Odmah na početku ograda: autor ovog članka u svom profesionalnom radu, između ostalog, preko 20 godina preprodaje i koristi, uz ostalo, i refurbished opremu.

Rabljena se oprema u Hrvatskoj može nabaviti već preko 20 godina, ali tek je posljednjih nekoliko godina to postalo raširenije. Svakako je tome pridonio ulazak Hrvatske u Europsku uniju, čime se značajno olakšala nabava opreme iz drugih zemalja, kao i širenje europskih tvrtki s tom djelatnošću na naše tržište. Naravno, ovdje se ne misli na ponudu i potražnju pojedinačnih korištenih privatnih računala i druge opreme preko općih oglasnika tipa Njuškalo i sličnih, već primarno na službenu veleprodaju i maloprodaju takve opreme u većim količinama preko raznih tvrtki.

Dok je ponovno korištenje već korištene opreme u zemljama EU i svijetu uobičajena dugogodišnja praksa, kod nas još uvijek vladaju poprilične predrasude i skepse koje su u pravilu rezultat neinformiranosti ljudi. Ne samo privatnih, već i poslovnih korisnika, a o potpunoj odsutnosti i posvemašnjoj odbojnosti državnih institucija, a poglavito onih obrazovnih, mučno je i govoriti. Dok je u zemljama EU sasvim normalno, pa čak i preporučljivo i pohvalno, opremati škole rabljenom opremom i time štedjeti novac poreznih obveznika, u Hrvatskoj je tako nešto najčešće poistovjećeno sa zbrinjavanjem prestare neupotrebljive opreme školama i udrugama koje nemaju baš nikakvu opremu, uz obaveznu popratnu populističku medijsku pozornost, kao da se radi o nečem vrijednom i korisnom. Dapače, često se na takvu kupnju gleda kao na sramotu, nešto na što su prisiljene osobe ili tvrtke lošeg ekonomskog stanja, a ne kao racionalnu, štedljivu i ekološku odluku. Istodobno se na prečestu kupnju nove precijenjene, predimenzionirane opreme gleda sa strahopoštovanjem, gotovo kao statusni simbol u poslovnim i privatnim krugovima. No, to je već više pitanje mentaliteta i problematika nekih drugih netehničkih struka.

Kao i u mnogočemu drugome, zaostajemo i u tome, pa neka ovaj članak pridonese informiranosti i promjeni takvog stanja.

Terminologija

Prije svega, potrebno je razjasniti terminologiju, jer to je osnova svih krivih shvaćanja i interpretacija informacija, oglasa i ponude, pa i pogrešnih kupnji i razočaranja. Nažalost, u Hrvatskoj još uvijek nisu dovoljno rašireni i prihvaćeni najbolji prijevodi pa se posljedično koriste i krivi, koji dovode do nesporazuma.

Termin rabljena oprema uobičajeni je opći širi zajednički naziv za svu takvu opremu. Međutim, u užem smislu, to nije tako i postoje velike razlike. Postoje tri vrste takve opreme. Ni u kojem slučaju ne radi se o primarno neispravnoj opremi koja se popravlja i onda dalje prodaje, zbog čega je pogrešno takvu opremu nazivati repariranom. Postoje tvrtke koje otkupljuju upravo neispravnu i poluispravnu opremu, popravljaju je i onda dalje preprodaju, ali to nije tema ovog članka koji se bavi isključivo ispravnom rabljenom opremom.

Rabljena oprema (engl. used equipment) u užem smislu te riječi korištena je oprema, i doslovno samo to – oprema koju je tijekom dužeg razdoblja koristio najčešće jedan, i to prvi korisnik, koja se obično nakon isteka trogodišnjeg tvorničkog jamstva, najma ili leasinga, vraća tvrtki koja ju je isporučila, ili se prodaje na tržištu rabljene opreme. Ta oprema najčešće je samo s osnovnim specifikacijama, neočišćena, neprovjerena, pakirana “na veliko” (tipično na paletama), prodaje se as-is, takva kakva je, prema principu “sve ili ništa”, po relativno niskoj cijeni. Dio preprodavača nabavlja takvu opremu, djelomično je i minimalno sređuje, i prodaje s minimalnim specifikacijama, s kratkim jamstvom (tipično 1-6 mjeseci) i po relativno niskoj cijeni.

Obnovljena oprema (engl. refurbished equipment) sasvim je druga priča. To je oprema koja je kupljena kao prethodno opisana sirova “rabljena oprema”, ali koja onda prolazi kroz detaljan profesionalni refurbishing proces – čišćenje, testiranje, eventualno servisiranje, kategoriziranje, lokalizaciju, ambalažiranje, i na kraju ide u prodaju. Taj posao rade tvrtke koje se time bave profesionalno, opremljene tehnologijom, opremom i znanjem.

