Prema posljednjim prikupljenim podacima u svijetu 5,11 milijardi ljudi (ili 65,6% stanovnika Zemlje) koristi Internet. No, pristupačnost Interneta u mnogome se razlikuje u različitim dijelovima svijeta. U zemljama s nižim prihodima daleko se više treba raditi kako bi se omogućio pristup Internetu, a on je usto i značajno lošije kvalitete nego u razvijenijim zemljama u kojima stanovnici trebaju mnogo manje raditi za takvu uslugu.  Nesrazmjer u pristupačnosti Interneta u svijetu se povećava umjesto da se smanjuje. Digitalna neravnoteža između siromašnijih i bogatijih zemalja nije samo u dostupnosti Interneta nego i u dostupnosti uređaja, kibernetičke sigurnosti…

U najsiromašnijim zemljama svijeta za Internet se plaća najviše a on je i najlošije kvalitete, nema izgleda da se tako nepovoljan odnos promjeni u slijedećim godinama

Digital Quality of Life Index (DQL)

Surfsharkov DQL indeks za 2022. ukazuje na ključne uvide u digitalnu situaciju u 117 zemalja (u kojima živi 92% globalne populacije). Analizirane države su rangirane prema pet kriterija: kvaliteti interneta, dostupnosti interneta, e-infrastrukturi, e-vladi i e-sigurnosti.

Nakon analize indeksa digitalne kvalitete života u posljednje četiri godine, Surfshark je otkrio da su se digitalne razlike pokazale kritičnijima nego ikada prije. Surfsharkova studija pokazuje da dostupnost interneta uvelike varira u kvaliteti i dostupnosti ovisno o zemlji, stvarajući duboke nejednakosti između zemalja s nižim i višim prihodima.

-- tekst se nastavlja nakon oglasa --

 

Crna Afrika

Kada je riječ o slobodi interneta, u pojedinim se dijelovima svijeta ona poboljšava brže nego u drugim dijelovima. Afrika se u odnosu na druge kontinente i dalje suočava s najvećim internetskim nesrazmjerom. Ona je jedini kontinent  u kojem internet 2022. godine nije postao pristupačniji od 2021. godine, naprotiv lošiji je za 20%. U Africi je i najveći nesrazmjer u ostalim digitalnim pokazateljima. U Africi je Internet nedostupniji nego u Oceaniji za čak 83%.

U siromašnijim zemljama i mobilni i širokopojasni Internet su 3 puta sporiji nego u zemljama s višim prihodima, ali su usto i 3 puta manje pristupačni.

Kada je u pitanju mobilni Internet stanovnici zemalja s nižim prihodima rade otprilike 11 minuta više od onih u zemalja s višim prihodima kako bi si priuštili 1GB mobilnog interneta koji je usto i u prosjeku sporiji za 49 Mb/s. Prosječna brzina mobilnog interneta u zemljama s nižim prihodima je 26 Mb/s što je problematično za online gledanje filmova a vrlo teško je na toj brzini održati i videokonferencijski poziv (za normalno funkcioniranje video poziva potrebna brzina od najmanje 50 Mb/s).

Za pristup širokopojasnom Internetu u zemljama s nižim prihodima rade čak 8 sati više nego zemalja s višim prihodima, i takav Internet je u siromašnijim zemljama u prosjeku sporiji čak 83 Mb/s. Naime, fiksni širokopojasni Internet u zemljama s nižim dohotkom tek je nešto brži od mobilnog (34 Mb/s), što još uvijek nije dovoljno za obavljanje video poziva.

Usporedbe radi, u Maliju i Etiopiji korisnici rade 14 puta više za pristup mobilnom Internetu od korisnika u zemalja s najvišim dohotkom, i pri tome im je mobilni Internet sporiji u prosjeku za 68 Mb/s. Širokopojasni Internet u zemljama s najnižim prihodima u prosjeku ima brzine od 19 Mb/s što je čak 129 Mb/s sporije od prosječnih brzina u zemalja s najvišim prihodima. Priuštivost Interneta u siromašnim zemljama svijeta za 8 puta je manja nego u razvijenijim zemljama.

e-infrastruktura

Širokopojasna telekomunikacijska infrastruktura je velika investicija za svaku zemlju, a regije s najboljom telekomunikacijskom infrastrukturom nastavit će se brže razvijati od onih zemalja u kojima je ona lošija. U deset zemalja s najrazvijenijom širokopojasnom telekomunikacijskom infrastrukturom 96% stanovništva koristi Internet, a u deset zemalja svijeta s najlošijom širokopojasnom telekomunikacijskom infrastrukturom korisnika Interneta tek je 29%. Podijeli:

 

 

Vezane objave