Četvrta industrijska revolucija, kolokvijalno Industrija 4.0, nije potaknuta nekim posebnim izumom poput prethodne tri, tako da se javljaju dvojbe radi li se o četvrtoj industrijskoj revoluciji ili kontinuiranom trendu modernizacije

Piše: Marina Pavlić

Na sajmu Hannover Messe, inicirala ju je 2011. godine Njemačka, kako bi se opisao učinak robotike na društvo nakon primjene parnog stroja, uvođenja masovne industrijske proizvodnje i informatičke revolucije i kao poticaj za razvoj industrije i automatizacije procesa proizvodnje, korištenjem suvremenih proizvodnih sredstava koja su objedinjena pod nazivom kibernetičko-fizički sustavi (Cyber-Physical System). Ti sustavi objedinjuju računalstvo, prijenos i obradu podataka te suvremene mehaničke sustave. Industrija 4.0 pojavila se pola stoljeća nakon treće industrijske revolucije, pri čemu je između svake prethodne prolazilo nekoliko stotina godina. Današnji tradicionalni proizvodni procesi odvijaju se centralizirano, a Industrija 4.0 transformirat će ih u decentralizirane. Decentralizacija će omogućiti da mrežni elementi donose vlastite odluke, i na temelju njih pokreću određene aktivnosti, što će stubokom promijeniti proizvodnju kakvu danas poznajemo.

Nekoliko godina prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, Komisija EU započela je s financiranjem projekta euRobotics. Projekt je osmišljen kako bi se poboljšala suradnja između industrije i akademske zajednice te promicala europska robotika, na međudržavnoj europskoj razini. Projekt je dao vrlo konkretne i pozitivne rezultate za europsko gospodarstvo. Može se reći da se današnji stupanj razvoja nacionalnih ekonomija mjeri i prema broju robota uključenih u industrijsku proizvodnju.

Pomoć čovjeku

Roboti su uređaji koji pomažu čovjeku u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, najčešće onih koje su čovjeku fizički teške, opasne ili neugodne te se pojavljuju kao ozbiljna radna snaga u Industriji 4.0. Prema ISO 8373, robot je automatski upravljan, reprogramabilan, višenamjenski manipulator, s mogućnošću programiranja u tri ili više osi, koji može biti stacionaran ili mobilan za primjenu u industrijskoj automatizaciji. Ta definicija opisuje samo industrijske robote. Mobilni robot mobilan je i manipulativni fizički sustav koji se autonomno giba kroz nestrukturirani prostor, ostvarujući pritom interakciju s ljudskim bićima ili autonomno obavljajući neki posao umjesto njih. Proizvodnja robota uključuje znanja iz područja strojarstva, elektroenergetike, elektronike, automatike, računalstva, matematike, umjetne inteligencije, percepcije i neurologije.

Prijetnja s istoka, Izvor International Monetary Fund

Dokazano je da roboti poslodavcu predstavljaju manji trošak od klasičnog radnika, kako su u obavljanju rutinskih radnji najčešće točniji od čovjeka, da poboljšavaju kvalitetu proizvodnje te minimiziraju potrošnju različitih resursa i ne stvaraju otpad.Danas je robotika ključni pokretač konkurentnosti u velikim proizvodnim industrijama. Bez robota u radnim procesima, mnogi uspješni europski proizvođači ne bi se mogli natjecati na globalnom tržištu. U industrijama u koje su roboti već inkorporirani pojavljuje se potreba za novom ljudskom radnom snagom. Isto tako, u manjim tvornicama koje su ključne za proizvodnju i zaposlenost u Europi, javlja se potreba za robotima. U najrazvijenijim zemljama robotika utječe na svaki aspekt rada i života, i ima potencijal pozitivno promijeniti živote, poslovne procese, povećati učinkovitost i razinu sigurnosti te osigurati bolju razinu usluga. Smatra se da će robotika postati okidač koji će potaknuti razvoj novih generacija autonomnih i kognitivnih uređaja, koji će svojim sposobnostima učenja neprimjetno komunicirati sa svijetom oko sebe i time omogućiti vezu koja danas nedostaje između digitalnog i fizičkog svijeta. Robotizacija će sljedećih desetak godina dovesti do dramatičnih promjena, koje će utjecati na konkurentnost neproizvodnih industrija poput agronomije, transporta, zdravstva i distribucije energenata.