To je puno više od pukog ispuhivanja prašine kompresorom i brisanja vlažnom krpom, što dosta tvrtki radi amaterski i onda to oglašavaju kao “refurbished”, iako se nakon toga vide tragovi prašine i drugih prljavština. Profesionalci koriste razne specijalne kemikalije i postupke, nakon čega ta oprema izgleda kao nova, kao da nikad nije ni bila u pogonu, bez trunka prašine i drugih prljavština, kao što se vidi na slikama.

Nakon detaljnog čišćenja, oprema se detaljno testira raznim stress testovima, odnosno pod opterećenjem. Dijelovi se mijenjaju prema potrebi, što je relativno rijetko, a ako ih potrebno mijenjati onda se obično radi o potrošnim dijelovima poput ventilatora koji bruje i baterija s premalim kapacitetom, ili mehaničkim poput optičkih CD/DVD uređaja, pretjerano pohabanim tipkovnicama ili touchpadima i sličnim, a u rjeđim slučajevima radi se i zamjena ekrana koji je ili izgreban ili ima previše mrtvih piksela. Neispravne opreme praktično i nema, ili je ima marginalno malo, i u tom se postupku ili popravlja i detaljnije testira, ili koristi za dijelove ili zbrinjava kao elektronički otpad. Uglavnom, oprema nakon te faze ide dalje 100% provjerena i ispravna.

Tako sređena i testirana oprema zatim se kategorizira prema očuvanosti, odnosno prema vizualnom dojmu vanjštine. Najčešće se to označava s “Grade A”, “Grade A-”, “Grade B+” i slično (detaljniji popis i opis s oglednim slikama nalazi se u zasebnom okviru). Ta kategorizacija najnezahvalnija je stavka u prodaji te opreme jer je ocjena dosta subjektivna od onoga tko ju pregledava i ocjenjuje, a s druge se strane, njome dosta i manipulira i kreativno postavlja vlastite kriterije.

Ozbiljna refurbishing tvrtka nakon toga izvadi i objavljuje sve detaljne specifikacije opreme. Naime, nije dovoljno napisati da u ponudi ima računalo “Lenovo ThinkPad T540p”, jer to računalo može imati 4-16 GB RAM-a, klasični ili SSD disk različitog kapaciteta, grafiku različite razlučivosti, integriranu ili diskretnu grafičku karticu i slično. Ozbiljnije tvrtke idu i korak dalje pa unaprijed daju i više informacija od drugih, poput približnog ili točnog stanja baterije, modela i stanja diska, serijskog broja računala, stvarne slike računala, i slično.

Takva oprema, logično, ima i nešto veću cijenu od obične rabljene, non-refurbished opreme, tipično 20-50%, ali korisnik unaprijed dobiva potpunu informaciju te bolju i pouzdaniju opremu. Zato takve tvrtke na takvu opremu bez problema daju i veće jamstvo, tipično 1-2 godine, a nerijetko uz doplatu i više, čak i do 5 godina.

Stolna računala uglavnom su u vrlo dobrom stanju jer se manje oštećuju tijekom korištenja i lakše se obnavljaju (primjerice, ogrebane površine prekriju se specijalnim folijama koje izgledaju kao originalna površina), a najviše posla ima oko prijenosnih računala koja u konačnici dolaze u različitim kategorijama očuvanosti (vidi poseban okvir).

Remarketed ili renew oprema treća je vrsta opreme koja se nudi ovim i sličnim kanalima, a radi se o sasvim nečem drugom. Ta oprema u osnovi nije korištena od uobičajenog tipičnog korisnika, već je služila kao izložbeni primjerak (pandan “salonskom vozilu” u automobilskoj branši), ili kao demo primjerak, ili je davana novinarima i portalima na kratki uvid za potrebe pisanja prikaza proizvoda, ili je bila kod velikih kupaca na kratkom probnom korištenju, ili je ostala kao skladišni višak prilikom promjene modela nasljednika, ili joj se oštetila ambalaža tijekom transporta i slično. Za razliku od rabljene opreme koja je obično stara 2-5 godina, i ima dosta radnih sati, ova oprema je relativno nova, stara tek oko 12 mjeseci, i vrlo je malo uopće bila u pogonu.

S tom se opremom postupa potpuno drugačije. Tu opremu s tržišta povlači sam proizvođač, detaljno je provjerava i prepakirava u novu, drugačiju ambalažu, s jasnim rebrandingom (primjerice, Lenovo takvu opremu označava kao “ReThink” brand), daje na nju novo vlastito tvorničko jamstvo i pušta u kanale prodaje, koji u pravilu nisu oni isti službeni za standardnu brend opremu. Takva oprema nije toliko jeftinija kao rabljena ili obnovljena, ali im je cijena svejedno manja 20-40% od redovne, često istovjetnih modela u istodobno redovnoj prodaji.

Iako je ta oprema u osnovi nekorištena i najčešće u savršenom stanju, i za nju se obično označava stupanj očuvanosti, koji se donekle razlikuje od kategorizacije refurbished opreme. Zašto očuvanost nekorištene opreme? Zato što i ta oprema zna doći u neoriginalnoj ambalaži ili imati manje tragove korištenja nastale prilikom manipulacije i pokazivanja kupcima, ili nakon korištenja novinara.

