Već u prvoj rečenici tek jednog od svojih ozbiljnijih siječanjskih pregleda (objavljenog pod egidom Advanced Electronics) McKinsey je tehnologiju blockchain nazvao – misterioznom. Pri kraju, pak, tog prvog paragrafa, najmoćnija svjetska konzultantska kuća korisnost blockchaina za biznis “nasuprot prenaglašavanju” procjenjuje – “zasad uglavnom teorijskom”.

e blockchain proglašavaju zabludom. To im se, uostalom, ne bi isplatilo, a konzultanti ne rade nešto što im se ne isplati. Samo se malo prave, glume da očekivanja svode u realnost. Što se tiče “misterioznosti” – svi se još iz osnovne škole sjećaju fotografija Nikole Tesle koji sjedi u svojem laboratoriju, dok oko njega na sve strane sijevaju munje i zaobilaze ga. Kako!? Misterioznost je u povijesti tehnologije, posebno one “velike, prijelomne, obećavajuće”, više pravilo nego izuzetak. Tehnologija svoju privlačnost oduvijek zahvaljuje iznenađenju da funkcionira bolje od očekivanja. Čak i najobičnija klackalica, za koju je očito kako funkcionira, uvijek kad odradi ispadne iznenađenje – kao u crtanom filmu. Ili vaga, koja je također poluga, vrlo jasna i jednostavna, a ipak stvara dodanu vrijednost.

Konceptualno jednostavna dosjetka

Tako je i blockchain, konceptualno razmjerno jednostavna dosjetka (ili se takvom barem čini) primijenjen na jednom od najzahtjevnijih i najsloženijih područja, na novčanom sustavu, ostvario neočekivane ishode i podgrijao entuzijastičke nade da je u nekom značajnijem stupnju riječ o tehnologiji opće namjene (general purpose technology), kako je riječ o sljedećoj fazi u razvitku mreže, o Internetu nove generacije, osobito u kombinaciji (ili – jedino u kombinaciji) s drugim tehnologijama oko kojih su nade jednako “prenaglašavane”: Internetu stvari (IoT), tehnologiji Big Data, umjetnoj inteligenciji.

U svojoj siječanjskoj analizi, Technology Review (izdanje vezano za MIT, Massachusetts Institute of Technology) podsjeća da je blockchain i ove godine bio tema u Davosu, na okruglom stolu čiji su sudionici bili zainteresirane strane – predstavnici kompanija i projekata koji razvijaju blockchain potencijale. Jedan od sudionika podsjetio je da su “mnoge smislene tehnologije u kratkom roku bile precijenjene, a u dugom roku podcijenjene”. Prema njegovom mišljenju (Brian Behlendorf, Hyperledger Project) blockchain se upravo nalazi na prijelazu iz kratkog u dugi rok. O čemu je riječ, možda najbolje opisuje slika 1, koja prikazuje Gartnerov ciklus prenaglašenih očekivanja. Unatoč “mnogim propalim projektima”, zaključuje Behlendorf, projekti koji su uspjeli pozicioniraju blockchain u drugi, uzlazni dio krivulje. Brad Garlinghouse, glavni izvršni direktor Ripplea, dodao je – “Ovo je maraton, a ne sprint!”.

Nastavak tog članka grubo je podijeljen u dva dijela. U prvom ću dijelu, koji se oslanja na nekolicinu McKinseyjevih recentnih članaka i informacija koje dolaze iz MIT-ovog časopisa, predstaviti na čemu se temelje očekivanja i gdje se vide potencijali tehnologije blockchain u biznisu, ali izvan najuže financijske infrastrukture, gdje se dosad uglavnom razvijala.

