Zašto kripto još nije propao?

Što nas o preživljavanju kriptofinancija može naučiti primjer linden dolara, službene valute igre Second Life, te koliko je daljnji razvoj kriptoindustrije važan za opstanak kriptofinancija i kriptovaluta

Piše: Željko Ivanković

Prije otprilike godinu dana, u veljači 2022., Linden Lab objavio je dvije vijesti – 35-postotni rast prometa u prethodnoj, u odnosu na godinu prije, te da se na čelo kompanije vraća Philip Rosedale, koji je prije više od dva desetljeća utemeljio Second Life. Uz te dvije vijesti, išli su još neki promotivni podaci: Second Life ima više od 70 milijuna registriranih korisnika; svaki mjesec zabilježi se otprilike 350.000 novih korisnika; svaki dan u Second Life pristupi 200.000 ljudi iz više od 150 zemalja širom svijeta; godišnja je zarada oko 80 milijuna dolara; Second Life ima “domaći brutoproizvod” od 600 milijuna dolara. Nažalost, Second Life nije objavio da je tečaj valute linden dolar, kojim se korisnici služe, porastao. U pravilu je oscilirao između 240 i 270 linden dolara za američki dolar, dok negdje 2019. nije pao na današnju cijenu od 320-330 linden dolara za američki dolar, koje se čvrsto drži.

Dva desetljeća

Second Life rodio se 2003. godine, ove godine bilježi dva desetljeća uspješnog rada, vrhunac je imao oko 2103., kada se u Second Life uključivalo dnevno oko milijun ljudi. Otprilike u vrijeme kad je pokrenut, industrija računalnih igara pretekla je prema godišnjim prihodima filmsku industriju. Promotori, doduše, inzistiraju da nije riječ o igri, u nekom njihovom strogom definicijskom smislu, jer nema kompeticije i cilja, nema kraja igre, kad se zbrajaju bodovi i proglašavaju pobjednici: No, svi znaju da postoje i neagonične igre u kojima se ljudi samo zabavljaju. Reklo bi se da se korisnici Second Lifea ipak igraju, a aktivnostima unutar “virtualnog svijeta” svoje platforme mogu i zaraditi (BDP je, rekosmo, 600 milijuna dolara), a linden dolari su perfektno konvertibilni, čak stabilniji od mnogih nacionalnih valuta, kao da ih je odobrio Međunarodni monetarni fond. U promotivnom se članku također ističe: svi govore o metaversu, a zaboravljaju pionira u tom području – Second Life.

Potkraj prošle i početkom ove godine, svi pogledi unatrag, čak i u najutjecajnijim časopisima, bili su ispunjeni prognozom/zaključkom da je 2022. godina “označila konačni kraj kriptovaluta”. Uvodna priča o Second Life u ovom članku služi kao podsjetnik da financijski instrumenti ne umiru tako lako. U prvom ću dijelu članka malo detaljnije opisati i zašto je tome tako, i što se, s obzirom na iskustvo financijske povijesti, može očekivati u području kriptovaluta. U drugom ću dijelu članka predstaviti naglaske iz izvješća o prihvaćenosti i geografiji kriptofinancija u 2022., koji je izradio Chainalysis. U njemu se napominje da sljedeći poticaj razvoju kriptofinancija može doći iz NFT područja, dakle, iz daljnjeg razvitka virtualne realnosti, koja se u jednom razdoblju nazivala metaverse, dok Facebook nije oteo termin. A Second Life tu se smatra jednim od pionira. Valja ponoviti – može doći iz tog područja, ali ne znači da se predviđa kako će to sigurno biti. Ovisi o tome što će se u NFT-u proizvesti. Prije nastavka, još jedna napomena: valja razlikovati kriptofinancije i kriptovalute, iako su, naravno, isprepleteni, kao što se u svakodnevnom životu razlikuju financije i valute. U kripto svijetu, međutim, to se dvoje često brka, najvjerojatnije zato što su kriptofinancije još mlađe od kriptovaluta, i mnogima prilično egzotične.