Bitno je znati da jedino ova, posljednje opisana oprema, smije biti istinski oglašena kao “izložbeni primjerak”, dok takvo označavanje svake druge rabljene opreme predstavlja zavaravanje kupaca i lažno oglašavanje, jer ona nigdje nije bila izložena, već je bila intenzivno korištena nekoliko godina.

Preko oglasnika ili od tvrtke?

Sada kad smo razjasnili što znači profesionalni refurbishing, onda je i očita razlika između kupnje takve opreme od takve tvrtke i kupnje privatne opreme preko oglasnika. Oprema koja se prodaje preko oglasnika gotovo sigurno nije prošla kvalitetan postupak obnove i testiranja, porijeklo je upitno, vlasnik najčešće ne zna sve specifikacije, a što se tiče jamstva, u najboljem slučaju može vam reći nešto tipa “evo, mjesec dana usmenog jamstva, ako se bilo što dogodi – vratit ću vam novac”. Naravno, računa nema, pa poslovnim korisnicima to uopće ne dolazi u obzir.

To ne znači kako privatnu rabljenu opremu s oglasnika treba u svakom slučaju izbjegavati, i da se uvijek radi o namjernoj i svjesnoj prijevari, ali takvu će opremu dobro pregledati i procijeniti samo informatički profesionalci, pa ako ste laik, konzultirajte se sa stručnom osobom prije konačne kupnje.

Porijeklo, vrsta i stanje opreme

Korisnici se često pitaju odakle dolazi takva rabljena oprema, pogotovo takve relativno velike količine istovjetnih modela, redovito i s uzastopnim serijskim brojevima. To ni u kojem slučaju nije odbačena oprema s elektroničkih otpada ili otkupljivana privatna oprema s oglasnika. Dapače, tvrtke koje se time bave uopće ne žele otkupljivati takvu opremu, niti uzimati “pod račun”, kao “staro za novo”.

Stvar je u biti vrlo jednostavna – to je oprema velikih poslovnih, državnih, sveučilišnih i sličnih korisnika. Oni ili periodički kupuju veće količine računala, ili ih (sve češće) uzimaju u najam ili na leasing. Nakon isteka tvorničkog jamstva ili najma ili leasinga, što je u praksi tipično 2-4 godine, sva se ta oprema mijenja za novu generaciju, a dotadašnja ide u refurbishing kanale. Zato odjednom dolazi više desetaka, stotina, pa i tisuća istih ili vrlo sličnih modela računala i druge opreme, za koju onda trebaju tjedni i mjeseci za kvalitetan refurbishing.

Takvi korisnici redovito uzimaju profesionalnu opremu visoke poslovne klase najpoznatijih svjetskih tvrtki poput Lenova, HP-a, Della i sličnih, koja je kvalitetna, pouzdana, robusna, dugotrajna i iznimno dobrih performansi u trenutku kupnje. Koriste je ozbiljni uredski korisnici pa je zato i vrlo dobro očuvana. Čak i prijenosna računala često znaju biti gotovo netaknuta, jer su pretežno bila u uredu na stolu, tipično u svojim ležištima (engl. docking station). Neki od tih korisnika često su i izvan ureda pa se njihova uredska računala i vrlo malo koriste. Eventualna oštećenja čak se znaju dogoditi nepažljivim rukovanjem prilikom preuzimanja i transporta, a ne tijekom redovne uporabe.

Računala koja dolaze iz takvih poslovnih okruženja imaju i odgovarajuće specifikacije karakteristične za tu primjenu. Tu nema gejmerskih konfiguracija, kakve kupci često traže (takvih ima jedino kao remarketed oprema), već su to primarno uredska računala, prijenosne i stolne radne stanice za CAD i sličnu grafičku primjenu, serveri, All-In-One računala, uredski pisači, profesionalni monitori i slično.

Ti korisnici obično nabavljaju veće količine identičnih računala, što u konačnici znači da u ponudi refurbished računala nema baš svake konfiguracije ili opcija nekih modela koje su bile dostupne u trenutku kad je taj model došao na tržište i kad ga je prvi vlasnik kupio. Često kupci znaju tražiti konfiguracije s vrlo detaljnim specifikacijama (CPU, grafička, razlučivost i ostalo), ali na raspolaganju nisu sve opcije, odnosno svi modeli. Obično je na raspolaganju nekolicina tipičnih konfiguracija određenog modela (određeni top-seller modeli) i kupci refurbished opreme mogu odabrati samo nešto od ponuđenog. Naravno, RAM i disk relativno se lako nadograde ili mijenjaju, ali problem znaju biti ostale stvari na računalu, koje se teško ili nikako ne mogu mijenjati.

