Dok se države i tvrtke sve više oslanjaju na gotove AI modele dostupne preko API-ja, rasprava se pomiče s performansi na suverenitet: tko kontrolira podatke, troškove i inference kada ključne funkcije rade na infrastrukturi globalnih clouda?

Ovisnost koja se ne vidi u bilanci

Pojam „digitalni kolonijalizam” posljednjih se godina koristi kao metafora za novu vrstu ovisnosti: nije riječ o teritoriju, nego o kontroli nad infrastrukturom i platformama na kojima se sada obrađuju podaci i donose automatizirane odluke. U verziji digitalnog kolonijalizma fokus se seli na umjetnu inteligenciju (artificial intelligence, AI), posebno na činjenicu da se ključni dio posla (izvođenje zaključaka, odnosno inference) često obavlja daleko od zemlje u kojoj se podaci prikupljaju i u kojoj se odluke primjenjuju.

U često dijeljenim, ali metodološki nejasnim procjenama navodi se da u Africi oko 94% poslovnih AI sustava radi na infrastrukturi AWS-a, Google Clouda ili Microsoft Azurea, dok se za jugoistočnu Aziju spominje 87% vezanosti uz američke dobavljače. Za Latinsku Ameriku iznosi se procjena da se oko 71% AI sustava u javnom sektoru (npr. zdravstvo, socijalne naknade i alati u pravosuđu) oslanja na Azure – što otvara pitanje utjecaja uvjeta korištenja i pravne jurisdikcije.

Suvereni AI

Postoje i države koje pokušavaju smanjiti ovisnost o hiperskalerima. Saudijska Arabija je, na primjer, pokrenula inicijativu HUMAIN vrijednu 100 milijardi američkih dolara, s naglaskom na izgradnju računalne infrastrukture i kapaciteta koji bi omogućili razvoj i korištenje AI-a uz veću kontrolu nad podacima i troškovima.

HUMAIN je AI kompanija investicijskog fonda PIF pokrenuta u svibnju 2025. godine s ambicijom da Saudijska Arabija izgradi cjelovite (end-to-end) AI kapacitete – od infrastrukture do modela i aplikacija – kako bi smanjila ovisnost o stranim platformama i ubrzala nacionalne ciljeve Vision 2030.

U Ujedinjenim Arapskim Emiratima navode se primjeri poput G42, tehnološke holding grupe iz Abu Dhabija, te istraživačkog instituta TII (Technology Innovation Institute), koji djeluje u sklopu nacionalnog Advanced Technology Research Councila (ATRC). Ini se nastoje oslanjati na „suverenu” infrastrukturu za razvoj modela iz obitelji Falcon (serija velikih jezičnih modela) koje razvija TII (Technology Innovation Institute) iz Abu Dhabija). Spominje se i ambiciozan plan izgradnje podatkovnih centara u Abu Dhabiju kapaciteta do 5 GW – brojka koja bi, ako se ostvari, predstavljala značajan iskorak u digitalne suverenosti UAE.

Indija je također sve glasnija oko „suverene umjetne inteligencije” u javnoj upravi. U službenom državnom materijalu se taj zaokret povezuje s nedavnim raspravama u industriji (uključujući i tzv. „DeepSeek wake-up call”), koje su ponovno otvorile pitanje ovisnosti o stranim modelima i infrastrukturi u cloudu.

Europa između investicija i ovisnosti

Za Europu se često ističe paradoks: najavljuju se velika ulaganja (u javnosti se spominju i iznosi od 200 milijardi eura), no značajan dio tog novca završava u podatkovnim centrima i rješenjima koja i dalje ovise o stranim modelima, licencama i tehnološka infrastruktura. Drugim riječima, proračun može biti europski, ali ključne komponente i dalje mogu ostati izvan europske kontrole.

Zagovornici suverenog pristupa upozoravaju i na „skrivene” troškove: nije riječ samo o cijeni pojedinog API poziva, nego i o tome gdje završavaju podaci, koliko je organizacija izložena regulatornim rizicima te što se događa kada dobavljač promijeni uvjete ili cijene. U izvornom materijalu kao primjer navodi se nedavna promjena cjenika za jednu generaciju GPT modela, no detalji i učinci u praksi ovise o konkretnim ugovorima i scenarijima korištenja.

U toj logici, izgradnja suverene AI infrastrukture nije idealizam, nego mogućnost kojoj predhodi standardna analiza strateških rizika za energetiku, telekomunikacije ili obranu. Ključno je pitanje u toj analizi: koliko je ovisnosti prihvatljivo u sustavima koji mogu utjecati na gospodarstvo i prava građana?