U globalno konkurentnom okruženju, Europa se protiv istočnih ekonomija ne natječe samo s ekonomijama niskih plaća, već i s visokoautomatiziranim gospodarstvima. U usporedbi s ostalim zemljama, upravo su neke azijske zemlje uvele najveći broj robota u proizvodnju, poput Južne Koreje, Singapura i Japana. U borbi za konkurentnost, produktivnost i održivost, ali i kao sredstvo za rješavanje društvenih izazova, odlučujući faktor opstanka mogli bi postati upravo roboti. Zbog svega toga, EU je suočen s nužnošću pokretanja akcije širom europskog kontinenta, kako bi se iskoristila prednost koju danas ima u temeljnim multidisciplinarnim znanjima oko robotike, i kako bi proizveo kritičnu masu robota potrebnih da bi to vodstvo i zadržao.

Kako se svijet nosi s Industrijom 4.0?

Vlade širom svijeta fokusiraju se na Industriju 4.0 kao način osiguravanja konkurentne proizvodnje i zdrave prerađivačke industrije. Potencijal je ogroman. Broj robota u državama je mnogo veći od broja industrijskih robota, ali uglavnom se govori o gustoći robota u industriji kao pokazatelju razvijenosti nacionalnih ekonomija.

Južna Koreja sa 631 robotom na 10.000 zaposlenih doseže najveću gustoću robota u industriji elektronike i automobilskoj industriji, a 2016. godine objavili su da će do 2020. godine uložiti 500 milijuna dolara u razvoj robotike kako bi se njihovo gospodarstvo što bolje pozicioniralo na globalnom tržištu.

Roboti u automobilskoj industriji

Singapur je druga država na svijetu prema broju robota, njih 488 na 10.000 zaposlenih, od čega ih je 90% angažirano u industriji elektronike. Ostatak robota smješten je vrlo široko, od uslužnih djelatnosti, do brige o bolesnicima u bolnicama. Singapur je u razdoblju 2016. – 2018. uložio 450 milijuna dolara u razvoj robotike.

Njemačka je na trećem mjestu svjetske top liste najviše automatiziranih zemalja, s 309 industrijskih robota na 10.000 zaposlenika, i prva je prema broju industrijskih robota u Europi. U jakom konkurentskom okruženju, Njemačka vlada od 2006. godine provodi plan industrijskog razvoja kroz strategiju tehnološke inovacije, industrijsku automatizaciju i robotiku (takozvana High-Tech Strategy 2020 for German). Industrija 4.0 ima snažnu potporu njemačke vlade, industrije i akademske zajednice, i obilježava je istraživanje i razvoj unutar svih poslovnih sektora u Njemačkoj. Njemačka ekonomija stotinama godina nije doživjela značajne ekonomske krize i otpuštanja radnika. Za razliku od mnogih drugih industrijaliziranih država, Njemačka kroz kontinuiranu integraciju novih tehnologija u proizvodne procese uspijeva kontinuirano ulagati u znanja svoje radne snage te je održavati stabilnom.

Japan je na globalnoj razini zauzeo četvrto mjesto u gustoći robota i dominantni je proizvođač industrijskih robota u svijetu. Prema IFR-izvješću (International Federation of Robotics), japanski proizvođači opskrbljuju 56% globalne isporuke robotikom. Japan i Njemačka zamijenili su pozicije na top ljestvici gustoće industrijskih robota 2016. godine. Japan je bio treći, ali zbog manje potrebe za robotima u automobilskoj industriji, koja ne treba daljnje širenje, našao se na četvrtom mjestu. Japanska automobilska industrija sve više širi proizvodne pogone u inozemstvu, posebice u Kini, kao i drugim azijskim zemljama te u Sjedinjenim Državama i Meksiku, te će robote namijenjene autoindustriji izvoziti u te države. Planira se da će novi proizvodni procesi i povećanje proizvodnih kapaciteta u industriji elektronike dovesti do uključivanja dodatnog broja robota i u Japanu.