Budući da se radi o vrlo kvalitetnoj opremi, koja je u pravilu dosta pažljivo korištena, koja je u trenutku kupnje imala najbolje specifikacije, koja je u trenutku početka korištenja imala veliku tržišnu vrijednost (primjerice, stolna računala 7-10 tisuća kn, prijenosna računala 10-15, pa i više tisuća kn), sasvim je jasno da će takvo računalo i nakon nekoliko godina, kao refurbished računalo, i dalje biti u dobrom stanju, pouzdano i dobrih performansi.

I ne samo to, praksa pokazuje da računalo koje ne pokaže probleme u prvim tjednima korištenja, u pravilu pouzdano radi vrlo dugo. Toliko dugo da ćete ga, ako ne računamo zamjene potrošnih stvari, tipa ventilator ili bateriju, prije umiroviti zbog nedovoljnih performansi jednog dana, nego što ćete ga otpisati i ekološki zbrinuti kao neispravno računalo čiji servis nije isplativ. Štoviše, statistike tvrtki koje na veliko rade s opremom pokazuju da je daleko manje reklamacija na refurbished opremu nego na novu, upravo zbog toga što se eventualne “dječje bolesti” riješe tijekom početnog korištenja prvog korisnika.

Najčešće korištena kategorizacija refurbished i remarketed opreme

Lokalizacija tipkovnica

Kupci često uopće ne razmišljaju o tome hoće li tipkovnica prijenosnog računala imati hrvatska slova i njihov raspored. Nekako podrazumijevaju da hoće, ali to nije uvijek slučaj.

Refurbished oprema izvorno je porijeklom iz raznih zemalja EU pa i svijeta. Zato u prvom koraku, prilikom nabave od profesionalnih refurbishing tvrtki, računala dolaze s originalnim nacionalnim rasporedom tipki (njemački, talijanski, danski, francuski...). Dio tvrtki koje ne rade refurbishing, ili ga rade samo djelomično, to ostavlja tako, ili u najboljem slučaju daju naljepnice za tipke s rasporedom kakav se koristi u zemlji odakle je kupac.

Profesionalne refurbishing tvrtke rade kvalitetan i dugotrajan pretisak/dotisak tipkovnica (primjerice, zacrnjuje se originalni znak i dotiskuje drugi u bijeloj boji) ili, još bolje, lasersku gravuru. Neki to rade uz doplatu, neki u okviru već istaknute cijene, pa kupci dobivaju računala sa svojim rasporedom, primjerice, hrvatskim.

Pritom su neizbježni i određeni kompromisi, jer različiti rasporedi ponekad imaju i različit broj tipki, pa nije uvijek moguće u potpunosti imati onakvu tipkovnicu kakvu sam proizvođač računala radi za određenu zemlju ili regiju. Osim toga, neka prijenosna računala imaju backlit, odnosno pozadinsko osvjetljenje, pri čemu svjetlo može prolaziti i kroz prozirno slovo i druge znakove na tipkovnici, pa to nije moguće u potpunosti nadomjestiti.

Međutim, većina tih prepravaka izgleda vrlo dobro i vrlo slično originalnom tvorničkom, puno su trajniji od bilo kakvih naljepnica koje daju i drugačiji osjećaj pri tipkanju.

Operacijski sustav

Kako su sva ta računala najvećim dijelom poslovni modeli iz poslovnog okruženja, sva su tvornički došla s predinstaliranim legalnim licenciranim operacijskim sustavom Windows. Naravno, sadržaj diskova je nakon napuštanja prvotnog korisnika temeljito obrisan, uključujući i operacijski sustav, ali licenca ostaje i putuje s računalom kao bundle.

Hoćete li kao kupac dobiti instalirani operacijski sustav i koji, ovisi o tvrtki koja radi refurbishing i/ili prodaje tu opremu. Neki prodaju s praznim diskovima, a neki se potrude pa instaliraju važeću inačicu operacijskog sustava, a neke čak i ažuriraju operacijski sustav i instaliraju sve potrebne drivere, ili instaliraju sustav prema želji – određenu verziju Windowsa ili čak Linuxa. Svaka ta sitnica čini dio ukupne cijene koju ta oprema u konačnici ima, i čini razliku među isporučiteljima te opreme.

Veći dio opreme koja se sada prodaje tvornički je došla s Windowsima 7 ili 8, ali su u međuvremenu nadograđena na Windowse 10 (ili tijekom besplatnog razdoblja ili drugim ugovorima s Microsoftom) pa najčešće računala dolaze s aktualnom verzijom.

Korisnici često pitaju za licencu operacijskog sustava. Do zaključno Windowsa 7, ona je dolazila kao naljepnica s Product Keyem s donje strane računala ili ispod baterije, a računala s Windowsima 8 i novija, licencni ključ drže upisan u BIOS-u računala i automatski se aktiviraju nakon instalacije i spajanja na Internet.

U svakom slučaju, prema sadašnjoj praksi i poznatim propisima i licencnim uvjetima, za ta računala nije potrebno dodatno i ponovno kupovati licencu operacijskog sustava Microsoft Windows.

Appleova oprema

Zanimljivo je da u ponudi refurbishing računala ima raznih poznatih najvećih svjetskih tvrtki, ali ima vrlo malo Appleove opreme. Nisu poznati pravi razlozi za to. Poznato je da je ponuda takve rabljene opreme od originalnih vlasnika vrlo mala, kako je refurbishing puno skuplji zbog teško dobavljivih i skupih dijelova te kako se ta oprema zbog znatno veće cijene puno manje traži i prodaje. Kruži i neslužbena informacija da takvu opremu uglavnom s tržišta odmah povlači, obnavlja i prodaje samo nekoliko svjetskih tvrtki koje su ovlašteni refurbishing partneri Applea.

Jamstvo, kvarovi i reklamacije

Većini te refurbishing opreme isteklo je tvorničko jamstvo, obično trogodišnje. Zna se pojaviti i mlađa oprema kojoj tvorničko jamstvo nije isteklo, a to se može provjeriti preko serijskog broja računala na web-stranici proizvođača.

Važnije od toga je jamstvo koje vam daje sama tvrtka koja radi refurbishing i/ili prodaje takvu opremu. Tu postoje ogromne razlike koje utječu i na cijenu. Jamstvo može biti i samo mjesec dana, 3 mjeseca, 6 mjeseci, ali i godinu dana, dvije godine, a uz doplate, može ići čak i do 5 godina. Da, neke tvrtke zaista na refurbishing opremu nude relativno veliko jamstvo, pa čak i veće od originalnog, i to nakon što je tvorničko jamstvo već isteklo. Toliko je ta oprema pouzdana, toliko su je dobro testirali, toliko ima malo problema s njom, da se usuđuju dati i veće jamstvo, ili si dodatno jamstvo, odnosno rizik kvara, pokriju doplatom.

Kratko jamstvo ne mora nužno značiti loše ili nepouzdano računalo. U praksi to obično znači da tvrtka koja to prodaje ili nije opremu dovoljno testirala da može sa sigurnošću dati jamstvo, ili se jednostavno ne žele ili ne mogu baviti servisiranjem tijekom dužeg razdoblja. Mjesec dana jamstva više je jamstvo tipa “ako se ne pokvari u kratkom roku, ne uzimamo ga više natrag i ne servisiramo”. Korisnici koji jako vjeruju u kvalitetu i pouzdanost određenih računala, kao primjerice, u Lenovo ThinkPade, znaju reći “to je ThinkPad, za njega mi i ne treba jamstvo”.

Bez obzira na sve to, uvijek je dobro imati što duže, ili barem razumno dugo jamstvo koje, osim mirnijeg sna, pokazuje i koliko je refurbishing tvrtka dobro obnovila i testirala tu opremu prije preprodaje, koliko ozbiljno stoji iza te prodane opreme, odnosno koliko joj je stalo do dugotrajne brige za novog krajnjeg kupca/korisnika, a ne samo da jednokratno proda nešto i zaradi.

Iskustvo tvrtki koje se time bave dugi niz godina pokazuje da kvarova i reklamacija na refurbishing opremu ima iznimno malo. Ne samo da je malo, nego je čak i osjetno manje nego na novu opremu. Ono što se i pojavi, najčešće i nije nešto ozbiljno, već više potrošno ili mehaničko – ventilator, CD/DVD uređaj, eventualno mrtvi pikseli na ekranu i slično, što će svaki ozbiljni dobavljač riješiti brzo i rutinski.

Cijena refurbished opreme

Cijena ove opreme posebno je zanimljiva; osim što su relativno niske, one na prvu za laika djeluju dosta nelogično. Primjerice, modeli računala koji su različitih serija i koja su kao nova imala veliku razliku u cijeni (čak i 1:2), kao refurbished koštaju gotovo isto. Zatim, može se dogoditi i da isti modeli računala identičnih specifikacija i očuvanosti imaju različitu cijenu.

U osnovi je veza cijene refurbished računala s njegovom početnom cijenom najmanje bitna u cijeloj formuli. Cijena se formira s obzirom na ulaznu cijenu kupljenog “sirovog” rabljenog računala, trošak refurbishinga, a najviše prema tome koja je aktualna tržišna cijena takvog računala na nekom području, primjerice, u EU, s obzirom na ponudu i potražnju.

Ulazna cijena varira s obzirom na to koliko je oprema stara, te je li ta oprema u cijelosti već isplaćena kroz najam ili leasing, ili ima samo umanjenu vrijednost. Druga bitna stvar je količina kupljene opreme – na veće se količine, logično, dobivaju manje jedinične cijene. Stanje te opreme ključna je stvar – kupnja na neviđeno jeftinija je, ali i vrlo rizična, jer potencijalno može biti mnogo opreme u lošem stanju i slabih performansi, pa i neispravne, što se ustanovi tek tijekom pregleda i refurbishinga. Zato ozbiljne tvrtke radije uzimaju od provjerenih dobavljača, naprave grubi uvid u opremu, što povećava cijenu, ali i daje veću kvalitetu i više kvalitetne opreme.

