Ozakonjenje kriptovaluta treba provesti promišljeno

U tijeku je donošenje izmjena relevantnih Zakona koje bi se trebale baviti i kriptovalutama.

Mreža petak, 25. siječnja 2019. u 00:00

Donosimo jedan stručni pogled na problematiku, prije nego zakonodavac načini još jednu nepopravljivu grešku, što je scenarij koji smo u Hrvatskoj nažalost često imali prilike gledati…

Ministarstvo financija trenutno provodi proces izmjena Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma. Jedna od najvažnijih novosti koje izmjena donosi je uvođenje kriptovaluta u ovaj Zakon. Ovo je prvi puta da se u Hrvatskoj uvodi neki oblik regulacije za područje kriptovaluta (i blockchaina općenito) i bilo bi za očekivati da je prije donošenja izmjena Zakona provedena kvalitetna javna rasprava koja uključuje konzultacije s industrijom. Nažalost, tako nešto se nije dogodilo. Zakon se donosi po hitnom postupku, javna rasprava sastojala se od tjedan dana prikupljanja komentara preko sustava eSavjetovanja, predstavnici industrije za izmjene zakona saznali su sasvim slučajno, dok je proces e-savjetovanja već trajao, a svi prijedlozi industrije glatko su odbijeni.

Ovime Hrvatska još jednom umjesto stvaranja kvalitetne poduzetničke klime naprosto guši novu, inovativnu granu industrije iz razloga koji nisu potpuno jasni.

Pristupi regulaciji

U svijetu postoji nekoliko pristupa regulaciji kriptovaluta. Prvi je kineski pristup – Kina je naprosto zabranila sve što ima veze s kriptovalutama. Banke i platne institucije moraju zatvarati račune po kojima se posluje s kriptovalutama, a rudarenje je ilegalno i rezultati su očekivani – prilično snažna kineska blockchain industrija posluje u dubokoj ilegali. Za nešto relaksiraniji pristup odlučile su se Sjedinjene Američke Države – primjerice država New York uspostavila je 2014. godine „BitLicense“ licencu za tvrtke koje posluju s kriptovalutama. Ova licenca pred poduzetnika stavlja popriličan broj zahtjeva i poslovanje čini iznimno teškim i rezultati su opet očekivani – u 4 godine dodjeljeno je svega 12 licenci, a veliki dio blockchain i kriptovalutne industrije zahtijeva od klijenata da izjave da nemaju prebivalište u državi New York. Ovu licencu uspjele su pridobiti isključivo najveće blockchain tvrtke kao što su Circle, Gemini, itBit, Ripple i Coinbase, dok su startupi – koji ne mogu niti sanjati o legalnom poslovanju u New Yorku – naprosto odselili ili zatvorili svoja vrata. Situacija je slična i u ostatku SAD-a.

Nasuprot ovom pristupu nalazi se pristup Europske unije koja se odlučila za postepenu i opreznu regulaciju ove industrije. Europski parlament još je 2016. godine donio mišljenje u kojem poziva na „pametnu regulaciju koja potiče inoviranje“, te predlaže uvođenje „prilagođenog regulatornog pristupa na razini EU kako ne bi došlo do gušenja inovacije i dodavanja nepotrebnih troškova u ranim fazama razvoja“. Europski parlament izražava odobravanje prijedlozima Europske komisije da se kriptovalute uključe u direktivu o sprječavanju pranja novca, ali očekuje da prijedlog direktive bude opravdan punom analizom rizika baziranom na procjeni utjecaja. Još jedan dokument Europskog parlamenta iz 2018. na ovo dodaje da javni sektor ne može sam razviti efektivnu regulaciju i da je suradnja industrije i regulatora neophodna.

U ovom smjeru idu i mišljenja Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) koje se još 2014. zalagalo za postupno kreiranje regulatornog okriva prilagođenog kriptovalutnoj industriji. Ovo mišljenje EBA je ponovila i 2016., naglasivši da je čim prije potrebna široka analiza koja će utvrditi koji oblik regulatornog režima je najprihvatljiviji i da li je regulacija uopće potrebna.