Made in China 2025, kineska je inačica plana Industry 4.0, koju je prošle godine objavio kinesko Državno vijeće. Osnovna ideja kineske strategije je korištenje naprednih računalnih tehnologija, Interneta i analize Big Date za cjelokupnu transformaciju proizvodnje. Kina se planira usredotočiti na inovativnost u robotici, kontrolne sustave, inteligentne senzorske komponente i platforme za oblak, kao i na industrijski softver. Kineska vlada očekuje napredak u iskorištavanju velikih količina industrijskih podataka, koji bi trebali učinkovito podržati prijelaz na Industriju 4.0.

SAD se dobro pozicionirao u pogledu uvođenja robotike u radne procese sa 189 industrijskih robota na 10.000 zaposlenih.

Top 5 tržišta robota

Što se ostalih značajnijih aktivnosti u 2017. glede robotike u EU tiče, u Italiji je prodaja skočila 19%, s prodanih 7.700 robota, u Francuskoj 16%, s prodanih 4.900, a u Španjolskoj je prodano 4.200 robota. U ostalim europskim državama zabilježena je stagnacija ili pad prodaje robota, osim u Austriji, Portugalu, Rumunjskoj i Slovačkoj. Turska bilježi stalni rast.

Novi izvještaj IRF iz listopada 2018. pokazuje da je u 2017. godini globalno proizvedeno 381.335 robota, što predstavlja porast od 30% u odnosu na prethodnu godinu. Vrijednost prodaje od robota u 2017. godini dosegla je 16,2 milijarde dolara.

Kina, Japan, Južna Koreja, Sjedinjene Američke Države i Njemačka predstavljaju pet glavnih tržišta robota, i pokrivaju 73% ukupne količine proizvodnje robota u svijetu.

Kina je znatno proširila svoju vodeću poziciju s najjačom potražnjom i tržišnim udjelom od 36% u 2017. godini. S prodajom od oko 138.000 industrijskih robota, kineski volumen prodaje bio je veći od ukupnog volumena prodaje Europe i Amerike zajedno (112.400 robota). Kineski uvoznici inozemnih robota povećali su prodaju 72%, na 103.200 jedinica, te je u 2017. godini prvi put zabilježeno da strani dobavljači robota imaju veću stopu rasta od lokalnih kineskih proizvođača robota.

Japanski proizvođači isporučili su 56% globalnih količina robota u 2017. Time je izvozna stopa robota porasla 45% (2016.-2017.). Izvozna odredišta za japanske robote su Sjeverna Amerika, Kina, Republika Koreja i Europa.

Prerađivačka industrija u Južnoj Koreji ima daleko najvišu gustoću robota u svijetu, više od 8 puta od prosječnog globalnog iznosa.

SAD je sedmu godinu nastavio rasti prema broju proizvedenih robota. U svoju su industriju u 2017. uveli 33.192 robotskih jedinica.

Njemačka je peto prema veličini tržište robota u svijetu, i broj jedan u Europi. Broj proizvedenih robota u 2017. godini povećan je 7%, na 21.404 jedinice, od 66.300 robota proizvedenih 2017. u Europi.

Zemlje s najviše robota, Izvor MapsofWorld

Što se događa u Hrvatskoj kad je u pitanju industrija 4.0

Prema podacima Eurostata, industrijska se proizvodnja za države E-28 u rujnu 2018. u odnosu na prethodni mjesec smanjila 0,2%, ali je na godišnjoj razini, u usporedbi s rujnom 2017., porasla 1,1%. Unatoč tome, na godišnjoj razini pad industrijske proizvodnje za Hrvatsku iznosi -2,6% (uz Maltu -5,3% i Nizozemsku -2,3%). Od rujna 2015. do rujna 2018. indeks industrijske proizvodnje u Hrvatskoj porastao je za 2,4, a prosjek EU-28 porastao je za 7,1. Usporedbe radi, Poljska je zabilježila rast indeksa od 16,1. HGK drži da domaća potražnja raste i povoljno utječe na industrijsku proizvodnju, ali još je uvijek na niskim razinama, odnosno osobna potrošnja je u 2017. godini realno bila 7% manja, a bruto investicije u fiksni kapital 23,8% manje u odnosu na 2008. godinu. Ti podaci govore o tome s kakvim se problemom suočava Hrvatska kako bi zadržala vlastitu proizvodnju te preokrenula ekonomske pokazatelje.

