Usvajanje umjetne inteligencije filtrira se kroz digitalne preduvjete
Udio Norvežana koji su koristili alate umjetne inteligencije u posljednja tri mjeseca, prema podacima Eurostata s početka ove godine, iznosio je 56,3 posto, što je najviša stopa u Europi
Nijedna druga europska zemlja još nema 50 posto stanovništva koje koristi umjetnu inteligenciju. Takva razina korištenja umjetne inteligencije prije godinu dana nije postojala ni u jednoj europskoj zemlji. U Norveškoj je taj postotak tijekom 2025. godine bio bliži 40 posto.
Nordijsko-baltička regija
Sedam od deset europskih zemalja s najvećim korištenjem umjetne inteligencije su nordijske ili baltičke zemlje. Norveška (56,3), Danska (48,4), Estonija (46,6), Finska (46,3), Švedska (42,0) te Irska i Island (obje 44,9) nalaze se znatno iznad kontinentalnog prosjeka. Kao razlog uspješnog usvajanja umjetne inteligencije navodi se činjenica da su te zemlje i ranije predvodile digitalne trendove, imaju stanovništvo koje uz nacionalni govori i engleski jezik, snažnu digitalnu infrastrukturu te razvijenu naviku korištenja korisničkog softvera.

Posebnost Švicarske
47,0 posto švicarskih stanovnika koristi alate umjetne inteligencije. To je najveći udio izvan nordijsko-baltičkog klastera. Švicarska je prema tome iznimka. Nije ni nordijska ni baltička zemlja, nema visok udio mlađeg stanovništva, ali je treća na kontinentu po korištenju umjetne inteligencije, u ravnini s Estonijom, a ispred Finske.
Švicarska ima jednu od najviših stopa plaćenih pretplata na ChatGPT i Claude u Europi, najgušću koncentraciju poslodavaca koji koriste umjetnu inteligenciju te jezičnu raznolikost koja višejezične modele čini posebno prihvatljivima. Krivulja usvajanja alata umjetne inteligencije u Švicarskoj među najstrmijima je u zemljama u kojima postoji izražena spremnost na plaćanje modela umjetne inteligencije.
Mediteranski raskol
Diljem južne Europe korištenje umjetne inteligencije izraženo se dijeli na dva dijela.
Malta (46,5), Cipar (44,2) i Grčka (44,1) nalaze se među prvih deset europskih zemalja s najčešćim korištenjem umjetne inteligencije. Italija (19,9) i Turska (18,6) nalaze se pri dnu ljestvice. Razlika između susjednih zemalja koje dijele Sredozemno more iznosi više od 25 postotnih bodova.
Te razlike ne mogu se objasniti prosječnim nacionalnim dohotkom, dobnom strukturom stanovništva, pa čak ni penetracijom širokopojasnog interneta. Kao mogući razlozi navode se poznavanje engleskog jezika među stanovništvom, udio radne snage u uslužnim djelatnostima, manja zaposlenost u industriji te – što je posebno znakovito – način na koji nacionalni mediji izvještavaju o umjetnoj inteligenciji i objašnjavaju je stanovništvu.

Stopa korištenja umjetne inteligencije na Malti od 46,5 posto viša je nego u Finskoj, Irskoj i najvećim gospodarstvima Europske unije. Ta mala zemlja engleskog govornog područja, usmjerena na usluge i s jednim od najrazvijenijih europskih izvoznih sektora digitalnih usluga, brže je od bilo koje zemlje izvan nordijske jezgre usvojila umjetnu inteligenciju. Iznenađuje i činjenica da je prosječna dob stanovništva na Malti nešto viša nego u susjednim zemljama.
Zaostajanje velikih
Njemačka (32,3 posto stanovnika koji koriste AI), Francuska (37,5 posto) i Ujedinjeno Kraljevstvo (34,3 posto) nalaze se ispod europskog prosjeka.
Zajedno, pet najvećih zemalja – Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija i Španjolska – čine više od polovice stanovništva Europske unije i imaju dominantan udio u europskom BDP-u, ali ne predvode europsko usvajanje umjetne inteligencije, nego u njemu osjetno zaostaju.
Najveće europsko gospodarstvo, industrijski motor kontinenta i najveće unutarnje tržište softvera – Njemačka – ima tek 32,3 posto stanovništva koje koristi AI.

Korištenje umjetne inteligencije u Njemačkoj među stanovnicima starijima od 45 godina otprilike je upola manje nego u Norveškoj. Iznenađuje i podatak da je udio Nijemaca mlađih od 30 godina među najvećima u Europskoj uniji. Kao jedno od objašnjenja takvih trendova navodi se izražena sklonost Nijemaca zaštiti privatnih podataka.
Italija je, primjerice, zemlja u kojoj su dosadašnji digitalni trendovi među mladima bili slabije prihvaćeni nego u drugim državama Europske unije. Isto vrijedi i za prihvaćanje umjetne inteligencije.