U ovom duhu su potom neke članice EU pristupile razvoju svojih regulativa. Tako je, primjerice, početkom 2018. Estonija donijela novi Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma koji je uveo dvije vrste licenci (za mjenjačke poslove i za pružanje usluge novčanika). Dobivanje ove licence je jednostavno i brzo (traje 1-2 tjedna) i rezultiralo je izdavanjem preko 900 ovakvih licenci u manje od godinu dana od donošenja ove regulative. Činjenica da je regulativa prilagođena industriji koju regulira dovela je do snažnog razvoja kripto-industrije u Estoniji. Slično se događa i na Malti, kao i u Švicarskoj i u Liechtensteinu.

Stanje u industriji

S druge strane, sama kripto-industrija prolazi svoje teške dane. Eksplozivan rast kroz 2016. i 2017. godinu došao je svom naglom kraju u 12. mjesecu 2017. Kroz 2017. godinu prikupljeno je rekordnih 5 milijardi dolara kroz inicijalne ponude tokena, najviše kroz investicije neiskusnih entuzijasta koji do tada nisu imali pristup tržištima kapitala. Sredstva prikupljena kroz ove ponude upotrebljena su za razvoj kompleksnih projekata koji će svoj dovršetak vidjeti tek u 2019. ili 2020. godini. Primjerice Digix, prvi ICO na Ethereum blockchainu, prikupio je početkom 2016. preko 5 milijuna dolara, osnovni dio svoje usluge pustili su u pogon preko 2 godine kasnije, a dobar dio sustava još uvijek je u aktivnom razvoju. Projekt FileCoin u svojoj inicijalnoj ponudi 2017. godine prikupio je 250 mil USD, a prve rezultate svojeg rada najavili su tek za Q1 2019. Zanimljiv je slučaj projekta Aragon koji je u 5. mjesecu 2017. kroz ponudu svojih tokena u roku 15 minuta prikupio 275.000 Ethera (25 mil USD), dok danas cjelokupna kapitalizacija njihovih tokena iznosi 120.000 Ethera (14 mil USD), što znači da projekt može otkupiti sve svoje tokene i ostati 18 mil USD u plusu. I sve makar su isporučili proizvod koji su obećali i redovito ga unaprjeđuju.

Izostanak brzog povrata investicija uzrokovao je u neiskusnim investitorima pad povjerenja, što je rezultiralo kontinuiranim padom cijene kriptovaluta kroz 2018. godinu i zatvaranjem kruga negativne povratne veze. Ovaj „bear market“ neminovno je utjecao i na stanje industrije. Krajem prošle godine Kraken, najveća EUR kriptovalutna burza, otpustio je 57 zaposlenih u jednom danu. Shapeshift, najveća kripto-kripto mjenjačnica na svijetu, otpustila je u siječnju trećinu od svojih 120 zaposlenika. Bitmain, najveći svjetski proizvođač opreme za rudarenje, otpušta preko 50% svojih zaposlenika.

Valja napomenuti da ovakav razvoj događaja nije značio i prestanak investiranja u blockchain industriju. U 2018. neiskusne investitore zamijenili su institucionalni investitori navikli na to da povrat na investiciju ne dolazi nakon par mjeseci. Tako je količina sredstava prikupljena u blockchain industriji samo tijekom prvog kvartala 2018. već prestigla ukupno prikupljena sredstva u 2017. godini, ali većina tih sredstava investirana je kroz privatne pretprodaje, a ne kroz „crowdfunding“ kako je to do tada bio slučaj.

U svakom slučaju, blockchain industrija u stmoglavom je padu. U Hrvatskoj to još nije jako vidjivo jer ta industrija nije pretjerano razvijena, no financijski izvještaji za 2018. kompanija u toj industriji to će sigurno pokazati. Donošenje oštre regulative koja, prije svega, zahtijeva znatno investiranje u usklađenost u propise u trenutku kad industrija prolazi razdoblje strmog pada prihoda situaciju će pogoršati mnogo više nego da se ova regulativa donosi u razdoblju rasta.

Problemi s izmjenama Zakona

Izmjene Zakona o sprječavanju pranja novca  dolaze dakle u najgorem mogućem trenu za industriju, no to nije nužno problem. Kao što smo vidjeli na primjeru Estonije (ima upola manji BDP i tri puta manje stanovnika od Hrvatske), važan je pristup koji se koristi. Ako se prilikom izmjena Zakona pristupi prema preporukama Europskog parlamenta i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo – dakle uz prethodnu kvalitetnu analizu, ocjenu rizika i u suradnji s industrijom koju se regulira – onda možemo očekivati rezultate slične onima u Estoniji: otvaranje stotina novih blockchain tvrtki i privlačenje stranih investicija.

Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, nažalost, ide u potpuno suprotnom smijeru. Izmjena zakona sastoji se od toga da se među među obveznike zakona stavljaju djelatnosti pružanja usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i pružanja skrbničke usluge novčanika. I propisuje se da je za nadzor ovih djelatnosti zadužena HANFA. I to je to. Bez ikakve prilagodbe specifičnostima blockchaina, tehnologije koja je u svijet financija uvela potpuno nove paradigme decentralizacije, transparentnosti i kontrole nad sredstvima. Ova potpuno nova tehnologija naprosto se ubacuje u zakon koji je pisan za tehnologije koje funkcioniraju po potpuno drugačijim pravilima.

Primjerice, Zakon nalaže obveznicima da omoguće privremeno zaustavljanje obavljanja sumnjive transakcije, najdulje na rok od 72 sata. Ovaj zahtjev je u suprotnosti sa samom prirodom kriptovaluta obzirom da su kriptovalutne transakcije inherentno trenutne i nepovratne. Ne postoji tehnički način da se jednom zadana kripto-transakcija “privremeno zaustavi”.

Čak i kada bi postojao tehnički način da se omogući privremeno zaustavljanje obavljanja sumnjive transakcije (a ne postoji), postoji problem izrazite volatilnosti cijene kriptovaluta – samo u 2018. zabilježeni su slučajevi pada cijene bitcoina i do 20% u jednom danu. Cijene drugih kriptovaluta još su volatilnije, te su zabilježeni i mnogo veći padovi u jednom danu. Postavlja se pitanje tko preuzima rizik financijskog gubitka sredstava zbog volatilnosti (stranka ili društvo).

Nadalje, Zakon predviđa primjenu mjere pojačane dubinske analize stranke ukoliko je utvrđen visok rizik za pranje novca. Obzirom da je trgovanje kriptovalutama u praksi označeno kao aktivnost visokog rizika (zbog anonimnosti transakcija), onda bi kripto-mjenjačnice svaku svoju stranku trebale podvrgnuti mjerama pojačane dubinske analize. Takvo opterećenje ne bi mogle podnjeti ni mnogo veće tvrtke od hrvatskih kriptovalutnih mjenjačnica koje su, u načelu, start-upi od desetak ljudi.

Obje ove mjere nemaju nikakvih ograničenja vezanih za visinu transakcije, primjenjuju se jednako i na transakcije od 10 kuna i na transakcije od milijun kuna. Pisac zakona lijepo u vlastitom obrazloženju navodi primjer Jerseya gdje je propisano da su mjenjačnice kriptovaluta obveznici primjene zakona samo kad primaju uplate u iznosu od 10.000 eura i više, ali se nisu odlučili povesti za tim primjerom i barem malo Zakon prilagoditi blockchain tehnologijama. Uzgred budi rečeno, koji je rezultat te mjere? Najveća kripto-burza Binance otvorila je prošli mjesec upravo na Jerseyu svoju mjenjačnicu za područje Europe – binance.je.

Problematična je i sama dinamika donošenja zakona – donošenje po hitnoj proceduri. Uvođenje kriptovaluta u Zakon provodi se na temelju prijedloga „Odbora stručnjaka Vijeća Europe za provedbu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma“ (MONEYVAL), a zakon se donosi po hitnoj proceduri „kako na predstojećoj plenarnoj sjednici MONEYVAL-a ne bi bio donesen zaključak da Republika Hrvatska nije postigla dovoljan napredak u odnosu na preporuke MONEYVAL-a.“. Važno je napomenuti da je Republika Hrvatska prva zemlja članica EU koja provodi preporuku MONEYVALa o kriptovalutama. Hrvatska se konačno odlučila biti prva u nekom području – prvi ćemo implementirati preporuke MONEYVALa. Postavlja se pitanje: ako želimo biti prvi, zašto nismo slijedili primjer Estonije i sličnih zemalja koji su sličnim izmjenama pristupile konstruktivno, a ne stihijski. Da li je zbilja ispravno biti prvi na način da se u Zakon ubace kriptovalute bez da se Zakon imalo prilagodi toj novoj tehnologiji?