Hrvatska oduvijek ima velikih problema s industrijskom proizvodnjom te se ni u ranijim industrijskim revolucijama nije uspjela adekvatno pozicionirati. Kao europska država koja se uspoređuje s državama koje su se rano industrijski razvile (od kojih su mnoge obilovale rudama, a neke bile kolonijalističke velesile), Hrvatska ekonomski i industrijski sporo napreduje, i stoljećima ne može sustići srednje razvijene države EU. U takvim okolnostima postoji više razloga koji će otežati uvođenje Industrije 4.0, poput općenito slabog rasta industrijske proizvodnje, slabog podizanja razine informatičke pismenosti zaposlenih (prema teoriji da bi svaki zaposlenik trebao podići informatičku pismenost za jednu stepenicu), izostanka trajne integracije novih tehnologija u proizvodne procese te ozbiljnog ulaganja u radnu snagu, kako to, primjerice, radi Njemačka.

Tu su i pad kvalitete domaćih sveučilišta, neprovođenje cjelovite reforme obrazovanja, porezne politike i mnogi drugi faktori.

Gledajući ostale najrazvijenije zemlje, za uspješnu primjenu Industrije 4.0 važno je osigurati državna financijska sredstva kako bi se provela primjena digitalnih tehnologija u industriji, ali i šire. Vlade pojedinih zemalja, poput Francuske, Njemačke, Austrije, Italije i Norveške, ulažu značajna financijska sredstva u projekte Industrije 4.0. Hrvatska i kad je to u pitanju zaostaje, a za 2018. godinu nisu predviđena financijska sredstva za Industriju 4.0. Domaće su se informatičke kompanije, kao i brojni startupi, dobro profesionalno pozicionirali i rade na domaćem i stranom tržištu, ali zbog slabe industrijalizacije, gdje je prema nekim pokazateljima, u Hrvatskoj zastupljeno samo 6 robota na 10.000 zaposlenih, ukupno gledajući, stanje ne izgleda dobro.

Glavne industrije pokretači razvoja robotike

Prema IFR-ovom izvješću, statistike pokazuju da je nekoliko industrija sklono uvođenju robota u svoje proizvodne procese, te se time superiorno pozicioniraju pred ostalim proizvođačima.

Na prvome mjestu radi se o automobilskoj industriji. Nakon dvije uzastopne godine jednoznamenkastog rasta broja prodanih robota za automobilsku industriju, u 2017. godini zabilježen je dvoznamenkasti rast broja robota i iznosi 22%. U automobilskoj industriji segment proizvodnje rezervnih dijelova za automobile također je uzrok velikog broja prodanih robota.

Sektor industrijske elektronike, koji uključuje proizvodnju računala, radio i TV uređaja, preciznih i optičkih instrumenata, zabilježio je značajan prelazak na robotiku i dosegao gotovo isti broj robota kao i onaj u automobilskoj industriji. Od 2012. godine do danas, godišnji rast robota u ovoj industrijskoj grani na godišnjoj razini doseže 30%.

Industrija gume i plastike od 2012. godine bilježi godišnji rast broja robota od 8% i u 2017. je na godišnjoj razini dosegnula broj od 17.000 instaliranih robotskih jedinica.

Sljedeća industrija u kojoj se značajno instaliraju roboti je farmaceutska i kozmetička industrija, a slijedi je prehrambena industrija.

Metalurška industrija u 2017. je godini imala potrebu instalirati 44.536 novih robotskih jedinica.

Ukupno gledajući, prema IFR-ovom izvješću, danas je u svijetu 2,097.500 instaliranih industrijskih robota.

Robot pizza majstor

Što je SPARC? 

SPARC je javno privatno partnerstvo, nastalo u okviru euRobotics i podržano je od Europske komisije kako bi se europsko vodstvo u robotici strateški što bolje globalno pozicioniralo te kako bi se olakšao rast i osnaživanje lanca vrijednosti, od istraživanja do proizvodnje. SPARC ujedinjuje više od 250 organizacija iz područja europske industrije i istraživanja, s ciljem strateškog pozicioniranja europske robotike u svijetu i osiguravanja njezinih prednosti za europsko gospodarstvo i društvo u cjelini. Član SPARC-a je i zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva.

