O dijeljenju HP-a na HP Inc. i Hewlett Packard Enterprise (HPE), do kojeg je došlo 2015. godine, vjerojatno znate sve – HP Inc. zadržao je proizvodnju pisača i osobnih računala, povijesno nasljeđe na burzi, što uključuje i NYSE ticker (HPQ) te originalni HP logo, a HPE je preuzeo serverski, podatkovni i mrežni dio biznisa s konzaltingom i podrškom te se na burzi pojavio s novim tickerom (HPE) i novim vizualnim identitetom. Uz enterprise grupu, koja objedinjuje spomenute aktivnosti, HPE se sastoji i od divizije financijskih servisa, koja, između ostalog, ima zadaću svojim korisnicima biti na usluzi pri odabiru strategije investiranja te financiranju transformacije IT sustava.

U cilju brzog uključivanja na SDCC tržište, procijenjeno na 77 milijardi dolara u narednih 4 do 5 godina, u HPE-u su odlučili pripojiti SimpliVity, jednu od najbrže rastućih kompanija na području tehnologije hiperkonvergiranih infrastruktura. S tom akvizicijom u startu preuzeli su korisničku bazu SimpliVityja te njihov Omni Stack softver, koji je sada vezan na HPE ProLiant servere iz obitelji DL380, sa svim pratećim funkcionalnostima koje ćemo spomenuti u opisu samog uređaja.

Anatomija sustava

SimpliVity dolazi na dva (najmanje za uspostavljanje High Availabilityja) ili više DL380 servera u nekoliko različitih “okusa”. Takozvanom SMB segmentu tržišta namijenjen je paket “Extra Small”, malim kompanijama “Small”, srednje velikim “Medium” te velikima “Large”. Uz izbor odgovarajuće “single ili dual socket” konfiguracije višejezgrenih Xeon procesora, do 1.467 GB DDR4 RAM-a te efektivnog diskovnog kapaciteta od 6, 12, 25 ili 40 TB, ovisno o izabranom paketu.

U skladu s time, konfiguracije se sastoje od različitog broja diskova pa tako “Extra Small” paket ima pet diskova po 960 GB, “Small” isti broj, ali kapaciteta 1,92 TB te “Medium” i “Large” po 9, odnosno 12 ovih potonjih. U vezi s brojem diskova je i izbor razine RAID polja, pa prva dva paketa podržavaju RAID 5, a druga dva RAID 6. Svakako je vrijedno spomenuti da se u svim varijantama radi o brzim (i nečujnim) SSD diskovima, što čini značajnu razliku naspram klasičnih diskova ili miješanog okruženja kakvo koriste ostali proizvođači.

Dva noda (čvora) međusobno se mogu direktno povezati, a za tri ili više potreban nam je jedan ili dva brza 10 Gb-preklopnika (switcha) koji će omogućiti brzu razmjenu podataka na razini RAIN-a.

RAID je provjerena i dobro poznata tehnologija, a RAIN (Redundant Array of Independent/Inexpensive Nodes) je novijeg datuma, razvijen u suradnji CalTech-a, NASA-e i DARPA-e te nam osigurava distribuiranu pohranu podataka i njihovu zaštitu u mrežnom okruženju integracijom relativno jeftinog hardvera i upravljačkog softvera. RAIN je dizajniran kako bi ponudio skalabilan i pouzdan NAS, uz što manji trošak. Zahvaljujući RAID-u i RAIN-u na, primjerice, tri noda s RAID-om 6, možemo izgubiti jedan cijeli nod, plus na preostala dva po dva diska, a da ne izgubimo podatke te da smo i dalje “up and running”. Proizvođač tvrdi da svojom tehnologijom može s manjim brojem nodova jamčiti istu razinu zaštite kao konkurentna rješenja, odnosno s istim brojem nodova značajno bolju.

Srce, ili bolje rečeno “distribuirano srce” cijelog sustava je HPE OmniStack Accelerator Card. To je PCIe kartica koja se nalazi u svakom od nodova, a služi vrlo sofisticiranoj deudvostručavanju i kompresiji podataka koji se zapisuju na diskove. Kartica ima svoju memoriju i zaštitu “super kondenzatorima”, kako ne bi došlo do gubitka podataka u slučaju ispada napajanja. Time je glavni CPU rasterećen od svih zadaća koje nisu u uskoj vezi s radom OS-a, a cijeli proces deudvostručavanja i kompresije je ubrzan, poboljšan i doveden na sasvim novu razinu.

Gdjegod je to moguće, IT-jevci vole eliminirati takozvani “single point of failure” (SPOF), odnosno točku čiji bi ispad mogao ugroziti funkcionalnost cijelog sustava. Na razini noda, s obzirom na to da se radi o standardnom DL380 serveru, redundancija je već postignuta višestrukim napajanjem, ECC memorijom te višestrukim mrežnim adapterima. Kako su diskovi statistički komponenta koja je najčešći uzrok kvara, RAID kontroleri i diskovna polja minimiziraju utjecaj takvog ispada. Redundantne matične ploče nepraktično su rješenje pa se zalihost na toj razini postiže većim brojem nodova s automatiziranim “workload fail-overom”, odnosno automatskim prebacivanjem zadaća noda koji je ispao, ostalim nodovima u grupi. Isti pristup HPE SimpliVity primjenjuje i za Accelerator Card, i to je razlog zašto svaki nod ima po jednu.

Instalacija i konfiguracija

Svaki nod dolazi s predinstaliranom virtualizacijskom platformom, za koju licence moramo posebno osigurati. Ako govorimo o VMware ESXi hypervisoru, potreban nam je još i Vcenter server, za koji se preporučuje instalacija na zasebnom fizičkom stroju, iako VMware podržava i instalaciju na virtualnom stroju. Nodovi se prijavljuju u kreirani klaster pomoću vanjske aplikacije SimpliVity Deployment Manager, koja može biti instalirana na bilo kojem računalu koje može pristupiti hostovima i VCentru, a prilikom pokretanja, pita nas i za IP adrese navedenih uređaja i pristupne vjerodajnice.

 Prilikom instalacije, odnosno prijave noda, na njemu se kreira OmniStack virtualni stroj, koji u suradnji s karticom Accelerator odrađuje sve napredne funkcije koje ovaj sustav čine posebnim.

Nakon što je odrađena i ta jednostavna operacija, jedina promjena vidljiva oku korisnika, odnosno administratora, jest ikona HP SimpliVity u konzoli Vcentra. Međutim, u pozadini su stvari mnogo dublje. Iza spomenute ikone kriju se izbornici za radnje koje možemo obaviti nad SimpliVityjem, a radi se o politikama backupa, upravljanju klasterom, Datastorovima hostovima i virtualnim strojevima.

U konzoli možemo promatrati parametre performansi sustava povijesno, unutar izabranog vremenskog razdoblja, ili u realnom vremenu, kao što je propusnost (količina podataka u jedinici vremena), IOPS-e (broj ulazno-izlaznih operacija u jedinici vremena), latenciju u milisekundama, zauzetost diskovnog prostora (prema tipu podataka), omjer deudvostručavanja i kompresije, iz toga izvedenu “učinkovitost” sustava te mnoge druge.

Također, u desnom kliku na bilo kojem virtualnom stroju, pojavile su nam se radnje koje nad pojedinim strojem možemo obaviti vezano uz funkcije SimpliVityja. Tu možemo izabrati restore cijelog stroja ili dijela podataka na razini datoteka, preimenovanje ili kopiranje backup datoteka, određivanje vremena retencije backupa, izračun veličine backupa te eksport i brisanje. Dakle, nema kompleksnih i dubokih podizbornika, nego samo ono što je najbitnije i najpotrebnije za upravljanje sustavom.

Jedna od ključnih stvari je i kreiranje politika backupa (backup policy). Unutar pojedine politike, a kojih možemo imati proizvoljan broj, definiramo pravila (rule). Pravila definiraju koliko ćemo često raditi backup podataka, koliko će biti vrijeme retencije, koliko ćemo backupa spremiti, u koje vrijeme će se on raditi, hoće li se raditi svakodnevno ili ne, te hoće li biti “application consistent” ili ne. To znači da će backup poduzeti potrebne mjere kako bi adekvatno zaštitio transakcijske aplikacije poput SQL-a, AD-a ili Exchangea. To se radi uz asistenciju standardnih alata VMware (VMvare Tools) i Microsoftova VSS-a (Volume Shadow Copy Service). Nakon generiranja svih pravila pojedine politike, politiku pridjeljujemo jednoj ili više virtualnim strojevima na kojima će se u budućnosti politika primjenjivati.

Blokovi podataka

Zahvaljujući prije spomenutim hardverskim i softverskim komponentama, svaki blok podataka koji treba zapisati na disk uspoređuje se s bazom već zapisanih, i zaista se zapisuje tek ako on takav na disku već ne postoji. Ako ga već imamo, bilježi se samo informacija o kojem se bloku radi, gdje se nalazi fizički i kako ga pri ponovnom čitanja s diska. Takav pristup pohrani podataka rezultira fascinantnim omjerima količine spremljenih podataka i zaista zauzetog prostora na disku koji se znaju kretati i do 50:1, a u nekim slučajevima i više. Sve to podržano je na VMwareu, a i na drugoj popularnoj virtualizacijskoj platformi Hyper-V.

Zanimljivo je da su unutar samog sustava integrirani svi mehanizmi za replikaciju i disaster recovery, koji u svojem radu koriste sve prednosti deudvostručavanja i kompresije jer funkcioniraju globalno. Dakle, ako podatke iz svojeg podatkovnog centra repliciramo na udaljenu lokaciju, pročitane podatke prije prijenosa nije potrebno vratiti u prvobitno stanje (rehidrirati – kako se to “stručno” voli reći), nego se prenose onakvi kakvi jesu, jer cijeli je “rastegnuti” klaster svjestan svih blokova podataka kojima manipuliramo, tako da se ne prenosi ništa što već na drugoj strani postoji. Tu smo, osim vrlo velike i mjerljive razlike u stvarnoj količini prenesenih podataka, odnosno u širini iskorištenog pojasa (bandwidth), ostvarili i uštedu u vremenu koje bi bilo potrebno za rehidraciju na polaznoj i ponovnu dedvostručavanje na odredišnoj strani.

Na toj tehnologiji se temelji obećanje proizvođača da je u stanju napraviti backup ili restore virtualnog stroja veličine 1 TB za manje od 60 sekundi. Impresivno. S time u vezi, a i u vezi s konfigurabilnim politikama na lokaciji, za oporavak od katastrofalnog ispada (DR lokacija) moguća je i uspostava bazične operabilnosti u najkraćem roku nakon ispada.

Iako s jedne strane nije namijenjen malim tvrtkama (u našim mjerilima), nego barem srednjima, zbog činjenice da nam trebaju najmanje dva nodan i na njima pripadajući hardver i softver, SimpliVity je jednostavnošću upravljanja zamišljen da radi u okruženju s malim brojemn i to ne iznimno specijaliziranihn administratora. Možemo, dakle, reći da čak i ako ste mali, a možete si priuštiti ozbiljniji izdatak, ili obrađujete veću količinu podataka, ili ste jednostavno fan novih i interesantnih tehnologija, svakako potrošite malo vremena na proučavanje ovog rješenja. Nećete požaliti.

  NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.