Najnovija analiza temeljena na podacima Speedtesta za prvo tromjesečje 2026. godine pokazuje da se stvarna kvaliteta mobilnih mreža najjasnije vidi obično kad je najpotrebnija: u večernjim satima, između 19 i 21 sat.

Upravo tada, kada milijuni korisnika istovremeno streamaju, igraju ili rade online, performanse mreža sustavno padaju. Usporedba s noćnim razdobljem (02–05 sati), kada je opterećenje minimalno, otkriva stvarni razmjer problema – zagušenje koje se ne vidi u prosječnim brojkama.

Večernje zagušenje

Analiza 30 europskih tržišta otkriva dramatične razlike. Najgori primjer je Španjolska, gdje je medijan brzine preuzimanja pao s 161 Mb/s izvan vršnih sati na samo 54 Mb/s navečer – pad od čak 66%. Istodobno, latencija je porasla za 60%, što izravno utječe na kvalitetu videopoziva, igranja i drugih interaktivnih usluga.

Na suprotnoj strani spektra nalaze se zemlje poput Luksemburga, Belgije, Norveške i Nizozemske, gdje su performanse tijekom dana gotovo stabilne. Razlika između najboljih i najgorih tržišta nije marginalna – već višestruka.

Posebno zanimljiv slučaj je Švicarska. Unatoč najvišem prihodu po korisniku (ARPU) u Europi i visokoj penetraciji 5G-a (74%), ta zemlja bilježi treću najgoru razinu zagušenja. Dok prosječne brzine ne izgledaju alarmantno, problem se vidi kod najlošije opsluženih korisnika: njih 10% doživljava pad brzine od čak 81% tijekom večeri.

Ni 5G ne rješava zagušenje

Često se pretpostavlja da će 5G automatski riješiti problem kapaciteta. Podaci pokazuju da to nije baš tako. Istina, 5G mreže u prosjeku nude veće brzine i nižu latenciju, ali i dalje su podložne zagušenju.

Na analiziranim tržištima pad brzine u vršnim satima iznosi oko 27% za 5G, u usporedbi s 32% za 4G. Veća prednost 5G-a vidi se u latenciji, koja je u vršnim uvjetima i do 44% niža nego kod 4G-a. No ključna poruka ostaje: 5G podiže plafon performansi, ali ne uklanja temeljni problem dijeljenog kapaciteta.

Turizam stres-test mreža

Jedan od najvažnijih, a često zanemarenih faktora je sezonalnost. Hrvatska i Španjolska jasno pokazuju kako turizam dramatično utječe na mobilne mreže.

U Hrvatskoj su večernje brzine pale s oko 70 Mb/s u lipnju na oko 35 Mb/s u kolovozu, praktički se prepolovivši pod pritiskom turističke sezone. S obzirom na to da broj turista višestruko nadmašuje broj stanovnika u vrhuncu ljeta, mobilna infrastruktura dolazi do svojih granica – posebno u obalnim područjima.

Slični obrasci postoje i u nordijskim zemljama, ali iz drugačijeg razloga: tamo se ljeti stanovništvo seli u ruralna područja i vikendice, gdje mreže nisu projektirane za takva opterećenja.

Zanimljivo, Švicarska i Austrija pokazuju suprotan trend – najveći pritisak dolazi zimi, tijekom skijaške sezone.

Ključno ulaganje u mrežu

Jedan od najvažnijih zaključaka istraživanja ruši uvriježene pretpostavke: bogatstvo države, količina spektra ili čak tržišna struktura nisu presudni za kvalitetu mreže u vršnim satima.

Najjača povezanost pronađena je između otpornosti na zagušenje i udjela kapitalnih ulaganja u prihodu operatera. Drugim riječima – nije bitno koliko tržište zarađuje, nego koliko tog novca vraća u infrastrukturu.

Primjer to jasno ilustrira: Norveška, s visokim ulaganjima (oko 24% prihoda), ima minimalno zagušenje, dok Švicarska, s oko 10%, ima ozbiljne probleme – unatoč višim prihodima.

Regulatorna slijepa točka

Unatoč svemu, većina regulatornih okvira u Europi i dalje se fokusira na pokrivenost i nominalne brzine, zanemarujući performanse pod opterećenjem. Ciljevi EU za digitalno desetljeće do 2030. godine uključuju gigabitne mreže i potpunu 5G pokrivenost, ali ne definiraju kako te mreže trebaju funkcionirati u stvarnim, najopterećenijim uvjetima.

To stvara jaz između onoga što mreže mogu isporučiti “na papiru” i onoga što korisnici stvarno dobivaju navečer.

Podaci jasno pokazuju da prosječne brzine više nisu dovoljne za procjenu kvalitete mobilnih mreža. Ključna metrika budućnosti bit će performanse u vršnim satima – jer upravo tada korisnici donose sud o kvaliteti usluge.