Vrlo bitan dio, ako ne i najveća prepreka ubrzanoj elektrifikaciji, tj. proizvodnji energije nije kvantificirana u članku -citiram:
Tu ne računamo troškove prijenosne i distribucijske mreže kao ni troškove sustava za pohranu energije (baterije ili nešto drugo) koji su nužni za integraciju velikog udjela varijabilnih obnovljivih izvora energije.
Hrvatska (a i cjela EU) ima ozbiljnih problema sa slobodnim kapacitetima za prijenos energije - osim sanacije starih dalekovoda, bukvalno trebamo "poduplati" glavne pravce dalekovoda za koje HEP smatra da im treba čak 10 godina (prostorni planovi, otkup trase, projekt, izrada i testiranje), pod uvjetom da im je osigurano finaciranje.
Povećanjem brzine punjenja baterija, otvara se jedan sasvim novi problem, kako tj. čime isporučiti velike količine energije u kratkom vremenu (i još održati el. sustav stabilnim). Dok je kod klasičnog goriva kemijska energija nastala nekada davno u jako dugom procesu, pa mi samo prerađujemo već uskladištenu energiju, kod električne je trebamo proizvesti, dovesti, skladištiti i isporučiti u jako kratkom vremenu.
Ukratko , mislim da ćemo se još dugo voziti automobilaima sa ICE i da će tranzicija na full electric ići sporije od očekivanja, jer očekujem će nakon pada cijena vozila, porasti cijena energije, a dostupnost svima smanjiti.