SPARC nastoji europske robote primijeniti u tvornicama, u zraku, na kopnu, pod vodom, za poljoprivredu, zdravstvo, spašavanje i mnoge druge namjene koje imaju ekonomski i društveni utjecaj, ne samo u Europi, nego i mnogo šire. Europska će komisija u razdoblju od 2014. do 2020. program SPARC potpomoći sa 700 milijuna eura, a europske privatne kompanije dodijelile su mu triput više sredstava nego Europska komisija. Samim time, SPARC je najveći program za inovaciju robotike koji se financira od civilnog društva u svijetu.

U području industrijske robotike, koja trenutačno raste 8% godišnje, europski udio na svjetskom tržištu iznosi oko 32%. Najveći udio u europskoj proizvodnji industrijskih robota vezan je zasad uz automobilski sektor. U svjetskim okvirima gledano, Europa trenutačno zarađuje 63% od ukupno generiranog prihoda industrije robota, što je rezultat izvrsnosti Europe u interdisciplinarnim istraživanjima, inteligentnim robotima i kulturi suradnje industrije i akademske zajednice. Međutim, mnogo veći utjecaj dolazi od učinka koji robotika ima na konkurentnost proizvodnih i uslužnih djelatnosti te kvalitetu života građana.

Nedavno je McKinsey objavio procjenu da bi vrijednost primjene napredne robotike u zdravstvu, proizvodnji i uslugama mogla imati godišnji gospodarski utjecaj od 1,7 milijardi do 4,5 milijardi dolara diljem svijeta do 2025. godine.

Tematske grupe iniciraju članovi euRoboticsa i koordinira ih Upravni odbor, a to su:

  • Sektorske skupine kao što su: industrijska robotika, robotika profesionalnih usluga, robotika za domaćinstva, sigurnosna robotika, prostorna robotika, medicinska i zdravstvena robotika, poljoprivredna robotika
  • Grupe koje pokrivaju opskrbni lanac kao što su: dobavljači komponenti, integratori sustava, davatelji usluga
  • Grupe krajnjih korisnika koji pokrivaju postojeća i nova tržišta za robotske sustave
  • Grupe povezane s tehnologijom kao što je utvrđeno u strateškim dokumentima i planovima

Te grupe identificiraju potrebe i izazove, opisuju željene putove prema rješenjima, događaje koji se trebaju dogoditi u određenom trenutku i s određenom kvalitetom. Također, identificiraju inovacijske prekretnice i mobiliziraju članove i nečlanove da ih ostvare i podrže njihovo naknadno iskorištavanje. Aktivnosti obuhvaćaju puni spektar aktivnosti, od osnovnih istraživanja, do tehnološkog razvoja i konkretne inovacije.

Učinci programa SPARC vidljivi su u značajnom povećanju europskog tržišnog udjela na globalnom tržištu robotike, i iznose 14%. Procjena je da će direktan učinak programa SPARC u razdoblju od 2014. do 2020. stvoriti dodatni prihod od oko 44 milijarde eura (bez aplikacija).

Europska ekonomija sa SPARC-om i bez SPARC-a, Izvor SPARC

Rušenje mitova o robotima (Robot Mythbuster)

Strah od nepoznatog i perfekcija robota u ljudima stvaraju strah da bi nas roboti jednog dana mogli zamijeniti. Čovjek je s istim strahovima bio suočen uoči svake dosadašnje industrijske revolucije. Pa ipak, svaka industrijska revolucija proširila je ljudska znanja i podigla razinu svijesti, omogućila je lakši i kvalitetniji život. Postoje mnogobrojni mitovi vezani uz robote, od kojih je najzanimljiviji onaj kako će roboti zamijeniti ljudski rad.

#Mit 1 – Ljude će zamijeniti roboti.

Mitovima u ekonomiji obično se bave oni koji ne razumiju da se ekonomija kontinuirano mijenja, djelomično zbog tehnološkog napretka. Čim se pojavi neka nova ideja koja staru ideju čini učinkovitijom, ekonomija je prihvaća. Mediji pitanje zamjene radnika robotima često tretiraju bez propitivanja, iako se radi o kontinuiranom procesu usavršavanja industrijske proizvodnje, koji traje stoljećima. Postoje mnogi primjeri, poput operatora u dizalima, koji su izgubili posao kada je tehnologija omogućila ljudima da ih koriste pritiskom na gumb. Bankomati su preuzeli zadatak bankovnih službenika za izdavanje novca s naših računa. 

