Pri tome i povjerenje javnosti u umjetnu inteligenciju nastavlja padati. Upravo taj raskorak mogao bi obilježiti sljedeću fazu razvoja umjetne inteligencije. 

Većina rasprava o umjetnoj inteligenciji posljednjih godina svodi se na pitanje koliko brzo modeli postaju pametniji. No puno zanimljivije pitanje danas glasi: mogu li ljudi, organizacije i regulatorni sustavi pratiti brzinu razvoja umjetne inteligencije?

Najnoviji pregled istraživanja vodećih svjetskih institucija, među kojima su Stanford HAI, McKinsey, MIT, Pew Research Center, EY i Svjetski ekonomski forum, pokazuje da problem više nije razvoj umjetne inteligencije. Problem je sve veći jaz između brzine kojom AI napreduje i sposobnosti društva da ga odgovorno koristi.

AI koriste gotovo svi, ali joj sve manje vjeruju

Paradoks je očit. Generativna umjetna inteligencija ušla je u svakodnevni život rekordnom brzinom. Istodobno raste broj ljudi koji prema njoj osjećaju zabrinutost umjesto optimizma.

U SAD-u polovica ispitanika danas kaže da je više zabrinuta nego optimistična zbog AI-ja, dok samo desetina izražava pretežno pozitivan stav. Sličan obrazac pojavljuje se i u međunarodnim istraživanjima. Što ljudi češće koriste AI, to su svjesniji njezinih ograničenja i mogućih posljedica.

Za IT odjele to znači da tehnička implementacija više nije dovoljna. Povjerenje korisnika postaje jednako važan element uspjeha kao i sama funkcionalnost sustava.

Rekordna ulaganja, ali skroman povrat

Drugi veliki paradoks odnosi se na poslovni svijet.

Privatna ulaganja u umjetnu inteligenciju dosegnula su gotovo 345 milijardi dolara tijekom 2025. godine, pri čemu najveći dio novca odlazi na infrastrukturu i podatkovne centre.

Međutim, samo 39 posto organizacija može pokazati mjerljiv utjecaj AI-ja na ukupnu profitabilnost poslovanja, dok više od 80 posto još uvijek ne vidi značajan financijski učinak. MIT-ovo istraživanje dodatno pokazuje da golema većina generativnih AI projekata nije ostvarila očekivani povrat ulaganja.

To ne znači da tehnologija ne funkcionira, nego da mnoge organizacije još nisu prilagodile poslovne procese tako da AI donosi stvarnu vrijednost.

AI više ne odgovara samo na pitanja

Treći trend posebno je važan za poslovne korisnike.

Umjetna inteligencija više nije alat koji samo predlaže odgovore. Sve češće sama izvršava zadatke.

Već danas dio korisnika dopušta AI agentima obavljanje bankarskih transakcija, internetske kupnje ili drugih aktivnosti bez ljudske provjere svake pojedine odluke. Microsoft istodobno predviđa da će menadžeri u idućih pet godina upravljati timovima autonomnih AI agenata jednako kao što danas upravljaju zaposlenicima.

To otvara potpuno nova pitanja odgovornosti, revizije odluka i upravljanja rizicima.

Najveći izazov možda nisu radna mjesta nego vještine

Dok se javnost uglavnom bavi pitanjem hoće li AI zamijeniti zaposlenike, podaci pokazuju nešto drugo.

Do 2030. godine čak 59 posto zaposlenih trebat će značajnu prekvalifikaciju, ali procjenjuje se da oko jedanaest posto radnika potrebnu edukaciju neće dobiti na vrijeme.

Drugim riječima, problem nije nestanak poslova nego činjenica da se kompetencije mijenjaju brže nego što ih obrazovni sustavi i poslodavci mogu razviti.

Za CIO-ove i HR odjele to znači da ulaganje u AI bez paralelnog ulaganja u razvoj zaposlenika dugoročno neće dati očekivane rezultate.

Jedan svijet, dva pogleda na umjetnu inteligenciju

Izvješće otkriva i zanimljivu geografsku podjelu.

Dok stanovnici Kine, Indije i većeg dijela Azije uglavnom pokazuju visok stupanj povjerenja u umjetnu inteligenciju, građani SAD-a i dijela Europe znatno su oprezniji.

Razlika nije samo kulturna. Pokazuje se da zemlje u kojima građani više vjeruju institucijama ujedno imaju i veće povjerenje u razvoj umjetne inteligencije.

Sljedeća faza AI-ja neće biti tehnološka

Najzanimljiviji zaključak cijelog izvješća jest da sljedeća faza razvoja umjetne inteligencije neće prvenstveno ovisiti o još snažnijim modelima.

Organizacije koje žele ostvariti stvarnu vrijednost morat će razviti sustave upravljanja AI-jem, provoditi sigurnosne revizije, mjeriti poslovne rezultate te kontinuirano ulagati u razvoj zaposlenika. Europski AI Act pritom postaje više od regulatorne obveze – može postati okvir za izgradnju povjerenja.

Drugim riječima, utrka više nije samo u tome tko će razviti najbolji model umjetne inteligencije. Pobjednici će biti oni koji uspiju spojiti tehnologiju, poslovne rezultate i povjerenje korisnika. Upravo je taj jaz između tehnološkog napretka i organizacijske spremnosti glavna priča umjetne inteligencije u 2026. godini.