U nizu članaka u kojima se rekapitulirala 2022. godina česti je zaključak bio da su u njoj kriptovalute krenule svom neizbježnom kraju. The Economist je u godinama prije varirao između toga da kriptovalute uzdigne na razinu kolumbovskog otkrića novog financijskog svijeta (negdje 2015. godine), ili ih je, pak, proglašavao prijevarom, Ponzijevom shemom i sl. Napokon, u “službenom” osvrtu na prethodnu godinu, tonom barda najupućenijeg u svjetski ekonomski poredak, The Economist se definitivno odlučio: 2022. godina označila je konačni nestanak kriptovaluta. Prema izjavama koje su davali potkraj 2022. godine, i neki su entuzijasti bili pokolebani. Bankrot FTX-a jako ih je uzdrmao. Međutim, u siječnju 2023. godine dogodio se oporavak i četrdesetpostotni rast cijene bitcoina, referentne kriptovalute.

Ne umiru brzo

Dva su razloga zašto financijski proizvodi ne umiru brzo. Jedan se može predstaviti kao navika, iako se zapravo radi o tome koliko je neki financijski proizvod raširen, prihvaćen, ukorijenjen… Drugi je to da financije ne mogu biti, i nikad u povijesti nisu bile, unificirane, uvijek su bile raznolike, i ako bi smrt nekog financijskog proizvoda vodio unifikaciji, onda on neće umrijeti, ili će se na njegovim temeljima razviti novi. Oduvijek je u svijetu uz državnu, postojao i niz lokalnih i privatnih valuta, ima ih i danas na desetke i u europodručju, i monetarno uopće nisu beznačajni. Rast raznih oblika digitalnog novca prirodno ide uz rast digitalne industrije. Oblika digitalnog novca ima bezbroj. Pitanje je samo koji će se nametnuti spretnošću, tehničkom kvalitetom ili dobrim upravljanjem. Lako je moguće da se u budućem razdoblju kriptofinancije svedu u neku ograničenu eksperimentalnu zonu, ako ne prevladaju svoja inherentna tehnička i normativna ograničenja, ali od njih se neće lako odustati već zbog očiglednog financijskog previranja i muka dominantnih valuta (inflacija). Očekivanje da će “kriptovalute iščeznuti”, isto je kao očekivati da će se u monetarnom području prestati tražiti bolja rješenja, i još u vrijeme kad se financijski svijet očigledno raspucava. Priželjkivanje, pak, da kriptovalute umru povezano je s priželjkivanjem da u financijskom svijetu dominira “moja varijanta”. The Economist je tu vrlo proziran.

Kinezi su tu barem otvoreni. Uz linden dolare, zgodno je spomenuti QQ coins, koji su svoj život započeli kao svojevrsni tokeni lojalnosti digitalne platforme Tencent. Kad je Facebook namjeravao pokrenuti svoju valutu (i u tome onemogućen, a i pitanje je koliko bi to dobro izveo, jednom je već promašio), niz je komentatora spomenuo da nešto slično već postoji – QQ coins, koji su također konvertibilni. Naime, loyalty points vremenom su se počeli prihvaćati kao sredstvo plaćanja i izvan Tencent mreže, a mogli su se razmjenjivati i za službenu kinesku valutu juan. Naravno, kineska centralna banka, pod izlikom da Tencent neovlašteno skuplja podatke o korisnicima (slična optužba kao za Alibabu), nastojala je spriječiti korištenje QQ coinsa, no oni su se održali izmotavanjem Tencenta da se radi o robi, a ne o novcu. Očito potrebe za alternativnim financijama uvijek postoje u više ili manje ograničenim trgovinskim i ekonomskim područjima, i ne mogu se suzbiti, osobito kada korisnici osjećaju da su u dominantnom financijskom sektoru uskraćeni, što problemi s inflacijom zorno reflektiraju.

Financijski proizvodi ne umiru teško samo zbog potrebe za raznolikošću, nego i zbog ukorijenjenosti. Prije više od dva desetljeća Zagrebačka je banka pokrenula Zabafon, telefonsko plaćanje računa. Dugo nakon što je lansirano internetsko bankarstvo, čak i kad je pokrenuto mobilno bankarstvo, još je bilo tisuća ljudi koji su se navikli na Zabafon i njime i dalje plaćali račune. Nešto slično linden dolaru. Drugim riječima, kriptofinancije zasad žive dijelom zbog nužnosti eksperimentiranja u financijskom svijetu, u kojem dominantne financije imaju problema, a s druge strane zato što su u posljednjih nekoliko godina ipak okupili milijune raznovrsnih, malih i velikih korisnika, koji ne mogu jednostavno ispariti.

Serije bankrota

Iako su se pokolebali, nakon serije bankrota u posljednjih godinu dana, i posebno velikog problema s FTX-om, mnogi od korisnika kriptofinancija zadržali su svoje pozicije, nisu jednostavno digli ruke od svega i prodali ih budzašto, cijena bitcoina nije pala na nulu, kako je u jednom članku konstruirao The Economist. Značajno je to što je među onima koji nisu krenuli u rasprodaju jedan broj “kitova”, većih investitora, od kojih su neki i institucionalni. Elon Musk pošast je za financijska tržišta, potpuno svjesno. Na manipulaciji cijenom kriptovaluta zaradio je milijarde. Drugi su na njegovom dobitku gubili. Ipak, značajno je da je potkraj siječnja objavio kako će Twitter prilagoditi da se kroz njega može plaćati kriptovalutama. Hoće li, može li, hoće li mu biti dopušteno, ostaje vidjeti, ali nesumnjivo signalizira povratak kripto ideji. John Ray III, “stečajni upravitelj” FTX-a, otvorio je mogućnost ponovnog pokretanja mjenjačnice. Trezveniji su skeptični, zato što je povjerenje (ta prezrena riječ u kripto svijetu) drastično narušeno, no mogućnost je oduševljeno, uz notornog šminkera SBF-a i optuženika, prihvatio i Wall Street Journal, ne slučajno, jer je uz druge medijske kompanije (Netflix), među značajnijim kreditorima platforme. Objavljena je i zanimljiva politička dimenzija slučaja, naime, među američkim kongresmenima koji će raspravljati o FTX-u, trećina su involvirani u kripto. Kako, dakle, stoji stvar s prihvaćenošću kripta?

Hrvatska je na 102. mjestu od 146 analiziranih zemalja, prema izvješću koji je pripremio Chainalysis. No, oprez, Slovenija je na 113., a svi znamo da je tamo kriptoindustrija razvijenija nego u Hrvatskoj. Kripto promet je u pojedinoj zemlji korigiran za kupovnu moć u toj zemlji, a ona je u Sloveniji puno veća nego u Hrvatskoj, zatim je posebno izdvojen promet “maloprodajne veličine” da se pokuša dobiti dojam o raširenosti kripta među običnim stanovništvom, a napokon je promatran promet u DeFi, decentraliziranim financijama, u koje se upuštaju oni vještiji. Prema mojem mišljenju, analiza donekle skreće pogled s podataka koji bi mogli biti korisniji. Primjerice, nesumnjivo je da je za daljnji razvoj kriptofinancija bitno u kojoj su generaciji prihvaćene, ali o tome nema pravih i pouzdanih podataka (kao, uostalom, i ni o čemu drugome, ne samo u kripto svijetu, nego i inače). Tako da se moramo snalaziti s onim što imamo.

Oscilacije

Chainalysis započinje uvidom da je generalna prihvaćenost kriptofinancija oscilirala, ali nije bitno padala. Gledajući na razini pojedinih zemalja, izgleda kao da je kripto najprihvaćeniji u najmanje razvijenim zemljama. Najkriptoziranija zemlja je Vijetnam, slijede Filipini i Ukrajina. Na redoslijed je svakako utjecalo ono o čemu je već bilo riječi, kupovna moć u pojedinoj zemlji, ali i razlozi zašto se koristi kripto. Iako je prije koju godinu Ukrajina bila prikazivana kao kriminalni kripto-hub, na prihvaćenost kripta u 2022. godini utjecao je dobrim dijelom rat. Razlozi za prihvaćanje kripta razni su u različitim dijelovima svijeta, i to je možda najvažniji doprinos ove analize. Zanimljiva je visoka pozicija Indije, na četvrtom mjestu, o kojoj smo posljednjih godina uglavnom mogli slušati da se vlasti nesmiljeno bore s kriptom, zabranjuju, oporezuju…

To, međutim, potvrđuje da je ondje kripto raširen te kako ga nije lako suzbiti, zato i zabrinjava vlast, a Indiji se inače predviđaju u sljedećem razdoblju visoke stope rasta (no to je ogromna i vrlo diverzificirana zemlja). Pogleda li se kripto promet u zemljama Jugoistočne Azije i Pacifika, onda se vidi da u Indiji i Tajlandu prednjači pred Vijetnamom, upravo zbog uzimanja u obzir, ne samo broja stanovnika, nego i razvijenosti pojedine zemlje. Australija je u prometu tu, a ima četiri puta manje stanovnika. U Vijetnamu i na Filipinima promet kriptom podigla su dva faktora: doznake iz inozemstva u kriptu (to donekle utječe na korištenje kripta i u nekim drugim regijama, recimo, Africi i Latinskoj Americi), te igranje igara radi zarade (P2E – play to earn games). Procjenjuje se da 25 posto Filipinaca i 23 posto Vijetnamaca igra te igre, a da 40 posto igrača Axie Infinity dolazi s Filipina. Paralela sa Second Lifeom više je nego očita. Ti podaci također upućuju na smjer u kojem se kriptoindustrija može razbijati, ili se već razvija. Nije sve bitcoin, to jest, ako se sve svede na bitcoin, odnosno valute, a bez razvoja financijskih instrumenata i drugih proizvoda, onda “ne bu dobro”. No, za opstanak se cijela kriptoindustrija treba potruditi, neće opstati sama od sebe, zato “što je genijalna”, kako sebi često vole tepati pripadnici kriptozajednice.

Kina se vraća u vrh

To što su Sjedinjene Države vrlo visoko, posljedica je činjenice da je, gledajući nešto šire regionalno, kripto ipak najprihvaćeniji u najrazvijenijim regijama – Zapadnoj Europi, Sjevernoj Americi i Istočnoj Aziji. Kina se također vratila u vrh, unatoč službenom suzbijanju kripta, uočava Chainalysis. Među dvadeset zemalja u kojima je kripto najprihvaćeniji, još je od europskih Velika Britanija. Analiza pokazuje da je u slučaju SAD-a i VB-a tome tako jer je riječ o zemljama u kojima je financijska industrija najrazvijenija, i u kojima, dakle, ima novca da se eksperimentira s financijama. Ne čudi što je tu prihvaćenost decentraliziranih financija najveća. Pogleda li se detaljnije, ističe se NFT, kao jedna još uvijek vrlo općenita kategorija u kojoj se traže mogućnosti daljnjeg razvoja kriptoindustrije općenito.

No, pogledajmo pobliže Europu i Hrvatsku. Podaci jasno pokazuju da je kripto promet u Sloveniji ispred prometa u Hrvatskoj, koji je ispred prometa u Srbiji. No, ukupno gledano, sve su te zemlje tu negdje, unatoč razlikama u broju stanovnika, a očito zbog razlika u razvijenosti. Prema izvješću, Europa je najveće kriptopodručje, s petinom ukupnog svjetskog prometa kriptom, ponajprije zahvaljujući prihvaćenosti NFT-a i DeFija, ali o tome se ne daju detaljniji podaci. Elliptic, drugi, možda dublji i sofisticiraniji kriptoanalitičar, smatra da bi europski pristup regulaciji mogao prevladati u svijetu.

Kako je kriptovalutama najavljivan kraj, i ne bez sladostrasti, a dojučerašnji kriptofanatici i sami su pokazivali strah od budućnosti, nije loše podsjetiti se kako je kripto uopće nastao i kako se promovirao. Izbila je velika financijska kriza, kriptovalute predstavljane su kao sigurno utočište, zaštićeno, ne samo od samovolje onih koji upravljaju centraliziranim svjetskim financijama, i naplaćuju masne naknade, osobito u međunarodnim transferima, nego i od inflacije. Pisane su knjige da je bitcoin digitalno zlato, kako je to robni novac digitalnog doba. Nešto više od deset godina poslije one krize, centralizirane financije suočile su se upravo s inflacijom. Riječ je o poremećaju, o čijim se uzrocima ekonomisti ne slažu, a pogotovu se ne slažu s načinima kako se suzbija. Zagovara se usporavanje ekonomske aktivnosti, tako da se jako poskupe novac i investiranje, da se ohrabri štednja na račun proizvodnje. Zagovara se, dakle, ulazak u recesiju kao lijek od inflacije, odnosno da se neki proizvodi prestanu proizvoditi, da se svijet riješi razvoja i onih proizvoda bez kojih može.

Transferi iz inozemstva

Na kraju, Chainalysis tvrdi da u najmanje razvijenim regijama kripto služi za transfere stanovnika koji rade u inozemstvu. Međunarodni monetarni fond u recentnoj analizi to snažno dovodi u pitanje. Tvrdi da je transfer doznaka pomoću bitcoina i dalje ili sporiji (čeka se predugo u redu) ili skuplji. To može biti na generalnoj razini točno, ali u pojedinim područjima možda je kripto ipak jeftiniji. Ali, ima nešto važnije. Iako negira disruptivni utjecaj fintecha na tržište transfera doznaka, MMF sam uočava pad cijene. I pokazuje da su u tom poslu neke fintech kompanije (mimo kripta) lijepo zaradile.

Kriza je, pogleda li se bolje, tek započela. Ako se inflacija i suzbije, iza nje će kao iza plime neki ostati spuštenih gaća, a na obali će se vidjeti ostaci kojekakvog smeća. Ono što je obećavao uz prošlu krizu, kripto još nije isporučio, zaštitu od inflacije te niže cijene transakcije nego u centraliziranim financijama. A anonimnost i decentralizacija trebali su osigurati zaštitu od upravljačke diskriminacije. Ipak je preživio. Njegova se budućnost, kao ni dosad, ne može odvajati od budućnosti cjelokupnog financijskog sustava, čiji je postao dio, što je velika stvar. Neki dijelovi “kripta” ušli su u kompromise, odustajući od početnih načela, drugi su razvili nove proizvode. Primjer igre Second Life pokazuje da se raznolikost u svijetu financija ne može spriječiti. Ali može se ostati eksperimentalnom oazom, što također nije loša opcija.

Tko pamti socijalizam?

Tko pamti socijalizam, sjeća se da kad su se pojavile nestašice, onda se iz vrha vlasti govorilo da ima za jesti, nitko nije gladan, a bez luksuza se može. To jest, mogu siromašniji. Sada na svoj način tu priču zagovaraju ekonomski libertarijanci, financijaši. Jasno je zašto; zato što u inflaciji nisu u stanju upravljati svojom imovinom, jer joj nije jasna vrijednost/cijena. Tako se na kraju može pokazati da im se vrijednost istopila, kao što su u prijašnjim valovima inflacije, kad se plima povukla, pokazalo da su neke financijske institucije plivale bez gaća. Naravno da se, predlažući podizanje kamatnih stopa i izazivanje recesije, malo vodi računa o nejednakostima i o tome tko strada u inflacijskoj krčmi. Ograničenje kupovne moći, ograničavanjem zaposlenosti i plaća, opće je mjesto u antiinflacijskim politikama. Suočavanju sa svime time kripto jednostavno nije dorastao. Zato je dijelio sudbinu mnogih drugih financijskih instrumenata i mnogih drugih cjenovnih balona.

Međutim, Chainalysis nastoji pokazati da u zemljama vrlo visoke inflacije, kao što su Argentina ili Turska, nekim ljudima kripto, premda spekulativna imovina, ipak služi kao oblik zaštite. Nije čudno. U inflatornim okolnostima različite klase imovine idu u potpuno divergentnim smjerovima. Utoliko i kripto može onima koji diverzificiraju svoj portfelj poslužiti kao jedna od ulagačkih klasa. Svuda u svijetu kriptotržište je neizmjerno manje od nekretninskog tržišta, ali nekretnine su slabo likvidne, i dio imovine može preferencijalno biti smješten u kripto, prije nego u nekretnine. Zagovornici mainstream financija (da ih tako nazovem) zato su strašno ljuti što su neki privatni fondovi dio imovine alocirali u kripto. Pod izlikom da time izlažu riziku ukupno financijsko tržište, regulatori često ponajprije ciljaju njih.