Strateške investicije - Nova pravila o stranim investicijama u EU
Kriteriji za provjeru prihvatljivosti stranih ulaganja u EU su: učinci na strateške tehnologije, kontrolira li investitora vlada treće zemlje, utjecaj na stratešku infrastrukturu, sigurnost opskrbe energentima, pristup ili moguća kontrola osjetljivih informacija
Nova pravila o provjeri stranih ulaganja, odnosno ulaganja iz trećih zemalja u Europsku uniju, a o kojima su se neformalno dogovorili pregovarači Europskog parlamenta i ministri članica EU, izglasana su 13. veljače u Parlamentu s 500 glasova za, 49 protiv i 56 suzdržanih. Tim je glasovanjem stvoren prvi sustav na razini EU kojim se države članice podupire, kako se navodi u usvojenoj Uredbi, u provjeri izravnih stranih ulaganja, s ciljem zaštite javnog reda i sigurnosti. Još bi Vijeće Europe trebalo i formalno podržati dogovor 5. ožujka. Uredba će na snagu stupiti 18 mjeseci nakon objave u Službenom listu EU.
Nekoliko ključnih međunarodnih partnera EU ima mehanizme za provjeru mogućih rizika stranih izravnih ulaganja; imaju ih Australija, Kanada, Kina, Indija, Japan i SAD. U EU sada samo 14 zemalja (Austrija, Danska, Njemačka, Finska, Francuska, Latvija, Litva, Mađarska, Italija, Nizozemska, Poljska, Portugal, Španjolska i Velika Britanija) imaju mehanizme za provjeru izravnih stranih ulaganja, i oni se uvelike razlikuju u rasponu i obliku. Izravna strana ulaganja imaju prekogranične učinke, i na njih će se Uredbom moći reagirati.
Zaštita strateških sektora
Novom uredbom štiti se strateška infrastruktura, kao što su komunikacije, podaci, svemir, tehnologije poput poluvodiča, umjetne inteligencije i robotike te energetika, prijevoz, i financije, a pregovarači Europskog parlamenta dodali su i sektore poput voda, zdravlja, obrane, medija, biotehnologije i sigurnosti hrane.
Tehnički, novim pravilima o provjeri ulaganja u EU iz trećih zemalja osnažuje se mehanizam suradnje koji uključuje razmjenu informacija među državama članicama EU, koje mogu objaviti komentare o izravnom stranom ulaganju koje se tiče neke druge države članice. Europska komisija može zatražiti informacije i izdati svoje mišljenje zemlji u kojoj se planira investirati, no konačnu odluku donosi sama ta zemlja.
Europska komisija će, zahvaljujući Uredbi, moći nadzirati strana ulaganja koja bi mogla utjecati na projekte ili programe od interesa EU u području istraživanja (Obzor 2020.), svemirskih (Galileo) i prometnih, energetskih i telekomunikacijskih mreža (transeuropske mreže – TEN).
Razlog za izradu Uredbe o kontroli ulaganja u EU iz trećih zemalja posljedica je činjenice da su se u posljednjih dvadeset godina struktura i porijeklo izravnih stranih ulaganja u EU dramatično promijenili, a sve su aktivnije zemlje čija su gospodarstva u usponu. Ulaganja iz Kine porasla su 6 puta, iz Brazila 10, a ulaganja iz Rusije više su no dvostruko veća. Pri tome, u posljednje se vrijeme iz trećih zemalja osobito ulaže u sektore visoke tehnologije, i to često preko tvrtki u državnom vlasništvu ili povezanih s vladama iz trećih zemalja. U posljednjih 20 godina, udio ulaganja nekih partnera, kao što je SAD, smanjio se oko 20%. Tijekom istog razdoblja, udio ulaganja iz drugih zemalja, poput Brazila i Kine, značajno se povećao, više od 1.000%, odnosno za 600%. Iznos kineskih ulaganja u području visokih tehnologija u zemljama EU prešao je 12 milijardi eura.
Akvizicije u sektoru visoke tehnologije
Od završetka financijske krize, izravna strana ulaganja u EU sve više preuzimaju oblik akvizicija u sektorima visoke tehnologije.
Tvrtke koje kontroliraju investitori iz trećih zemalja još uvijek su malobrojne u EU, ali imaju značajan gospodarski učinak zbog njihove veće od prosječne veličine i usredotočenosti na sektore visoke tehnologije.
Uredba o provjeravanju stranih ulaganja u EU navodi kako ona mogu biti problematična kada strani ulagači mogu tražiti kontrolu ili utjecaj u europskim poduzećima čije aktivnosti imaju posljedice na kritične tehnologije, infrastrukturu, ulazne podatke ili osjetljive informacije. U nekim slučajevima ti ulagači mogu biti u vlasništvu ili pod kontrolom države treće zemlje.
Takve akvizicije mogu omogućiti dotičnim državama da koriste tu imovinu na štetu tehnološke prednosti EU, ali i njezine sigurnosti i javnog reda. (G. K.)
NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.