#Mit 2 – Nestat će radna mjesta kakva danas poznajemo.

Opća je prihvaćena ekonomska teorija da kada tehnologija eliminira radna mjesta, stvara veću učinkovitost, što u konačnici dovodi do stvaranja više radnih mjesta nego što je izgubljeno. Novac koji je tehnologija uštedjela tvrtkama vraća se u ruke potrošača, radnika i dioničara, potičući gospodarski rast. Ekonomski istraživači nedavno su potvrdili tu ideju. Promatrali su 19 naprednih gospodarstava od 1970. i 2007. godine, i utvrdili da je teorija točna. Krajem 19. stoljeća, gotovo 50% Amerikanaca radilo je na poljoprivrednim gospodarstvima, a sto godina kasnije, manje od 2% američke populacije bilo je direktno zaposleno na farmama. Istina je da su u povijesti zabilježene ekonomske krize s prilično dugim razdobljima nezaposlenosti, ali većina transformacija nije bila takvog karaktera te su radnici u hodu pronašli nova radna mjesta.

#Mit 3 – Roboti će dovesti do smanjenja plaća.

Neki strahuju da će roboti smanjiti potražnju za ljudskim radnicima, čime se smanjuju plaće. Jedna nedavna studija koja je krenula od pretpostavki da se tržište rada mijenja, a ne smanjuje, provedena na 17 tvrtki, utvrdila je da su roboti smanjili broj radnih sati radnika s niskim kvalifikacijama, ali ne i ukupnim satima koje su ljudi proveli na radu. Također je utvrdila da su roboti omogućili povećanje plaća. To znači da bi uvođenje robotike moglo smanjiti sate i potencijalno plaće niskokvalificiranih radnika. S druge strane, to bi moglo osloboditi te radnike za obavljanje drugih, kvalificiranih poslova. Jedan od problema koji se ovdje uočava vezan je za radnike koji nemaju vještine za popunjavanje otvorenih pozicija. U sveprisutnom nedostatku radne snage, kako bi se ovaj problem riješio, poslodavci će morati pružiti obuku za te radnike.

#Mit4 – Roboti će nam uzeti posao.

Na razini na kojoj je današnja tehnologija, i na kojoj će biti u doglednoj budućnosti, roboti ne mogu preuzeti svaki aspekt većine poslova. Proizvodni rad, primjerice, obično se navodi kao podložan automatizaciji. Čak i u tvornicama u koje su uvedeni roboti, ljudski radnici moraju obavljati poslove za koje roboti nisu sposobni. Roboti mogu podići blokove motora u automobil, ali sve aktivnosti koje traže individualizirani pristup ipak obavljaju ljudi. Ljudi također trebaju nadgledati operacije i provjeravati kvalitetu proizvoda. U ovom trenutku, neki su poslovni aspekti potpuno izvan dosega robota, poput kreativnosti i socijalne inteligencije.Općenito se smatra da je za pravilno funkcioniranje jednog robota zaduženo četvero ljudi (implementacija, održavanje, servisiranje).

#Mit5 – Roboti će nas preuzeti.

Prema pisanju medija, stječe se dojam da nas roboti preuzimaju. Iako svjedočimo sve naprednijoj automatizaciji radnih procesa, njihov razvoj odvijao se stoljećima. Zapravo, roboti se i dalje bore za iznenađujući broj osnovnih poslova, posebno onih koji lutaju u svijetu prepunom bezbrojnih varijabli. Primjerice, skupljanje predmeta predstavlja trajni izazov za robota. Sigurno nećemo svjedočiti preuzimanju robota preko noći. To je postupni pomak, koji poslodavcima i društvu daje neko vrijeme da se prilagodi. I ne samo to, roboti, ne da će samo eliminirati neke poslove, oni će ih i stvoriti. Važno je zapamtiti da iako tehnološki napredak može prouzročiti neke neželjene promjene, on donosi više prednosti nego štete.

Podijeli: