Velike EU kompanije protiv prijedloga da se američkim tvrtkama omoguće poslovi za servise u cloudu

Snažno protivljenje prijedlogu koji bi omogućio kompanijama poput Amazona, Googlea i Microsofta sudjelovanje u europskim natječajima za cloud usluge. Postoji bojazan da bi, u slučaju njihove pobjede, te kompanije imale pristup europskim podacima, što je potaknulo širu raspravu o digitalnom suverenitetu unutar Europske unije.

Ivan Podnar četvrtak, 11. travnja 2024. u 18:38

Deutsche Telekom, Airbus, Orange i još petnaest drugih europskih kompanija izrazili su oštro protivljenje prijedlogu koji bi omogućio velikim tehnološkim tvrtkama poput Amazona, Googlea, Microsofta i drugih velikana izvan Europe sudjelovanje u natječajima za servise usluga u oblaku, a time i pristup europskim podacima. Ova kritika dolazi u trenutku kada se unutar Europske unije, unatoč različitim gledištima, ulažu napori za uspostavljanje digitalnog suvereniteta i zaštitu podataka europskih građana i kompanija od pristupa i kontrole van EU. Prijedlog koji je izazvao reakciju dolazi iz Belgije, koja u ovom času, šestomjesečnoj rotaciji, predsjeda europskim vijećem. Jasno, Belgija pokazuje time svoju interpretaciju digitalnog suvereniteta.

Digitalni suverenitet

Potpisnici pisma upućenim svojim vladama i komisiji pozivaju se na princip od ranije zvan digitalna suverenost europske zajednice. Pod vodstvom predsjednice Europske komisije, Ursule von der Leyen, koncept "digitalnog suvereniteta" izrastao je u ključan koncept u području digitalne i tehnološke  europske budućnosti. Otkad je prije četiri godine von der Leyen prvi puta spomenula digitalni suverenitet, EU ima predodžbu da postane digitalna utvrda koja će zaštitit interese gradjana i poslovne. zajednice. Smatra se da su tri ključna aspekta digitalnog suvereniteta: fokus na tehnološki razvoja unutar EU, uspostavljanje  standarda za nazor nad podacima i digitalnim okruženjem te, najvažnije, stroža regulacija za sudionike izvan EU-a u pohrani podataka na europskom tlu.

Neslaganje i zabrinutost

Primjena tradicionalnog poimanja suvereniteta na digitalno područje, kojemu nedostaju teritorijalne granice, predstavlja teoretske i ali za politički šaroliku Europu i velike praktične izazove.

Potpisnici pisma izražavaju neslaganje i zabrinutost: „Belgijski prijedlog je korak unatrag u odnosu na težnje EU-a za stvaranjem autonomnije i sigurnije digitalne infrastrukture, što podrazumijeva razvoj lokalnih cloud usluga i podatkovnih centara te regulatorne mjere za zaštitu privatnosti i sigurnosti podataka“.

"Uključivanje EU-HQ i europskog kontrolnog mehanizma neophodno je kako bi se ublažio rizik od nezakonitog pristupa podacima na temelju stranih zakona", rekli su u pismu europski potpisnici o čemu je izvijestio Reuters.“ Bez takvih zahtjeva, europskim podacima mogle bi pristupiti strane vlade na temelju svojih zakona kao što je američki Cloud Act ili kineski Nacionalni zakon o obavještajnim službama“

Gaia-X

Spominje se Gaia-X, europska inicijativa za stvaranje federalnog sustava koji će povezati infrastrukturu podataka diljem europskog kontinenta. Glavni cilj projekta je uspostava transparentnog i pouzdanog mehanizma razmjene podataka, čime se dodatno jača digitalni suverenitet Europe. Cilj mu je osigurati pouzdano okruženje za pohranu i dijeljenje podataka, prema pravilima o privatnosti Europske unije, GDPR.

Smatra se da čak i sam prijedlog da se američke kompanije mogu uključiti u natjecanje za cloud usluge u Europi, obezvrijedio sve dosadanje planove ali i izazva trzavice unutar same EU.

Razlike u stajalištima

Evo primjera. Krajem prošle godine, kad je AWS dobio BSI-jev C5 certifikat, njemačko priznanje za sigurnost u oblaku, pozvao se na međunarodni standard SecNumClouda. Kako je to standard potekao iz Francuske,  začula se oštra reakcija. Unatoč tvrdnjama AWS-a da su implementirane sve potrebne zaštitne mjere, kontrole i sigurnosna pravila koja ograničavaju pristup podacima i osiguravaju da nitko, pa čak ni sam AWS, ne može neautorizirano pristupiti tim podacima, Francuska je izrazila zabrinutost i čudjenje. Njihov je argument bio da AWS, iako certificiran prema njihovim normama, ne može biti potpuno neovisan jer i dalje podliježe američkim zakonima, prema kojima bi se moglo zahtijevati da omogući pristup podacima.

Razlike u stajalištima između Francuske i Njemačke dovele su do napetosti unutar EU-a, posebno u vezi s EUCS, što je kratica za European Union Cloud Services Certification, koji je dio šireg okvira koji je uspostavila Europska unija kako bi osigurale usluge u oblaku. EUCS je osmišljen za certificiranje pružatelja usluga u oblaku (CSP)

Francuski pokušaj

Francuska je preko povjerenika Thierryja Bretona pokušala nametnuti zahtjeve suvereniteta SecNumClouda na razini EU-a ali se suočila s otporom liberalnijih zemalja, predvođenih Nizozemskom, a i bez podrške Njemačke. Ova situacija izazvala je zabrinutost u pogledu sposobnosti EU-a da održi digitalni suverenitet kao jedinstveni stav i pretvori u službenu politiku.

Da bi smanjile napetost, američke kompanije pokušavaju uvjeriti europske vlade da mogu osigurati neovisne podatkovne centre, Microsoft želi da mu strana tržišta vjeruju pa je izdao document Microsoft Cloud for Sovereignty. Isto je učinio Oracle s dokumentom EU Sovereign Cloud.

Upitna budućnost

Da li europski digitalni suverenitet ima budućnost, pitanje na koje ne odgovara, ali ga otvara, pismo potpisnika?

Teško, ako se ne ujedine stavovi. Zemlje članice EU-a pristupaju digitalnom suverenitetu različito, bez jedinstvene definicije ili opsega. Na primjer, Danska je pokazala skepticizam prema vrijednosti digitalnog suvereniteta, Estonija je oduševljena njegovim mogućnostima, a Nizozemska na to gleda kroz prizmu sigurnosnih problema. Njemačka ima više narativa o digitalnom suverenitetu koji su ponekad u suprotnosti s ostalima, dok Francuska usvaja strože zakonske okvire za zaštitu podataka. Dakle, Europa kao da se ogledava u političkom ogledalu kad pokušava uspostaviti jedinstvo u tehnologiji.

Težnja EU-a za digitalnim suverenitetom nedvojbeno je obilježena nejasnim odnosom s velikom tehnološkom silom i najvažnijim partnerom, SAD-om. Ne može se a ne pomisliti na kontradikcije koja proizlaze iz težnje EU da demonopolizira američke kompanije na europskom tržištu i odredi oštre kazne a s druge strane zatvara to isto tržište kompanijama koje se žele natjecati s europskim konkurentima.

Sadašnje najnovije protivljenje velikih europskih kompanija samo potvrdjuje nedorečenost europskog tehnološke politike koja je između potrebe za očuvanjem kontrole nad regionalnim podacima i želje za konkurentnim digitalnim tržištem u Europi.