Ministarstvo financija trenutačno provodi proces izmjena Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Jedna od najvažnijih novosti koje izmjena donosi jest uvođenje kriptovaluta u taj Zakon. Prvi je to put da se u Hrvatskoj uvodi neki oblik regulacije za područje kriptovaluta (i blockchaina općenito) i moglo se očekivati da se prije donošenja izmjena Zakona provede kvalitetna javna rasprava koja uključuje konzultacije s industrijom. Nažalost, tako nešto nije se dogodilo.

Zakon se donosi po hitnom postupku, javna rasprava sastojala se od tjedan dana prikupljanja komentara preko sustava e-savjetovanja, predstavnici industrije za izmjene zakona saznali su sasvim slučajno, proces e-savjetovanja već je trajao, a svi prijedlozi industrije glatko su odbijeni. Time Hrvatska još jednom, umjesto stvaranja kvalitetne poduzetničke klime, naprosto guši novu, inovativnu granu industrije iz ne baš potpuno jasnih razloga.

Pristupi regulaciji

U svijetu postoji nekoliko pristupa regulaciji kriptovaluta. Prvi je kineski pristup – Kina je naprosto zabranila sve što ima veze s kriptovalutama. Banke i platne institucije moraju zatvarati račune po kojima se posluje s kriptovalutama, a rudarenje je ilegalno i rezultati su očekivani – prilično snažna kineska blockchain industrija posluje u dubokoj ilegali. Za nešto relaksiraniji pristup odlučile su se Sjedinjene Američke Države – primjerice, država New York uspostavila je 2014. godine licencu za tvrtke koje posluju s kriptovalutama “BitLicense”. Ta licenca pred poduzetnika stavlja popriličan broj zahtjeva i poslovanje čini iznimno teškim, a rezultati su opet očekivani – u 4 godine dodijeljeno je samo 12 licenci, a veliki dio blockchain i kriptovalutne industrije zahtijeva od klijenata da izjave kako nemaju prebivalište u državi New York. Tu licencu uspjele su pridobiti isključivo najveće blockchain tvrtke kao što su Circle, Gemini, itBit, Ripple i Coinbase, a startupi – koji ne mogu niti sanjati o legalnom poslovanju u New Yorku – naprosto su se odselili ili zatvorili svoja vrata. Situacija je slična i u ostatku SAD-a.

Nasuprot tom pristupu nalazi se pristup Europske unije, koja se odlučila za postupnu i opreznu regulaciju te industrije. Europski parlament još je 2016. godine donio mišljenje u kojem poziva na “pametnu regulaciju koja potiče inoviranje” te predlaže uvođenje “prilagođenog regulatornog pristupa na razini EU, kako ne bi došlo do gušenja inovacije i dodavanja nepotrebnih troškova u ranim fazama razvoja”. Europski parlament izražava odobravanje prijedlozima Europske komisije da se kriptovalute uključe u direktivu o sprječavanju pranja novca, ali očekuje da prijedlog direktive bude opravdan punom analizom rizika baziranom na procjeni utjecaja. Još jedan dokument Europskog parlamenta iz 2018. na to dodaje kako javni sektor ne može sam razviti efektivnu regulaciju te da je suradnja industrije i regulatora prijeko potrebna.

U tom smjeru idu i mišljenja Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA), koje se još 2014. zalagalo za postupno kreiranje regulatornog okvira prilagođenog kriptovalutnoj industriji. To mišljenje EBA je ponovila i 2016., naglasivši da je što prije potrebna široka analiza koja će utvrditi koji oblik regulatornog režima je najprihvatljiviji i je li regulacija uopće potrebna.

U tom duhu su potom neke članice EU pristupile razvoju svojih regulativa. Tako je, primjerice, početkom 2018. Estonija donijela novi Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, koji je uveo dvije vrste licenci (za mjenjačke poslove i za pružanje usluge novčanika). Dobivanje te licence je jednostavno i brzo (traje 1-2 tjedna) i rezultiralo je izdavanjem preko 900 takvih licenci u manje od godinu dana od donošenja te regulative. Činjenica da je regulativa prilagođena industriji koju regulira, dovela je do snažnog razvoja kripto industrije u Estoniji. Slično se događa i na Malti, kao i u Švicarskoj i u Lihtenštajnu.

Stanje u industriji

S druge strane, sama kripto industrija prolazi svoje teške dane. Eksplozivan rast tijekom 2016. i 2017. godinu došao je svom naglom kraju u prosincu 2017. Tijekom 2017. godine prikupljeno je rekordnih 5 milijardi dolara kroz inicijalne ponude tokena, najviše kroz investicije neiskusnih entuzijasta koji do tada nisu imali pristup tržištima kapitala. Sredstva prikupljena kroz te ponude upotrebljena su za razvoj kompleksnih projekata, koji će svoj dovršetak vidjeti tek u 2019. ili 2020. godini. Primjerice, Digix, prvi ICO na Ethereum blockchainu, prikupio je početkom 2016. preko 5 milijuna dolara, osnovni dio svoje usluge pustili su u pogon više od dvije godine kasnije, a dobar dio sustava još uvijek je u aktivnom razvoju. Projekt FileCoin u svojoj inicijalnoj ponudi 2017. godine prikupio je 250 mil. USD, a prve rezultate svojeg rada najavili su tek za prvi kvartal 2019. Zanimljiv je slučaj projekta Aragon, koji je u svibnju 2017. kroz ponudu svojih tokena u roku 15 minuta prikupio 275.000 Ethera (25 mil. USD), a danas cjelokupna kapitalizacija njihovih tokena iznosi 120.000 Ethera (14 mil. USD), što znači da projekt može otkupiti sve svoje tokene i ostati 18 mil. USD u plusu. I sve to premda su isporučili proizvod koji su obećali i redovito ga unaprjeđuju.

Izostanak brzog povrata investicija uzrokovao je u neiskusnim investitorima pad povjerenja, što je rezultiralo kontinuiranim padom cijene kriptovaluta tijekom 2018. godine i zatvaranjem kruga negativne povratne veze. Ovaj “bear market” neizbježno je utjecao i na stanje industrije. Krajem prošle godine, Kraken, najveća europska kriptovalutna burza, otpustio je 57 zaposlenih u jednom danu. Shapeshift, najveća kripto-kriptomjenjačnica na svijetu, otpustila je u siječnju trećinu od svojih 120 zaposlenika. Bitmain, najveći svjetski proizvođač opreme za rudarenje, otpušta preko 50% svojih zaposlenika.

Valja napomenuti da takav razvoj događaja nije značio i prestanak investiranja u blockchain industriju. U 2018. neiskusne investitore zamijenili su institucionalni investitori navikli na to da povrat na investiciju ne dolazi nakon nekoliko mjeseci. Tako je količina sredstava prikupljena u blockchain industriji samo tijekom prvog kvartala 2018. već prestigla ukupno prikupljena sredstva u 2017. godini, ali većina tih sredstava investirana je kroz privatne pretprodaje, a ne kroz “crowdfunding”, kako je to do tada bio slučaj.

U svakom slučaju, blockchain industrija u strmoglavom je padu. U Hrvatskoj to još nije jako vidljivo jer ta industrija nije pretjerano razvijena, no financijski izvještaji za 2018. kompanija u toj industriji to će sigurno pokazati. Donošenje oštre regulative koja, prije svega, zahtijeva znatno investiranje u usklađenost u propise u trenutku kad industrija prolazi razdoblje strmog pada prihoda, situaciju će pogoršati mnogo više nego da se ta regulativa donosi u razdoblju rasta.

Problemi s izmjenama Zakona

Izmjene Zakona o sprječavanju pranja novca dolaze, dakle, u najgorem mogućem trenutku za industriju, no to nije nužno problem. Kao što smo vidjeli na primjeru Estonije (ima upola manji BDP i tri puta manje stanovnika od Hrvatske), važan je pristup koji se koristi. Ako se prilikom izmjena Zakona pristupi prema preporukama Europskog parlamenta i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo – dakle, uz prethodnu kvalitetnu analizu, ocjenu rizika, i u suradnji s industrijom koju se regulira – onda možemo očekivati rezultate slične onima u Estoniji: otvaranje stotina novih blockchain tvrtki i privlačenje stranih investicija.

Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, nažalost, ide u potpuno suprotnom smjeru. Izmjena zakona sastoji se od toga da se među obveznike zakona stavljaju djelatnosti pružanja usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta, i pružanja skrbničke usluge novčanika. Propisuje se i da je za nadzor tih djelatnosti zadužena HANFA. I to je to. Bez ikakve prilagodbe specifičnostima blockchaina, tehnologije koja je u svijet financija uvela potpuno nove paradigme decentralizacije, transparentnosti i kontrole nad sredstvima. Ta potpuno nova tehnologija naprosto se ubacuje u zakon koji je pisan za tehnologije koje funkcioniraju prema potpuno drugačijim pravilima.

Primjerice, Zakon nalaže obveznicima da omoguće privremeno zaustavljanje obavljanja sumnjive transakcije, najdulje na rok od 72 sata. Taj zahtjev je u suprotnosti sa samom prirodom kriptovaluta, s obzirom na to da su kriptovalutne transakcije inherentno trenutačne i nepovratne. Ne postoji tehnički način da se jednom zadana kriptotransakcija “privremeno zaustavi”.

