Ana Liza Grandner, direktorica Odjela za privatno bankarstvo, The Bancorp

S Anom Lizom Grandner, starijom potpredsjednicom i direktoricom Odjela za privatno bankarstvo američke tvrtke Bancorp, razgovarali smo tijekom ovogodišnje, druge konferencije F2 – Future of Fintech, gdje je ona održala uvodni govor. Tvrtka Bancorp, uz bankarske usluge i izdavanje financijskih prepaid kartica, bavi se i ispunjavanjem raznih poslovnih potreba nebankarskih tvrtki koje pružaju financijske usluge, počevši od malih startup poduzeća do velikih kompanija koje se nalaze na popisu 500 najvećih časopisa Fortune.

Interni laboratoriji

Kad govorimo o današnjoj svjetskoj financijskoj industriji i o načinima kako se taj sektor suočava s novim tehnologijama, o čemu točno govorimo: o revoluciji, digitalnoj transformaciji, evoluciji?

S jedne strane, nove tehnologije bankarskim sustavima omogućuju lakši doseg do korisnika i lakšu uporabu financijskih usluga, i to, često, bez dodatnih pristojbi ili potrebe za posebnom edukacijom. S druge strane, financijska industrija uvijek je bila među prvim korisnicima novih tehnologija pa se prihvaćanje novih rješenja teško može opisati kao nešto revolucionarno – više je riječ o evoluciji, postupnom razvoju koji se istodobno događa na više razina i više načina, jer danas imamo nekoliko različitih pristupa bankarstvu. Drugim riječima, sjajno je kad usavršite komunikaciju s korisnicima, sjajno je kad možete brže izbaciti novi proizvod na tržište, i sjajno je kad klijenti mogu brže doći do novca – no u središtu svega toga je pouzdanost. Bankarski sustav mora biti pouzdan, bez obzirna na to koliko mu novih tehnoloških slojeva dodajete.

Koje su banke spremnije na evoluciju financijskih usluga – koje su se tome najbolje prilagodile?

Banke su, unatoč tome što među prvima prihvaćaju novosti kojima mogu poboljšati svoje poslovanje, sustavi koji se vrlo sporo mijenjaju. Izazov našeg doba je u tome što se nove tehnologije pojavljuju brže nego prije. Zato banke, najčešće, tom problemu pristupaju tako da promjenama izlože jednu svoju poslovnu jedinicu i izoliraju je od ostalih sustava. To su svojevrsni laboratoriji za testiranje inovacija, interni startup odjeli unutar banaka koji razvijaju proizvode i usluge utemeljene na novim tehnologijama.

Tek kada se te novosti dokažu u tim “zatvorenim dvorištima”, banke ih postupno uvode u svoj glavni sustav. Ta migracija, od ideje koju razvija interni bankin startup, do proizvoda koji osvaja tržište, ponekad traje vrlo kratko, često kraće od godine dana, pa i manje od šest mjeseci. Banke koje ostvare taj rok – banke su koje dokazuju spremnost na brzu prilagodbu promjenama na financijskim tržištima.

Mogu li to napraviti i brže ako kupe fintech tvrtku koja je već razvila zanimljivu uslugu?

Naravno! To je pristup koji rade gotovo sve bolje banke. Bilo da investiraju u njih u ranoj, inkubacijskoj fazi razvoja, ili tako da naprave infrastrukturu, ekosustav koji fintech tvrtkama koje ih zanimaju omogućuje brži rast poslovanja. Za fintech tvrtke to je dobra prilika jer im se tako pruža mogućnost da svoj proizvod ili uslugu u mnogo kraćem razdoblju ponude širem tržištu.

Prepreka i katalizator

Kako gledate na ulogu regulatora u svemu tome? Koliko su oni prepreka, a koliko katalizator razvoja tržišta digitalnih financijskih usluga?