Tijekom refurbishinga pokaže se koliko je trebalo utrošiti resursa za čišćenje, a pogotovo za zamjenu pojedinih komponenti. Profesionalci tijekom tog postupka mogu zamijeniti ventilator koji bruji, lošu bateriju, hard disk s bad sektorima, ekran s bad pixelima, ili polomljenu i izgrebanu tipkovnicu, što podiže konačnu cijenu tog računala, ali novi kupac u tom slučaju dobiva zaista obnovljeno računalo. Taj dio i najviše čini razliku između rabljene opreme s minimalnom obnovom i refurbished opreme, koja je prošla kompletnu i detaljnu obnovu – čim je isto računalo osjetno jeftinije kod jednog prodavača u odnosu na ono kod drugog, najvjerojatnije nije odrađen dobar refurbishing. To ne znači nužno da će to računalo biti loše, ali rizik je mnogo veći, i obično takvi daju manje specifikacija i manje jamstvo, jer računalo detaljno uopće ne pregledavaju.

I treći, konačni, čimbenik je tržišna cijena na nekom području, koja se može postići za određena računala istovjetnih značajki. Zna se dogoditi da određeni prodavači neko vrijeme uopće nemaju nekih modela jer su im ili nepovoljne ulazne cijene i količine, ili je ponuđena oprema općenito u takvom stanju da refurbishingom ne mogu konkurirati niskoj tržišnoj cijeni. Zato se događa da, primjerice, neki stariji i slabiji model košta više nego jači i noviji, zbog zahtjevnijeg refurbishinga ili čestog tvorničkog problema s nekom serijom.

Općenito, može se reći da je cijena refurbished opreme u prosjeku čak 3-5 puta niža od cijene koju je ta oprema imala kad je kupljena nova, odnosno od aktualne cijene koju imaju trenutačni modeli tih serija računala. Primjerice, računala koja su koštala 10-15 tisuća kuna, kao očuvana i kvalitetno obnovljena, provjerena i s jamstvom, koštaju u prosjeku 3-4 tisuće kuna.

Zbog svega opisanog, izražavanje cijene kao popust od, primjerice, 70% prije svega je krivo jer se uopće ne radi o popustu, a s druge strane, vrlo je neprecizno i varljivo, i više služi kao marketinško privlačene kupaca laika.

Usporedba s novim računalima

Kad se spomenu ove cijene, logični i česti protuargument je “zašto bih kupovao rabljeno, kad za taj novac mogu kupiti novo računalo”. Na to će svaki iskusni korisnik, a pogotovo profesionalni IT-jevac, zakolutati očima i dobiti omanji slom živaca.

Iako u istom cjenovnom rangu, pa možda čak i s djelomično sličnim specifikacijama, te dvije su kategorije neusporedive. Nova računala u tom rangu cijena najčešće su vrlo skromnih performansi (slab CPU, malo RAM-a, najčešće klasični mehanički disk sa samo 5.400 rpm), ali i vrlo slabašne fizičke, mehaničke izvedbe, jer su redovito u cijelosti od plastike, s kratkim jamstvom i zbog svega toga, općenito kraćim rokom trajanja. U tom smislu vrijedi potpuno ista analogija s automobilima – kupiti za sličan iznos malo rabljeni kvalitetan automobil visoke klase, ili novi skromnije izvedbe i niže klase.

Bez obzira na to što su refurbished računala rabljena i stara nekoliko godina, performansama redovito debelo nadmašuju nova računala iste cjenovne kategorije, a razlika u fizičkoj izvedbi, izdržljivosti i trajnosti neusporediva je – u korist refurbished – jer su redovito izrađena od izdržljivijih materijala, poput aluminija ili karbonskih vlakana, sa željeznim šarkama za ekran (dapače, većina udovoljava vojnim specifikacijama izdržljivosti). U tom smislu, apsolutne preporuke su da se refurbished opcija uzme barem u obzir prilikom nabave računala.

Ekološka strana priče

Ne manje bitna, ali često marginalizirana strana ove priče koju mnogi ignoriraju jest ekologija. Zbog velikog broja novih raznih elektroničkih uređaja, sve kraćim rokom njihova trajanja, i prečestim zamjenama novim modelima, količina elektroničkog otpada u velikom je porastu. Kad ne bi bilo refurbishinga i ponovnog korištenja još uvijek funkcionalne i upotrebljive opreme, u elektroničkom bi otpadu završavalo mnogo više računala i druge opreme. Ovime se životni vijek korištenja produljuje tipično još 3-5 godina, odnosno udvostručuje se, ili čak utrostručuje, ali i za toliko smanjuje količina elektroničkog otpada.

Dijelu izrazito ekološki svjesnih korisnika upravo je to i važniji razlog kupnje i korištenja takve opreme, dok im je ekonomski sporedan. U svakom slučaju, bio ekološki motiv primarni ili sporedni, svakako je bitan i neizbježan čimbenik u ponovnom korištenju obnovljenih računala.