Čak i kada bi postojala tehnička mogućnost da se omogući privremeno zaustavljanje obavljanja sumnjive transakcije (a ne postoji), postoji problem izrazite volatilnosti cijene kriptovaluta – samo u 2018. zabilježeni su slučajevi pada cijene bitcoina i do 20% u jednom danu. Cijene drugih kriptovaluta još su volatilnije te su zabilježeni i mnogo veći padovi u jednom danu. Postavlja se pitanje tko preuzima rizik financijskog gubitka sredstava zbog volatilnosti (stranka ili društvo).

Nadalje, Zakon predviđa primjenu mjere pojačane dubinske analize stranke, ako je utvrđen visok rizik za pranje novca. S obzirom na to da je trgovanje kriptovalutama u praksi označeno kao aktivnost visokog rizika (zbog anonimnosti transakcija), onda bi kriptomjenjačnice svaku svoju stranku trebale podvrgnuti mjerama pojačane dubinske analize. Takvo opterećenje ne bi mogle podnijeti ni mnogo veće tvrtke od hrvatskih kriptovalutnih mjenjačnica koje su, u načelu, startupi od desetak ljudi.

Obje te mjere nemaju nikakvih ograničenja vezanih za visinu transakcije, primjenjuju se jednako i na transakcije od 10 kuna i na transakcije od milijun kuna. Pisac zakona lijepo u vlastitom obrazloženju navodi primjer Jerseyja, gdje je propisano da su mjenjačnice kriptovaluta obveznici primjene zakona samo kad primaju uplate u iznosu od 10.000 eura i više, ali nisu se odlučili povesti za tim primjerom i barem malo Zakon prilagoditi blockchain tehnologijama. Uzgred budi rečeno, kakav je rezultat te mjere? Najveća kripto burza Binance otvorila je prošli mjesec upravo na Jerseyju svoju mjenjačnicu za područje Europe – binance.je.

Problematična je i sama dinamika donošenja zakona – donošenje po hitnoj proceduri. Uvođenje kriptovaluta u Zakon provodi se na temelju prijedloga “Odbora stručnjaka Vijeća Europe za provedbu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma” (Moneyval), a zakon se donosi po hitnoj proceduri “kako na predstojećoj plenarnoj sjednici Moneyvala ne bi bio donesen zaključak da Republika Hrvatska nije postigla dovoljan napredak u odnosu na preporuke Moneyvala”. Važno je napomenuti da je Republika Hrvatska prva zemlja članica EU koja provodi preporuku Moneyvala o kriptovalutama. Hrvatska se konačno odlučila biti prvom u nekom području – prvi ćemo implementirati preporuke Moneyvala. Postavlja se pitanje: ako želimo biti prvi, zašto nismo slijedili primjer Estonije i sličnih zemalja koje su sličnim izmjenama pristupile konstruktivno, a ne stihijski. Je li zaista ispravno biti prvi tako da se u Zakon ubace kriptovalute bez ikakve prilagodbe Zakona toj novoj tehnologiji?

Ostaje potpuno nejasno zašto je baš područje kriptovaluta izabrano kako bi se Moneyvalu pokazalo da Republika Hrvatska napreduje. To pitanje osobito je zanimljivo ako se uzme da način donošenja izmjena Zakona ide izravno protiv preporuka Europskog parlamenta i EBA-e: regulativu je potrebno donijeti pozorno, regulativa treba biti prilagođena, treba poticati inoviranje i treba biti donesena u suradnji s industrijom. Novi Zakon u Hrvatskoj se donosi upravo suprotno svim četirima točkama: donosi se po hitnoj proceduri, nimalo se ne prilagođava potrebama nove tehnologije, inovativnu tehnologiju izbacuje iz Hrvatske, a industrija za donošenje Zakona saznaje sasvim slučajno, od novinara.

Razvoj kriptovalutne industrije u Hrvatskoj u posljednje dvije godine privukao je dosta pozornosti. Od rekordnih prometa prve hrvatske kriptovalutne mjenjačnice u 2017. godini, preko nagađanja u 2018. da predstavnik te industrije preuzima Zagrebačku burzu, preko ohrabrujućih izjava predsjednika Upravnog vijeća HANFA-e o potencijalu kriptovaluta, pa sve do sitnica kao što je božićna dobrotvorna akcija u kojoj je kriptovalutna industrija u Hrvatskoj prikupila preko 100.000 HRK za dječju bolnicu u Klaićevoj, industrija blockchaina i kriptovaluta iz mjeseca u mjesec jača, unatoč izrazito nepovoljnim kretanjima na svjetskoj sceni. Donošenje po hitnom postupku novog Zakona o sprječavanju pranja novca, bez konzultacija s industrijom i u obliku u kojem će potpuno zagušiti ovu mladu i inovativnu industriju, a samo kako bi Hrvatska bila prva koja implementira preporuke Odbora stručnjaka Vijeća Europe, čini se u tom kontekstu kao, najblaže rečeno, ishitrena odluka.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.