Tvrtka King ICT i povezana društva u prošloj su 2017. godini ostvarili konsolidirane prihode veće od 700 milijuna kuna. Tvrtka danas zapošljava više od 400 stručnjaka. Tijekom prošle dvije godine u Kingu su zaposlena čak 164 mlada čovjeka – inženjera koji su posao našli u Hrvatskoj i nisu se morali seliti u inozemstvo. Tvrtka je napredovala u svim segmentima poslovanja, počevši od informatičke infrastrukture i razvoja softvera te konzaltinga, do mrežnog poslovanja i tehničke zaštite.

Digitalni element

King-ICT ušao je i u nekoliko novih poslovnih područja, u kojima do sada nije radio, što je bilo generirano digitalizacijom poslovanja u tvrtkama u tim novim industrijskim sektorima. Isporučuju proizvode iz domene sigurnosti zračnih luka, pametnih zgrada, automatiziranih elektrostrojarskih instalacija, digitaliziranih industrijskih postrojenja, korištenja dronova i robota u gospodarske svrhe. Koncept je jednostavan: svaki proizvod ili usluga koji se nude tržištu mora uvijek imati i neki mali, tzv. digitalni element.

“Pozorno pratimo globalne, transformacijske digitalne trendove, pratimo inicijative i okvire koje zadaje Europska komisija kroz sveobuhvatno digitalno jedinstveno tržište i nastojimo naći svoje mjesto u tom ekosustavu”, izjavio je Plamenko Barišić, predsjednik uprave i izvršni direktor tvrtke King-ICT, u svom već tradicionalno vatrenom uvodnom govoru konferencije. “Protekla godina u branši obilježena je i preuzimanjima hrvatskih ICT tvrtki od stranih kompanija, fondova ili vlasnika kapitala. To je potvrda kvalitete tih tvrtki i kvalitete stručnjaka koji rade u njima. Međutim, u tome se nalazi i jedna potencijalna opasnost. Ako će se centri za donošenje strateških odluka premjestiti izvan Hrvatske, ako će naši stručnjaci proizvoditi intelektualno vlasništvo koje će biti registrirano izvan granica naše zemlje, i tako korist donositi zemlji u kojoj je registrirano, pitanje kojim se trebamo pozabaviti glasi: Koliko domaćeg poduzetništva želimo u budućnosti? 50 posto? 30 posto? Ništa? Bilo bi korisno dati odgovor na to pitanje u što skorije vrijeme”, rekao je Barišić.

Pomak u odnosu snaga

Najveća promjena koju donosi digitalna era očituje se u određenom pomaku u odnosu snaga – između tvrtki koje na tržište postavljaju proizvode i usluge te samih potrošača tih usluga. Naša očekivanja, kao korisnika, znatno su se promijenila, barijere i zapreke koje su do jučer na neki način štitile velike tvrtke, tzv. incumbente, polako nestaju pojavom društvenih mreža, e-trgovine i drugih trendova. “Lojalnost kupaca više se ne podrazumijeva. Treba je zaraditi doslovno svakom interakcijom. To jednako vrijedi za privatne, kao i za javne tvrtke i državne institucije. Stoga, svaka tvrtka treba pronaći vlastitu metodologiju digitalne transformacije – metodologiju prilagođavanja stalno mijenjajućoj digitalnoj ekonomiji. I to ne samo zato da bi preživjela na tržištu, već i da bi napredovala”, mišljenja je Plamenko Barišić.

Digitalna transformacija ne smije se promatrati kao samo jedan posao koji treba napraviti, niti je trebamo promatrati kao barijeru koju moramo premostiti. Digitalna transformacija je prilika za stvaranje konkurentskih prednosti, za preuzimanje liderskih položaja, kako u vlastitoj industriji, tako i na tržištu. Promjene je teško provesti, no znatno je lakše kad se one provode kontrolirano. “Niti jedna tvrtka ne bi smjela dopustiti da bude kontrolirana promjenama. To, u pravilu, ne završava dobro. Zapitajmo se, upravljamo li promjenama koje nam donosi digitalno doba? Ne dovoljno”, misli Barišić.

Čitati signale

“Silna ulaganja u digitalne tehnologije realizirana su u našem susjedstvu. I najavljuju se još veća ulaganja, a nas ozbiljna ulaganja zaobilaze. Sve više startupa seli se svoja sjedišta i većinu poslovanja negdje na Zapad, izvan granica Hrvatske. Sve su to signali na koje bismo morali reagirati. Moramo napraviti jasne i koncizne digitalne strategije, akcijske planove, konačno početi donositi odluke i djelovati. Mi se trgnemo tek kad dobijemo ‘packu’ izvana. Bilo da je riječ o kreditnom rejtingu, o izvješću MMF-a ili Svjetske banke, ljestvica konkurentnosti, ili nekom izvješću Europske komisije. Sve naše reakcije nakon tih izvještaja, ma koliko dobre bile, zakasnjele su reakcije. No, kad je u pitanju ideologija – svi imamo svoje mišljenje. Zaboravljamo da su razvijene zemlje prvo riješile svoja ekonomska pitanja, a tek nakon toga su riješile društvene ideološke prijepore”, rekao je Barišić.

Kako potaknuti potrebne digitalne promjene? Trebaju li te promjene biti inicirane s vrha ili s dna? “Odgovor je: iz oba smjera, sa svih razina. Važnije je pitanje kako digitalizaciju možemo utkati u samu strukturu našeg društva, u sve naše tvrtke. Jedan od mogućih odgovora je – odlučiti to napraviti. Ponekad je nebitno što 60, 70 ili 90 posto organizacije želi provesti promjene. Ako to nije prioritet menadžmenta organizacije – tražena promjena neće se dogoditi. Digitalizacija kao cilj zahtijeva jasnu viziju. Onda tu viziju treba pretvoriti u stvarnost, a to možemo samo ako to želimo. Svaka odluka, investicija, akvizicija, partnerstvo ili zapošljavanje, moraju voditi pretvaranju vizije u stvarnost. Cjelokupna organizacija, od vrha do dna, slijeva nadesno, mora znati svoju ulogu u realizaciji vizije digitalizacije”, zaključio je Plamenko Barišić.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.