U drugom ću se dijelu članka poslužiti popisom nekih osamdesetak najvećih svjetskih korporacija koje ulažu u samostalne blockchain projekte, a koji je sastavila medijska, komunikacijska i konzultantska kuća CBInsights (koja je i sama jedan eksperiment i potencijalni model profitabilne transformacije medija u digitalnom dobu). Iz popisa ću pokušati identificirati sadržaj konkretnih i ambicioznih blockchain poslovnih projekata, koji se ili skriva, ili još nije u fazi u kojoj puno sadržaja uopće ima. Kako to u jednoj analizi piše McKinsey, mnogi projekti koji, pak, imaju kakav-takav koncept, nisu prošli treću razinu financiranja (series C funding), a nekolicina nema ni proof of concept, još ne znaju ni što bi s blockchainom točno radili, ali njihovi nositelji kompanije ne žele i ne smiju zaostati. Na kraju ću pokušati prenijeti neki zaključak o blockchainu u biznisu.

Ciklus

U svojoj najnovijoj analizi, spomenutoj na početku ovog članka, McKinsey ispituje pod kojim uvjetima blockchain može iz faze 1.0, u kojoj je praktički identificiran s financijskim sektorom, nerijetko još uže – s bitcoinom, prijeći u fazu 2.0, u kojoj bi bio implementiran u različitim biznisima i industrijama izvan financijske. Kao što je poznato, ICO-projekti, koji su dosad figurirali kao faza 2.0, barem za financijski dio tehnologije blockchain, ne samo da su poslovno razočarali u gotovo sto posto slučajeva, kako se malo koji uopće razvio u djelatnu fazu, nego su uglavnom bili orijentirani, na razna posredovanja između burzi, mjenjačnica, kladionica itd., dakle, tek na financijsku nadgradnju.

CBInsights u jednom od svojih prikaza zaključuje da ulagači “još čekaju” korisne primjene tokena preko kojih se ICO-projekti financiraju. McKinsey, međutim, već u naslovu svoje analize očekuje da bi implementacija blockchaina izvan financijske industrije posljedično izazvala rast potražnje za hardverom, zatim rast poluvodičke industrije, proizvodnje čipova. Otprilike, kao kad počne gradnja stanova, pa to povuče proizvođače drvenarije, a u sljedećoj fazi izazove potražnju za frižiderima i mikrovalkama, pokrene se cijeli jedan ciklus. McKinsey, dakle, ispituje mogućnosti da načela i infrastruktura na kojima su sačinjene mreže tisuća kriptovaluta, posluže razvitku biznisa.

Moćni se konzultant u jednoj od svojih siječanjskih analiza također poslužio grafikonom (slika 2), da pojasni da je životni vijek tehnologije blockchain još u usponu, ali upravo na izlasku iz pionirske faze: od ranih korisnika, koji su spremni i trpjeti, sad je stvar u tome da tehnologija počne standardizirati proizvode.

Ulaganja

Prelazak iz faze u fazu očituje se i u karakteru ulaganja. Koliko se može očitati, razlikuju se ulaganja uzajamnih fondova (venture capital) i ulaganja korporacija u poslovne projekte. U 2017. godini, godini buma kriptovaluta, ulaganja fondova u blockchain projekte dostigla su vrhunac s nekih 900 milijuna dolara u kriptovalute i poslovne aplikacije. McKinsey još zbraja rezultate, no u 2018. će se, unatoč padu, dostići razina od 600 milijuna do 800 milijuna dolara. Predviđanja za 2019. idu u oba smjera, prema daljnjem padu i oporavku.

S druge strane, korporativna ulaganja u blockchain dostigla su u 2017. godini milijardu dolara. Među njima se najčešće ističe 200 milijuna dolara koje je uložio IBM, i na projektu na kojem je Internet stvari spojen tehnologijom blockchain zaposlio oko 1000 ljudi. McKinsey očekuje da će korporativna ulaganja do 2021. godine rasti prema “kumuliranoj godišnjoj stopi” (štogod to značilo) od 50 posto.

