Uvodno predavanje “Tranzicija s IP MPLS-a na SD – WAN… o čemu treba korisnik voditi računa” održao je Andrej Boštjančič.

Nakon toga uslijedila je panel-diskusija koju je moderirao Oleg Maštruko, glavni urednik Mreže, a sudjelovali su: Kristijan Sić, voditelj odjela telekomunikacija, mStart; Andrej Boštjančič, direktor, Softnet; Goran Bencarić, mrežni inženjer, Carnet, i Šimo Stipić, voditelj telekomunikacija, Dukat.

“SD-WAN je tehnologija građena na konceptima Software Defined Networkinga. Korisniku se pruža mogućnost da gradi svoju privatnu ‘Overlay mrežu’ koja spaja geografski udaljene lokacije koristeći javni Internet, ali i privatne MPLS mreže. ‘Overlay mrežom’ upravlja se s centralnog mjesta – kontrolera. Time je značajno olakšan management velikog broja uređaja jedne organizacije s geografski udaljenim ‘Branch’ lokacijama. Privatna MPLS mreža na kojoj leže L2 i L3 VPN usluge korisniku pruža jamstvo kvalitete usluge QoS mehanizmima, a kod javnog Interneta imamo uslugu ‘Best effort’, gdje promet često ide preko velikog broja hopova i više providera, što znatno utječe na latenciju. Zato je za korisnike bitno da biraju providere koji su prisutni na Internet Exchangeima, kako bi promet tekao što izravnije i uz manje hopova, odnosno da bi imao manju latenciju” – rekao je Goran Bencarić. “Marketing je jak i SD-WAN nazivaju MPLS ubojicom, što je malo pretjerano. Svatko treba izabrati najbolje iz svijeta koji mu odgovara, uzeti u obzir parametre od nužnih financijskih ulaganja u opremu do vlastitih potreba i odabrati”.

“Na SD-WAN ne treba gledati kao na nešto što se neće dogoditi. Tehnologija je tu, to je to. Klasični ruting pada, a udio novca uloženog u SD-WAN tehnologiju ide prema gore. To je globalna činjenica”. – istaknuo je Kristijan Sić. “Sustav mStarta čini 3.000 mrežnih uređaja u više zemalja, s desecima operatera i iznimno širokim spektrom tehnologija. Mi smo vrlo heterogeni sustav i zato razmišljamo o SD-WAN-u. No, ako je lokacija dalje od čvorišta, što znači da i Internet vjerojatno loše radi; ako gubimo pakete zbog možda loše parice ili imamo slične probleme, SD-WAN tu neće pomoći”.

“Koristimo kombinaciju tehnologija, i na svakoj se lokaciji različito snalazimo, ovisno o uvjetima koji postoje, od tehnologije, do naših resursa. Pratimo trendove, no u ovom trenutku samo procjenjujemo prednosti i koliko one odgovaraju našim potrebama” – kazao je Šimo Stipić.

“Vrlo je važno odabrati ISP koji ima što više direktnih peeringa, odnosno da podatkovni promet ide direktno između dva operatera, bez posrednika. Javni peering, kao što je Internet Exchange (IX) osigurava optimalnu latenciju i sve ostale nužne parametre za stabilnu vezu, kao i otklanjanje eventualnih problema. Softnet ima direktne peeringe na tri kontinenta, odnosno u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji te dodatno s Afrikom preko DE-CIX Marseille” – istaknuo je Andrej Boštjančič.

“Dosad popularna tehnologija IP MPLS korisnicima jamči uvijek istu latenciju i routing preko iznajmljene linije za povezivanje više lokacija jedne tvrtke, s određenim kapacitetom. No, kad se više lokacija povezuje VPN-om kao svojevrsnim virtualnim tunelom kroz javnu internetsku mrežu, routing se stalno može mijenjati i nema jamstva za latenciju. Zato je rješenje što manje mreža između jedne i druge točke, a to se može najlakše postići da je vaš operater, odnosno ISP, prisutan na IX-u.“ (O. M.)

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.