Financijska strana

Budimo realni, većini kupaca prvi je i osnovni motiv za kupnju refurbished računala zapravo kupnja jeftinog računala, točnije – računala koje ima što bolji omjer značajki i cijene. To je razumljivo i ispravno. Kako za privatne, tako i za poslovne osobe.

Na tu temu zanimljivi su stav i praksa dobrostojećih kupaca, odnosno onih kojima uopće nije problem kupiti i takvo, novo računalo po punoj cijeni, koje košta višestruko više. Dio njih i dalje se drži mantre iz naslova članaka ili one “samo najskuplje je dovoljno dobro” i ne želi ni čuti za rabljenu opremu. To što je ta oprema za većinu tipičnih primjena tek nešto brža od refurbished opreme o kojoj govorimo, što se kvari više nego refurbished, i što će to vrijednost tog novog računala u samo nekoliko godina pasti na otprilike četvrtinu svoje vrijednosti, njih u pravilu ne zanima.

Srećom, sve je više i dobrostojećih tvrtki koje postupaju racionalno, koje uviđaju da nabavka kvalitetne refurbished opreme ne predstavlja ništa veći rizik, kako se ne dobivaju lošija niti bitno slabija računala, a uštede su značajne. Realno, po računalu se može uštedjeti 5-10 tisuća kuna. Koliko god pojedinac ili tvrtka bogati bili, to je značajna razlika koja ostaje, koja se može usmjeriti u druge stvari (drugu opremu, obrtni kapital, povećanje plaća, štednju i slično).

Dio djelatnika pojedinih tvrtki, pogotovo novi i mladi, znaju biti i neugodno iznenađeni, ili čak uvrijeđeni, kad im se ponudi ili nabavi refurbished računalo, jer redovito očekuju nova i skupa računala. Kad im se ponudi protuargument tipa “bi li takvo računalo kupio za sebe doma” ili “hoćeš li da razliku do novog prebacimo u tvoju plaću” ili “hoćeš li da razliku do novog odbijamo od tvoje plaće”, odjednom tom računalu ipak daju priliku, a korištenje ubrzo potvrdi ispravnost takve odluke.

Nažalost, boljka naslijeđenog mentaliteta (ili odgoja?) u našem je društvu još uvijek takva da takav pristup češće izaziva sramotu i sažaljenje, nego što dobiva pohvale. Proći će još dosta vremena do onda kad će se mentalitet racionalnog trošenja na opremu početi cijeniti i isticati kao pozitivan primjer odgovornog i savjesnog poduzetništva, umjesto da se komentira frazama “sirotinjo, i Bogu si teška” i sličnima. Na kraju krajeva, mnogi poduzetnici opstali su ili su se obogatili, između ostalog, i zbog racionalnog trošenja. Tipičan primjer je Google, koji je svoj sustav gradio na velikoj količini jeftine rabljene opreme.

Posebno je velika šteta što državne i javne ustanove, koje opremu nabavljaju sredstvima iz budžeta (dakle – našim novcem) još uvijek nemaju sluha za refurbished opremu i uštede koje bi se na tome postigle. Rijetki su pozitivni primjeri obrazovnih institucija koje su cijele informatičke učionice opremile takvom opremom za višestruko manji iznos od kupnje nove, odnosno koje su za isti dobiveni budžet opremili mnogo više radnih mjesta. Neki natječaji ili upute takvim institucijama izrijekom navode da se nabavlja isključivo nova oprema, jer valjda sve što nije novo automatski znači da je prastaro i loše. I onda kupe novu, prije spomenutu, opremu u sličnom cjenovnom rangu. I ubrzo požale.

Približne cijene nekoliko tipičnih modela refurbished računala različitih konfiguracija i očuvanosti (ljeto 2019. godine)

Ista oprema kao neobnovljena rabljena oprema s manjim jamstvom jeftinija je približno 20-30%.

Iskustva u EU

Zemlje EU su, kao i u većini drugih stvari, daleko ispred u količini i širini primjene refurbished opreme. Govorimo o zemljama koje su boljestojeće od Hrvatske, a takve su skoro sve druge članice jer smo mi prema većini ekonomskih kriterija na začelju. Osim što daleko više pojedinaca i tvrtki “pod normalno” nabavlja takvu opremu, brojne obrazovne ustanove diljem Slovačke, Češke, Mađarske, Njemačke i drugih zemalja, daju prednost upravo takvoj opremi.

Kada i zašto ne kupovati takvu opremu?

Postoje situacije i potrebe kad refurbishing oprema jednostavno nije najbolja opcija prilikom nabave. To su najčešće dvije situacije – kada korisnik iz tehničkih razloga treba najjače računalo koje se može naći na tržištu (to onda može biti samo najnoviji model na tržištu), ili traži model kojeg uglavnom nema kao refurbished opreme (primjerice, gaming računala, vrlo veliki monitori i slično). Za većinu klasičnih uredskih i kućnih potreba, pa i CAD primjenu, ponuda refurbishing opreme velika je i pogodna.