Prema rekapitulaciji dosadašnje zarade u poslovnom sektoru, kao posljedica razvitka tehnologije blockchain nisu nimalo zanemarive. To se ne odnosi na ulaganja u kriptovalute, nego u hardver za rudarenje, čiji je razvoj sam za sebe prolazio kroz faze. Nakon CPU u prvoj fazi, za rudarenje su se neko vrijeme koristile GPU, ali su uskoro mnoge kompanije, najviše u Kini (oko 70 posto), počele proizvoditi ASIC – application-specific integrated circuit, dizajnirane posebno za rudarenje kriptovaluta (iako su, navodno, neke kompanije proizvodile ASIC i prije bitcoina, već od 2008., što je svakako kuriozitet). BitMain Technologies, smještena u Pekingu, u 2017. je godini imala operativni profit na razini oko 60 posto, između tri milijarde i četiri milijarde dolara, što je red veličine profita Nvidije, tvrdi McKinsey.

Biznis

Drugi McKinseyjev siječanjski prikaz (ovaj put u rubrici Financial Services), objavljen je pod zavodljivim naslovom “Blockchain’s Occam problem”, kojim se sugerira da je ta tehnologija, čak i za njezine entuzijaste, još uvijek više problem nego rješenje, osobito za primjernu u biznisu. Occam problem, naravno, upućuje na čuveno pravilo Occamov brijač, nazvano prema franjevcu iz 14. stoljeća Williamu od Occama, prema kojem je od dva ili više rješenja (mogućnosti), ono pravo – ono koje je jednostavnije. Sugerira se da poslovna implementacija tehnologije blockchain stvari i dalje više komplicira nego što pojednostavljuje. I to sasvim konkretno – troškovno. Ni to nije rijetkost u povijesti.

U početku implementacije nova tehnologija ne donosi dovoljnu korist da pokrije pad zarade od napuštanja stare. S tim su se problemom suočavale banke kad su s bankomata prelazile na internetsko bankarstvo, mediji prilikom prijelaza s tiska na Internet, transport i industrija prilikom prelaska s parnog stroja ma motor s unutarnjim izgaranjem, itd. Etablirane kompanije uvođenjem nove tehnologije, koja je još slabo profitabilna, ubijaju svoj prihod od stare. Zato se nerijetko s novom tehnologijom pojavljuju nove kompanije, koje rastu na njezinim potencijalima. No za ozbiljnije poslove izazivači nemaju dovoljno novca pa ih, čim pokažu da tu ima nešto, korporacije zaskoče. Moglo bi biti da je razvoj blockchaina u fazi prelaska iz novih u razvijene korporacije.

Potencijali

Vrijeme je da se napokon pokuša opisati u čemu su potencijali tehnologije blockchain u biznisu. McKinsey predstavlja blockchain kao podatkovnu bazu (database) koju dijele članovi mreže. To označava čuvena kratica DLT – distributed ledger technology, pa se kaže da je blockchain DLT, iako je to praktički jedno te isto. Svaki član mreže ima identičnu kopiju, svaki ima pristup istim informacijama, u svakom trenutku. Najvažnijom potencijalnom biznis-karakteristikom takve konstrukcije McKinsey smatra nešto što naziva – integritet (poslovnog) procesa. Riječ je o tome da su poslovne procedure definirane algoritmom, kao da su njime ozakonjene, istodobno jasne i odnose se na sve sudionike procesa jednako, onako kako su definirane. Sljedeća je prednost mogućnost provjere unatrag (audit trail), čime se nedvojbeno može ustanoviti tko je što učinio u kojem trenutku, tko je bio vlasnik čega, koje imovine/podatka. Konstrukcija napokon eliminira mogućnost greške na nekom, samo jednom, čvoru (node).

Ove dvije posljednje karakteristike ustvari su prava zaštita podataka, više nego sama superiorna kriptografija, koja se također ističe kao kvaliteta. Uostalom, već se spekulira da pred brzinom kvantnih računala ta kriptografija ne bi bila imuna.

