadavati i primati plaćanja. Kažem najvjerojatnije, zato što u Hrvatskoj takva praksa zasad ne postoji. Pružatelji usluga omogućuju izvršenje transakcije preko platne infrastrukture svakog pojedinog tržišta, čime ostvaruju niže troškove transakcija i upisivanje referenci specifičnih za to tržište, i tako postižu bolje prepoznavanje transakcija. No, tu je potrebno voditi računa o tome da pružatelj usluga postupa sukladno odredbama svih relevantnih propisa pojedinog tržišta, ali i međunarodnih standarda koji uređuju IBAN. Ujedno, važno je da su korisnici usluga upoznati sa svojim pravima i potencijalnim rizicima kojima se izlažu (jesu li njihova sredstva uključena u shemu osiguranja depozita ili zaštite sredstava, ili nisu, kakva su im prava na povrat, prava u slučaju prijevare, prava na prigovor i slično).

I, recite nam za kraj, koji trendovi će obilježiti hrvatske i financije EU do kraja 2023. godine?
Prelazak na euro bit će glavna financijska tema tijekom cijele ove godine u našoj zemlji, a na razini Europske unije, glavna tema bit će uvođenje digitalnog eura. Prije kraja ove godine, negdje početkom jeseni, bit će odlučeno na Upravnom vijeću Europske središnje banke ide li se s digitalnim eurom u implementacijsku fazu, što znači da bi se onda počelo i s prvim pilot-projektima i prototipovima. Kao što sam već naglasio, sve manje će se poslovati s gotovinom, sve više karticama i digitalno.