Pružite priliku racionalnoj i ekološkoj opciji

Kvalitetna računala dugotrajna su i sasvim dobrih performansi i nakon nekoliko godina korištenja. Uz dovoljno informacija o takvoj opremi i pouzdane refurbishing dobavljače, takva oprema je vrlo dobro, jeftino i ekološko rješenje za kućne korisnike i tvrtke, a pogotovo informatičke učionice obrazovnih institucija. U Hrvatskoj postoji najmanje desetak tvrtki koje u ponudi imaju takvu opremu, a preko jedinstvenog tržišta EU, broj takvih mjesta značajno se i proširuje.

Jaroslav Žerebák, CEO tvrtke MB Tech s. r. o., Slovačka, jedne od vodećih tvrtki za refurbished opremu u EU

Refurbishing smo počeli raditi zbog skepse korisnika

Koliko se dugo vaša tvrtka bavi refurbishingom i koliko opreme obnovite godišnje?

Refurbishingom se bavimo od 2003. godine, dakle dulje od 15 godina. U početku nismo očekivali da ćemo se time baviti u tolikoj mjeri i toliko dugo. Tada smo samo htjeli “preživjeti”, a sada je to naš lifestyle. Trudimo se raditi najbolje za naš okoliš i korisnike te educirati ljude da racionalnije razmišljaju. Narasli smo na ukupno 75 zaposlenih, od čega se čak njih 50 bavi nekim segmentom refurbishing opreme (testiranje, čišćenje, servisiranje, evidencija, kontrola kvalitete, reklamacije...).

Prošle smo godine obnovili i na području Slovačke i drugih zemalja EU prodali oko 38.000 komada razne informatičke opreme (prijenosnih računala, stolnih računala, pisača, monitora, All-in-One računala), od čega oko 3.000 komada remarketed opreme. To je u prosjeku preko 3.000 komada mjesečno, a gotovo polovicu toga čine prijenosna računala, koja su i najzahtjevnija za obnovu.

Kako izgleda vaš postupak odabira i obnove rabljene opreme?

Opremu otkupljujemo ili direktno od prvih vlasnika, najčešće velikih tvrtki na području EU, i manjim dijelom Azije, ili tvrtki koje ih opskrbljuju. Stekli smo veliko iskustvo i možemo dobro procijeniti od koga se i kakvu opremu može dobiti, pa ne uzimamo bilo što, već samo birane stvari.

Opremu najprije intenzivno i dugotrajno testiramo kako bismo provjerili radi li ispravno i pouzdano. Zatim se rastavlja i detaljno čisti od prašine i prljavštine raznim alatima i kemikalijama. Prema potrebi, mijenjaju se pojedine neispravne ili potrošene komponente ili oštećeni dijelovi, kako bi računalo bilo, ne samo 100% ispravno, već i izgledalo što je bolje moguće. Tako sređena računala kategoriziramo prema konačnom vizualnom stanju, instaliramo ih nanovo, a prije isporuke lokaliziramo prema državi kupca. Uz to, kao potpuno posvećeni ekologiji, opremu pakiramo u ambalažu od recikliranog materijala. To sve i traje i košta, ali krajnji korisnici dobivaju najbolji mogući proizvod, a to je naš glavni cilj.

Koji su vaši krajnji korisnici?

Krajnji korisnici su svih profila – tvrtke, kućni korisnici, škole, javni sektor, bolnice i dr.

Korisnici su obično skeptični prema takvoj opremi jer se boje kvarova. Imate li problema s tom opremom?

Upravo zato smo i počeli raditi pravi refurbishing, a ne samo prodavati prljavu i poluispravnu korištenu opremu. Ključno je, osim čišćenja, to što mijenjamo pojedine potrošene ili oštećene dijelove (ekrane, touchpade, gornje dijelove kućišta, ventilatore, baterije...) kako bi većina opreme bila kategorija A- i B+ i potpuno pouzdana. Problem su bile i različite tipkovnice za različite države krajnjih korisnika, ali i to smo kvalitetno riješili.

Dokaz kvalitetno odrađenog refurbishinga je to što dajemo 2-5 godina jamstva. Čineći sve to, stječemo povjerenje korisnika u takvu opremu. Ne samo onih koji traže jeftinu nekvalitetno obnovljenu opremu, već i ozbiljnih tvrtki. Rezultat toga je da imamo znatno manje reklamacija na refurbished opremu nego na novu.

Jesu li korisnici dovoljno svjesni financijskih i ekoloških prednosti takve opreme, i kako ih više informirati o tome?

Ovisno o korisniku, netko to kupuje zbog cijene, netko zbog ekoloških razloga, netko zbog vrste proizvoda (jer su top proizvodi tvrtki poput HP-a, Lenova i Dell vrlo skupi kao novi). Zato i imamo kategorije proizvoda – ako netko želi jeftiniji, onda bira B+, a ako želi u boljem stanju, onda bira A-, itd.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.