Valja uzeti u obzir razlike ovog viđenja u odnosu na prednosti blockchaina kod kriptovaluta. U toj se fazi isticala (pseudo)anonimnost te decentralizacija potvrde transakcija – nema banke ni centralne banke koja provodi i potvrđuje transakcije, nego to čine članovi mreže. Procesni se integritet očitovao u nemogućnosti reverzibilnosti transakcija, što je – međutim – kasnijim razvojem kriptovaluta transformirano.

Što točno znači uzajamno identična podijeljena podatkovna baza, audit trail i procesni integritet, slikovito opisuje jedna situacija koju se često susreće, ne samo na filmu, nego i u stvarnom životu – kad istražitelji upadnu u neki ured i “izuzmu” računala i diskove. (Riječ “izuzmu” jedna je od glupljih birokratskih kovanica koje se može susresti.) Takve situacije u ovom slučaju neće biti moguće, jer nemaju smisla. Premda se čini da je ta razlika u odnosu na uobičajeni svijet tek minimalna, formalna, promjena je ustvari drastična.

To ne znači da će se poslovni procesi zaista ustaliti u novom obliku, ali poslovi koji se zbivaju na mreži mogli bi slijediti nove, možda učinkovitije obrasce. Dosad, bili su najčešće opisivani u obliku koji se nazivao smart contract, koji je ustvari automatsko izvršavanje ugovora kad se ispune određeni uvjeti. “Izuzimanje” ureda, podataka, diskova, posljedica je problema standardnog za poslovanje od početka svijeta, da su strane u poslu u asimetričnoj situaciji – jedna ima jednu robu/novac, druga drugu. Razmjena je onaj kritični moment, ustvari tako uobičajen. Primjerice, kad netko nekom duguje pa mu kaže – tuži me!

Novi bi svijet dobrim dijelom bio rasterećen takvih situacija. Pri tome treba uzeti u obzir da se razmjena događa i odnosi uspostavljaju unutar tvrtke, zatim unutar pojedinog ekosustava poduzeća, primjerice, u sustavima lanaca nabave, a također na uređenim tržištima. Već je Internet potpuno promijenio karakter tvrtke, stvorio platforme koje nisu ni tvrtka ni tržište, promijenio odnos između zaposlenika, tvrtke, partnera. Blockchain bi bio daljnja faza transformacije. To su pravi poslovni potencijali tehnologije blockchain, no treba ih realizirati.

Savezi

Onaj pompozni, najvidljiviji, ulazak velikih igrača u područje tehnologije blockchain bio je osnutak Enterprise Ethereum Alliancea, prije tri godine (iako se kao formalni početak spominje tek veljača 2017.) Savez je započeo s tridesetak članica, ponajprije iz svijeta financija, softvera i – naravno – konzultanata. Među pokretačima su JP Morgan, Santander, ING, BBVA, UBS, Swiss Re (iz financijskog svijeta), Microsoft i Intel, zatim Accenture od konzultanata, Thompson Reuters, neki formalizirani blockchain projekti, među kojima je najpoznatiji IC3, no među osnivačima se našao i British Petroleum.

U trenutku pisanja ovog članka EEA ima 385 članica, no broj raste. Sličnih projekata sad već postoji cijela serija, i nema veće svjetske korporacije koja nije uključena u barem jedan, najčešće u nekoliko njih, a skoro svaka od njih nastoji u barem nekome dominirati. Već prije, 2015. godine, Linux je nešto manje pompozno lansirao spomenuti Hyperledger Project, među čijim su članicama i neke kompanije iz EEA. I on je okupio ozbiljne igrače, neke koji su i u EEA, ali sve nekako nije bilo jednako pompozno. Takvi savezi su istraživačke organizacije, laboratoriji, u njima se financiraju razvoj standarda, eksperimenti. Oni još pripadaju 1.0 fazi.

