Američka svemirska agencija NASA namjerava potrošiti 20 milijardi američkih dolara u sljedećih sedam godina za izgradnju mjesečeve baze u blizini lunarnog južnog pola sa staništima, roverima pod tlakom i nuklearnim energetskim sustavima.

U planu je slanje dvije misije slijetanja na Mjesec godišnje kako bi se uspostavila polu-stalna baza astronauta na površini Mjeseca za istraživanje, provođenje istraživanja i razvoj tehnologije potrebne za eventualne letove na Mars. U tom će projektu sudjelovati još najmanje dva pružatelja usluga lansiranja. 

Revidirani program Artemis predviđa prijelaz s rakete Space Launch System u vlasništvu i pod upravom američke vlade koja će poslati sljedećih nekoliko posada Artemisa na Mjesec u korist konkurentnih komercijalnih raketa poput onih koje razvijaju SpaceX, Blue Origin i drugi.

Također će pauzirati program izgradnje svemirske postaje Gateway u mjesečevoj orbiti i prenamijeniti komponente tog projekta za površinske operacije više u skladu s bazom na Mjesecu koja se zahtijeva u nacionalnoj svemirskoj politici administracije predsjednika Donalda Trumpa.

Nuklearna energija i privatne inicijative

U izradi je i sustav nuklearne energije za korištenje na Mjesecu i Marsu kako bi astronauti, staništa i druga oprema imali grijanje i električnu energiju potrebnu za istraživanje, izgradnju i dnevne operacije. Misija Skyfall na Mars 2028. godine će koristiti fisijski reaktor (Space Reactor 1, SR-1) za pokretanje nuklearno-električnog pogonskog sustava za isporuku tri mala helikoptera u tanku marsovsku atmosferu kako bi proučavali moguću zonu slijetanja za buduće astronaute.

SR-1 bit će prva u nizu novih tehnologija nuklearne energije koje NASA planira primijeniti na Mjesecu u sljedećih nekoliko godina. Bit će nastavljeno i poticanje razvoja komercijalnih svemirskih postaja kako bi američki astronauti i istraživači ostali u niskoj orbiti Zemlje nakon umirovljenja Međunarodne svemirske postaje do 2030. godine.

Ta postaja nije privukla očekivani interes privatnog sektora, pa je NASA u potrazi za novim modelima. To uključuje dopuštanje većem broju privatno financiranih neastronauta za provedbu istraživanja na postaji, "prodaju" mjesta za zapovjednike kvalificiranim neastronautima, pa i korištenje laboratorija kao polazne baze za sastavljanje modula privatnog sektora koji bi se kasnije mogli odvojiti kako bi letjeli sami.

Troškovi možda i pet puta veći

NASA očekuje kako će sve te projekte moći financirati svojim postojećim proračunom. Iako su zasad odustali od Gatewaya, nije isključeno kako će se tom projektu vratiti u budućnosti.

Baza na Mjesecu bit će izgrađena u tri faze. Tijekom prve će biti drastično proširena slijetanja na Mjesec, s roverima, instrumentima i drugom opremom. U drugoj će razviti stanište i infrastrukturu kako bi podržali redovite operacije astronauta na površini, dok bi treća trebala omogućiti stalnu infrastrukturu potrebnu za održavanje ljudske prisutnosti.

To uključuje sustave nuklearne i solarne energije, rovere s posadom i bez posade, uključujući strojeve za pripremu lokacija za izgradnju, komunikacijsku mrežu nalik mobitelu, lunarni GPS sustav i konstelacije satelita za promatranje Mjeseca i komunikacijske relejne satelite. Procjenjuje se kako bi povratak na Mjesec ukupno mogao koštati 107 mlrd. USD.