Društvene mreže potiču najosnovniju potrebu a to je ona za pažnjom. Postoji ovisnost kao fizička potreba i ovisnost kao psihička potreba i obzirom da se društvene mreže konzumirjau psihički, logično je da ne izazivaju fizičku ovisnost. No mogu izazvati psihičku ovisnost kod osoba koje traže pažnju i koje tom traženju pristupaju nezrelo (rekli bi je*ači: "needy"). A nezreli način traženja pažnje je najnormalnija stvar kod djece, a manje normalna (iako nimalo rijetka pojava) kod adolescenata i starijih. Na to pak dolazi naučena potreba za količinom pažnje pa tako djeca/osobe koja su navikla na puno pažnje ju mogu dodatno tražiti još više, kao i ona koja zbog manjka pažnje čeznu za ikakvom, pa ju traže svudgje i bez granica.
Zaključno je da sretna i zadovoljna djeca/osobe će manje vjerojatno tražiti pažnju na bilo kakvom izvoru, tako i društvenim mrežama, dok će oni nezadovoljni, biti skloniji tome.