Sektori

No, osim softvera i financija, iz laboratorija su blockchain projekti ušli u rudarstvo (BHP Billiton; Rio Tinto, Petroteq) kao područje u kojem bi se najmanje očekivali. No konzultanti (Accentre) uvjeravaju ih da organizacija poslovanja u rudarstvu na tehnologiji blockchain nije pitanje je li, ako, nego – kad. Svoje i zajedničke projekte razvija nekolicina farmaceutskih tvrtki (Roche, Pfizer, AbbVie). Farmaceuti očekuju da svoje blockchain projekte mogu primijeniti u najmanje dva važna područja – u organizaciji lanaca nabave, ali i u praćenju kretanja komponenti i lijekova, dakle, u sektore logistike i zdravstvene industrije. Upravo su to dva sektora gdje projekti samo bujaju.

Zanimljivo je da je princip primjene blockchaina u rudarstvu i farmaceutskoj industriji sličan. Riječ je o praćenju komponenti – sirovina, koje se kroz lanac kreću sa svojim certifikatima, a u koji su proces uključeni brojni partneri – ne samo logističko/transportne organizacije, nego i kontrola kvalitete, administracija, pa i oni koji projekte financiraju i osiguravaju. Prema logici stvari, svi bi bili uključeni u jedinstvenu mrežu s identičnim podacima i definiranim pravima postupanja i izvršenja ugovora/posla.

Maersk se predstavlja kao najveća svjetska kontejnerska špediterska (shipping) kompanija. U blockchain projektima su UPS, FedEx, APL, neke željezničke i kamionske kompanije. To je, naravno, zapadni dio svijeta, koji je manji. Uopće najveća logistička kompanija na svijetu je japanski NYK Line, a jedna od najvećih je južnokorejska Hyundai Merchant Marine (HMM). Obje imaju svoje blockchain projekte. Prema šturim objašnjenjima, svjetski je transport, dakle, logistika, zapletena u bezbroj ugovora, dozvola, ispunjavanja standarda, financiranja, u kojima svaka točka predstavlja problem, trošak, a još više rizik troška. Koliko se kofera izgubi na letovima, a njihov je transport u usporedbi s ozbiljnim logističkim poslom “mačji kašalj”.

Blockchain metoda, možda bi korisno to bilo nazvati metodom, prema kojoj svi uključeni u lanac uvijek znaju sve, što znači da znaju i tko je u kojem trenutku za što odgovoran, ne smanjuje samo troškove rada s dokumentima, što se u ranoj fazi informatizacije predstavljalo kao njezina glavna prednost (iako se pokazalo da se dokumentacija kad se njezini troškovi smanje ustvari umnaža), nego distribuira i adresira rizik. Dakako, prema analogiji s ranom informatizacijom, to može voditi preuzimanju više i većih rizika, no kao što je na početku rečeno – ishodi tehnoloških promjena su u pravilu – neočekivani.

Već je koja godina da je NMC Healthcare, zdravstvena organizacija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (da se opet odmaknemo od zapadnih primjera), započela ispitivanje uvođenja tehnologije blockchain u svoj ukupni sustav. Na sličnim projektima rade Quest Diagnostic, tvrtka koja tvrdi da je u partnerstvu s polovicom američkih bolnica i ambulantnih liječnika. Povezivanje sudionika u zdravstvenom lancu, među kojima su proizvođači lijekova i liječnici, samo mali dio, omogućilo bi, ne samo praćenje izvršenja procedura, nego i primjenu Big Data. U izrade spomenutih mreža već su uključene i državne zdravstvene administracije.

