Protein je protein – barem mišići tako misle

Postoje kompletni ili nekompletni proteini i to je jedino o čemu možemo pričati.

Ovo istraživanje i nije nešto novo, organizam nema skener koji bi razlikovao biljne od životinjskih proteina.

Što kolega kaže "volumenski" dio unosa. Tu vjerojatno misli da treba količinski unijeti u sebe više biljnih proteina da bi se izjednačio s mesnim proteinima.

Nije točno.

Ima dosta lagane biljne proteinske hrane koja sadrži puno "kompletnih" proteina.

Rezultat istraživanja je očekivan. Svi se proteini, bilo kojeg i kakvog porijekla, jednako probavljaju. Prvo se u želucu razbiju na oligopeptide, a potom s oligopeptidi u dvanaestniku razlože na aminokiseline. Aminokiseline potom ulaze u krv (u crijevima), pa se onda od njih sintetiziraju u stanicama prema genskom kodu baš oni proteini koji stanicama trebaju. Neke su aminokiseline esencijalne, što znači da se ne mogu u tijelu sintetizirati, druge pak nisu. Stoga je važan aminokiselinski sastav proteina (ili proteinskog pripravka) - i ništa drugo. 

Kolagen pomaže za vezivno tkivo, dakle kožu i tetive. To je zato što se podudaraju u aminokiselinskom sastavu, ne zato što nekakve molekule kolagena dolaze do mišića ili tetiva. Umjesto pripravaka na bazi kolagena, ja radije jedem čvarke i kuham grah na koži od špeka. To je jeftinije - i ukusnije.