Svaki dan u 2019. godini u svijetu je stvoreno 140.000 metričkih tona elektroničkog otpada, navodi se u izvješću Globalni monitor e-otpada 2020. (Global E-waste Monitor 2020) koji je objavio ElectronicHub. O kolikoj količini otpada se radi, slikovito se može predočiti tako što bi se, da je taj otpad građevinski materijal, od njega mogao sagraditi, primjerice, novi Taj Mahal.

-- tekst se nastavlja nakon oglasa --

 

Prema istom izvoru, svakog mjeseca 2019. godine svijet je proizvodio toliko e-otpada (4,47 milijuna metričkih tona) koji bi da je građevinski materijal bio dovoljan za izgradnju novog londonskog 180-metarskog nebodera Gherkin.

Ljudi su 2019. godine bacili 53,6 milijuna metričkih tona e-otpada. To je porast od 9,2 Mt u samo pet godina.

Do 2030. godine u svijetu će se godišnje stvarati 74,7 milijuna metričkih tona e-otpada što će nadmašiti utrošeni materijal za najvišu zgradu zapadne hemisfere: Svjetski trgovinski centar čija je visina 1.776 metara te se prostire na 40.000 četvornih metara.

Plemenite sirovine za otpad bogatih

Proizvođači elektroničkih uređaja koriste plemenite metale i minerale iz zemalja u razvoju ili siromašnih zemalja. Korisnici uređaja su uglavnom u zapadnim i azijskim zemljama, zemljama s visokim prihodima. Dio recikliranih uređaja završava u siromašnijim zemljama, uključujući Kinu i Indiju.

Jedna od najbogatijih država svijeta, Norveška, zemlja je koja proizvodi najviše e-otpada po glavi. Međutim, Norveška je i zemlja u kojoj je odlaganja otpada visoko regulirano te podaci o elektroničkom otpadu u nekim zemljama gdje je ono slabije regulirano može biti znatno više od službenih brojki.

Europske zemlje (uključujući Norvešku, Veliku Britaniju i Švicarsku koje nisu članice EU) zauzimaju prvih deset mjesta u e-otpadu po stanovniku, slično je u Australiji i SAD-u. Osamnaest od 20 zemalja s najmanje e-otpada nalazi se u Africi.

Reciklira se tek manji dio

Nije čudno da rast e-otpada nadmašuje rast njegovog recikliranja. Od 2019. godine, prema Globalnom monitoru e-otpada 2020., samo je 17,4% globalnog e-otpada „službeno dokumentirano kao ispravno prikupljeno i reciklirano“. Ni recikliranje nije uvijek rješenja za elektronički otpad. Ono može biti energetski intenzivan proces s nepredviđenim troškovima za ljude i okoliš. Odlaganje stvari na recikliranje u razvijenijim zemljama svijeta može biti samo rješenje za te zemlje jer se u suštini samo recikliranje i odlaganje e-otpada ne može pouzdano smatrati rješenjem je sudbine većeg dijela otpada poslanog u inozemstvo na preradu.

Značajan udio izvoza e-otpada ide u zemlje izvan Europe, uključujući zemlje zapadne Afrike gdje zbrinjavanja takvog otpada nema kontrole ili je ona vrlo loša  pa takvo zbrinjavanje najčešće uzrokuje značajno zagađenje okoliša i zdravstvene rizike za lokalno stanovništvo.

Kao i kod klimatske krize, krajnja odgovornost za e-otpad, recikliranje i pravo na popravak pripada vladama i korporacijama

Pravo na popravak

Kao jedno od rješenja naglog rasta e-otpada radi se i na projektima prava na popravak. Na primjer u SAD do ožujka 2021. godine 25 država usvojilo je zakonodavstvo o pravu na popravak – iako se uređaji obuhvaćeni zakonom razlikuju od države do države.

Europska unija zahtijeva proizvođače da rezervni dijelovi dostupni za do deset godina i da se s popravak priručnika. Roba također mora biti izrađena na takav način da se može lako rastaviti. Švedska se usto smanjila porez na dodanu vrijednost za popravke i rezervne dijelove. U drugim dijelovima svijeta daleko su od takvih praksi u SAD i Europi.

Podijeli:

 

 

Vezane objave