Najšire shvaćena zdravstvena industrija (koja, dakle, uključuje sve, od farmacije/lijekova, do liječnika/bolnica, uređaja, jedan je od najbrže rastućih sektora u cijelom svijetu (prilagodi li se omjer početnoj veličini). U blockchain bi bili uključeni i pacijenti, i njihovi privatni podaci. Teško je zamisliti da bi sve to moglo biti povezano zajedničkim “knjigovodstvom”. Kompleksnost zdravstvenog sektora možda najbolje da naslutiti zašto mnogi blockchain projekti zastaju već na razini odobravanja koncepta (proof of concept). No, činjenica kompleksnosti ne sprečava eksperimentiranje s “nišnim” projektima.

Osiguravatelji

Osiguravajuća industrija je financijska industrija, ali svoje vrste. Gotovo nema većeg osiguravatelja koji ne razmatra blockchain, piše CBInsights. Allianz, najveći među njima, fokusirao se u ovom trenutku na financijske rizike, s obzirom na svoj međunarodni karakter. To je, dakle, primjer jednog projekta koji je svjestan svojih granica. Razmatra uvođenje vlastitog tokena u blockchain mreži, kojim bi olakšao transakcije između članica konzorcija. Hongkonški osiguravatelj AIA, u sklopu Hyperledger projekta i B3i konzorcija, razvija također vrlo specificirane proizvode – osiguranje od financijskih rizika.

Prema toj ograničenosti, sličan je primjer putnog osiguranja Fizzy, koji je već 2017. godine lansirala francuska AXA, na Ethereum platformi. Kompenzacija se isplaćuje automatski u slučaju da let kasni onoliko koliko je uneseno u ugovor. Nema, dakle, dokazivanja i procjene. U slučaju da se takav pristup raširi, izračun rizika morao bi biti sasvim drukčiji nego dosad. Swiss Re, zajedno s konzorcijem B3i, razvija osiguranje od prirodnih nepogoda na načelu pametnog ugovora koji bi se izvršavao automatski, uz ispunjavanje definiranih uvjeta.

(De)klasifikacija

U prethodnim su primjerima tvrtke i projekti svrstavani u sektore. To je potpuno zastarjeli i neprikladan oblik klasifikacije. Konzultant Ernest & Young ima timove za razvoj umjetne inteligencije, Deloitte je potpuno u softverskoj industriji, razvija blockchain prototip za financije. Ipak, taj klasifikacijski pristup još je nekako najlakši za objašnjavanje o kojim se poslovima radi. Potpuno je nezamislivo da u blockchain projekte nisu uključeni informatički giganti, odnosno svi oni koji se pod to danas mogu podvesti.

CBInsights, uz već spomenuti Microsoft, koji nema kojeg konzorcija nije član (kao, uostalom, i svi drugi), izdvaja tri autonomna projekta koji razvijaju Google, Cisco i Oracle. Google, navodno, razvija blockchain infrastrukturu koju bi prodavao/iznajmljivao trećim stranama. Cisco razvija blockchain alate koje bi prodavao/iznajmljivao trećim stranama. Oracle želi omogućiti developerima blockchaina da svladaju fazu potvrđivanja koncepta. Slične proizvode razvijaju i Baidu i Alibaba. Ukratko, svi rade isto. No ne posustaju, ne pada im na pamet gubiti korak, pa što košta da košta.

Zaključak

Nakon nabrajanja sektora, biznisa, korporacija i njihovih šturo opisanih i vjerojatno još ne dovoljno razvijenih projekata, ne može se a da se ne zastane i ne uzme daha. Popis ilustrira da ideja blockchaina ni izbliza nije zanemarena. Blockchain je, dakle, ustvari ideja, kao što su ideja svi inteligentni strojevi (kako je to već Turing sintetizirao). McKinsey je razvrstao pet razina realizacije te ideje od (1) platforme i infrastrukture, preko (2) funkcionalnosti kao što je pametni ugovor, na sljedećoj razini su (3) podaci, zatim (4) softverska rješenja za različite usluge te napokon (5) konkretne aplikacije s korisničkim alatima. To je najšturiji opis, a zaključak je da se u ovom trenutku razvijaju tek elementi razina (1) i (2).