Ostaje potpuno nejasno zašto je baš područje kriptovaluta izabrano kako bi se MONEYVALu pokazalo da Republika Hrvatska napreduje. Ovo pitanje je osobito zanimljivo ako se uzme da način donošenja izmjena Zakona ide izravno protiv preporuka Europskog parlamenta i EBAe: regulativu je potrebno donijeti pažljivo, regulativa treba biti prilagođena, treba poticati inoviranje i treba biti donesena u suradnji sa industrijom. Novi Zakon u Hrvatskoj se donosi upravo suprotno svim četirima točkama: donosi se po hitnoj proceduri, nimalo se ne prilagođava potrebama nove tehnologije, inovativnu tehnologiju izbacuje iz Hrvatske, a industrija za donošenje Zakona saznaje sasvim slučajno, od novinara.

Suradnja s industrijom

Kriptovalute, kao i blockchain tehnologija na kojoj se temelje, su izrazito komplicirana, specifična, čak i revolucionarna tehnologija. Regulacija ovakve tehnologije nije nimalo lagan zadatak, obzirom da nije moguće naprosto primjeniti regulativu pisanu za neke potpuno druge tehnologije. Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga to su jasno naglasile u svojim mišljenjima da kriptovalute nisu niti sredstvo plaćanja, niti elektronički novac, niti financijski instrument. Obje agencije odbile su na prečac kategorizirati kriptovalute u neke od postojećih kategorija obzirom da su kriptovalute potpuno nova kategorija – nisu niti novac niti roba niti platna mreža niti vrijednosni papir, ali imaju svojstva i novca i robe i platne mreže i vrijednosnog papira. Upravo zato Europski parlament u svom dokumentu „Virtualne valute i financiranje terorizma: ocjena rizika i evaluacija odgovora“ naglašava „Javni sektor ne može razviti efektnu regulativu, unaprijediti znanje i prikupiti informacije djelujuć sam. Suradnja i međudjelovanje sa tvrtkama u industriji virtualnih valuta je neophodna.“

U Hrvatskoj već preko godinu dana djeluje Udruga za blockchain i kriptovalute.  Udruga je organizirala ili sudjelovala u organizaciji predavanja, tribina, konferencija, dobrotvornih akcija i nastupala u medijima. Udruga je, na kraju, direktno pristupala regulatorima – održani su sastanci s brojnim regulatorima i državnim tijelima i sve povratne informacije ukazuju na to da su regulatori jako zadovoljni sa suradnjom. Dakle rad udruge vidljiv je i u medijima i u izravnim kontaktima s regulatorima i nije razumljivo zašto se pri izradi novog Zakona nije slijedilo preporuke Europskog parlamenta o suradnji oko regulacije ove složene materije. Čak i kad su članovi Udruge, sasvim slučajno, saznali da je u tijeku e-savjetovanje o novom Zakonu i nakon što su dali svoje komentare, svi komentari su odbijeni, za razliku od, primjerice, komentara Hrvatske udruge banaka kojoj je većina komentara prihvaćena.

Razvoj kriptovalutne industrije u Hrvatskoj u posljednje dvije godine privukao je dosta pažnje. Od rekordnih prometa prve hrvatske kriptovalutne mjenjačnice u 2017. godini, preko nagađanja u 2018. da predstavnik ove industrije preuzima Zagrebačku burzu, preko ohrabrujućih izjava predsjednika Upravnog vijeća HANFA-e o potencijalu kriptovaluta, pa sve do sitnica kao što je božićna dobrotvorna akcija u kojoj je kriptovalutna industrija u Hrvatskoj prikupila preko 100.000 HRK za dječju bolnicu u Klaićevoj, industrija blockchaina i kriptovaluta iz mjeseca u mjesec jača unatoč izrazito nepovoljnim kretanjima na svjetskoj sceni. Donošenje po hitnom postupku novog Zakona o sprječavanju pranja novca bez konzultacija s industrijom i u obliku u kojem će u potpunosti zagušiti ovu mladu i inovativnu industriju, a samo kako bi Hrvatska bila prva koja implementira preporuke Odbora stručnjaka Vijeća Europe čini se u tom kontekstu kao, najblaže rečeno, ishitrena odluka.