U idealnom svijetu, svi regulatori financijskih tržišta trebali bi biti otvoreni prema promjenama i surađivati s fintech industrijom, kako bi nove i bolje usluge koje te tvrtke razvijaju što prije stigle do krajnjeg korisnika. No, riječ je o administraciji, a ona živi sporijim tempom od svijeta tržišta pa je već samom tom činjenicom regulator prepreka bržem razvoju. Ipak, ima zemalja u kojima je regulator zauzeo proaktivan stav, i funkcionira kao katalizator fintech tržišta. Primjere sporih regulatora financijskih tržišta imamo podjednako u Sjedinjenim Državama i Hrvatskoj, a primjere regulatora koji brže reagiraju na promjene na tržištima imamo u Ujedinjenom Kraljevstvu i Japanu. U Sjedinjenim Državama problem je u nizu starih zakona koje bi trebalo osvježiti, u mnogim drugim zemljama regulatori bi se trebali brže informirati o tome što sve te nove “digitalne banke” rade i žele postići.

Kako gledate na regulativu koja, s jedne strane, snažnije štiti klijenta banke, a s druge liberalizira pristup podacima korisnika u bankovnim informatičkim sustavima?
Mislite na odnos privatnosti i otvorenog pristupa (GDPR vs. PSD2 u Europi, nap. a.)? Na prvi pogled to je proturječje, no rješava ga korisnikov pristanak. Uz to – to je osnova za poslovanje tvrtki koji svoje modele baziraju na agregiranju podataka, tvrtki kao što je Mint, primjerice. Uz sam korisnikov pristanak, tu je važno postići i ravnotežu između zaštite privatnosti i davanja pristupa podacima na temelju kojih se mogu razvijati inovacije u financijskoj industriji.

Roboti, blockchain, AI

Osim plaćanja – područja financija u kojem se pojavilo najviše novih usluga – gdje fintech tvrtke još mogu pokušati izazvati banke?
Mislim da im je put otvoren u doslovno svim područjima financijskih usluga. Primjerice, u Sjedinjenim Državama imamo mnoštvo robotiziranih usluga koje zamjenjuju tradicionalne financijske savjetnike, posebno u sektoru investicijskih usluga. Sljedeće područje u kojem fintech tvrtke mogu mnogo napraviti je područje kredita, posebno u segmentu zajmova za pojedince, fizičke osobe. Banke svemu tome pariraju svojim sličnim uslugama, pa mislim da će sve to naposljetku završiti konsolidiranjem tržišta financijskih usluga.

Što mislite o primjeni tehnologija kao što su blockchain i umjetna inteligencija u bankarstvu?
Sve to, blockchain, umjetna inteligencija, ima dosta potencijala. Međutim, još nemamo komercijalnih proizvoda u smislu jednostavno dostupnih usluga za krajnje korisnike. Umjetna inteligencija doći će do izražaja u onim područjima financijskih usluga u kojima će korisniku trebati dodatni savjet u donošenju konačne odluke o nekoj transakciji, no, kao što sam rekla, zasad tu nemamo konkretnih proizvoda, ta tehnologija još nije toliko razvijena. Što se tiče blockchaina, riječ je o fascinantnoj tehnologiji, no i tu smo još uvijek u fazi razvoja konkretnijih rješenja. Tu, prije svega, još treba raditi na sigurnosnim aspektima, a i regulatori trebaju reći što od svega toga očekuju. Što se tiče banaka, one tu primjenjuju onu metodu koju sam već spomenula – organizirali su unutar svojih tvrtki manje radne jedinice koje se bave rješenjima na tehnologijama kao što su umjetna inteligencija i blockchain, i svi čekaju pravorijek regulatora prije nego što s time na čemu rade krenu na tržište.

Što mislite o ulasku velikih tehno kompanija – kao što su Google, Amazon i ostali – i njihovih rješenja u području financijskih usluga?

Najveće su im prednosti njihova veličina, globalno rasprostranjeno poslovanje i lojalnost korisnika. Ono što je pomalo iznenadilo – njihova rješenja, usluge kao što su ApplePay i GooglePay, nisu zaživjele onoliko brzo i masovno kako su to oni očekivali. Problem je tu u tome što ih trgovci još nisu prihvatili onako i onoliko kako su prihvatili kreditne kartice u svom poslovanju. Mislim da je tu, trenutačno, u prednosti SamsungPay, upravo zato što, za razliku od ovih drugih, ima više trgovaca u svom ekosustavu. Sve je to danas više hype, no uz bolji marketing, te usluge imaju potencijal za globalno širenje i disrupciju bankarskog sektora.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.