Ako je tome tako, kakva je onda perspektiva? McKinsey je također razvrstao šest (?) različitih oblika upotrebe blockchaina, odnosno DLT-a. To su: statični registar, identifikacija, pametni ugovor, dinamični registar, platna infrastruktura, i “ostalo”. Također je u uobičajenim konzultantskim tablicama prikazao snage i slabosti, troškove i rizike primjene blockchaina u različitim industrijama, od poljoprivrede do komunalnih usluga, vode, plina, struje, odvoza smeća. Donekle začuđuje da se nekako malo razmatra upotreba tehnologije blockchain u industrijama koje su se potpuno prilagodile digitalnom dobu, kao što su industrija kulture i zabave, u kojima je zaštita vlasništva odlučujuća. U jednoj se procjeni iznosi da će do 2027. deset posto svjetske imovine biti registrirano na blockchainu.

Iako se konzultanti, gledajući s visoka, suzdržavaju decidiranih zaključaka, McKinsey je izdvojio one koji se nameću sami od sebe, jer se čine razumnima. Brojne kompanije ulaze u blockchain radi zadržavanja reputacije. Također, eksperimentiranje s novim tehnologijama i idejama održavaju modernizacijsku putanju kompanije. Napokon, uspješna poslovna primjena tehnologije blockchain najizglednija je u nišnim, ograničenim projektima.

Kapaciteti

S prvom se, dobro poznatom, preprekom svijet blockchaina već susreo – kapaciteti. Primjer, bitcoin mreža procesuira sedam transakcija u sekundi, ethereum procesuira 20 transakcija u sekundi, a financijske institucije, recimo kartičarske kompanije, procesuiraju – prema McKinseyjevim navodima – između 26.000 i 54.000 transakcija u sekundi. Drugi problem kapaciteta je sasvim fizički – količina podataka mahnito se umnožava, osobito kod blockchain mreža kojima bi pristup bio otvoren, javan, kao što su mreže kriptovaluta. Spekulacije o potencijalima povezivanja Internet of Things i blockchaina često računaju na javne mreže.

Kao i prednosti, tako su i slabosti motivirale konkurente. SWIFT je pokrenuo Global Payment Innovation Initiative (GPI), kojom nastoji poboljšati prekogranična plaćanja, a u kojem je projektu okupio sve najveće i najvažnije u financijskom svijetu. I inače, velike financijske kuće u unapređenje sustava plaćanja (i kreditiranja) godišnje odvajaju oko 60 posto svojeg investiranja u tehnološka unapređenja, uglavnom zbog mogućnosti da im digitalne inovacije oduzmu barem dio tržišta. SWIFT-ova inicijativa nastoji postići slične poslovne efekte kao blockchain, samo na drugoj tehnološkoj osnovi, potencijalno jeftinijoj.

Uštede

Upravo zbog cijene valja istaknuti još neke prednosti koje se očekuju od prijelaza na blockchain poslovanje. To su, smanjivanje najrazličitijih vrsta troškova, recimo troškova određenih vrsta rizika – od sudskih sporova, od neplaćanja, od neispunjavanja ugovora, posebno velikih troškova od gubitka ili krađe podataka, koji u digitalnom dobu dosežu milijarde dolara.

U mnogim bi se slučajevima smanjivali troškovi posrednika (intermedijara), administrativni troškovi čuvanja registara, arhive itd, troškovi zaštite intelektualnog (i drugog) vlasništva, troškovi identifikacije i verifikacije, troškovi zaštite od prijevare, troškovi prekograničnih plaćanja, troškovi nadzora lanca nabave (tu su nade posebno velike, jer su i troškovi svakog zapinjanja također izuzetno visoki). Nakon nekog vremena, očekuje se da bi sve te promjene imale i efekt na kulturu poslovanja – lojalno partnerstvo postalo bi standard.