Satelitska povezivost izravno s uređajem, poznata kao Direct-to-Device (D2D), brzo postaje jedan od najvažnijih novih smjerova razvoja mobilnih mreža. Mobilni operatori sklapaju partnerstva sa satelitskim kompanijama, proizvođači pametnih telefona dodaju satelitsku podršku, a ulaganja u D2D premašila su 40 milijardi dolara u samo godinu dana.

No, komercijalna dostupnost još ne znači i masovno korištenje. Na prihvaćanje utječu kompatibilnost uređaja, cijene, ponuda operatora i regulatorni uvjeti. Australija se zasad izdvaja kao jedno od zrelijih tržišta, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo brzo povećalo korištenje nakon pokretanja usluge O2-a sa Starlinkom. U SAD-u i Kanadi početni interes djelomično je splasnuo nakon promotivnih razdoblja.

Pokrivenost važnija od brzine

D2D nije zamišljen kao konkurencija 5G mrežama u brzini. Njegova najveća vrijednost je povezivanje tamo gdje zemaljska mreža ne postoji ili ne radi – u ruralnim područjima, na udaljenim lokacijama, moru te tijekom prirodnih katastrofa.

U testovima RootMetricsa u SAD-u tijekom prve polovice 2026. D2D je uspješno dovršio približno devet od deset tekstualnih poruka iz vozila u pokretu. U Oregonu se satelitska povezivost pojavila u čak 5,7 posto uzoraka vožnje, uglavnom u ruralnim područjima s nedostatnom zemaljskom pokrivenošću.

Posebno je zanimljiv slučaj Venezuele. Nakon potresa koji su poremetili zemaljske mreže, sva tri nacionalna operatora gotovo su odmah počela surađivati sa Starlinkom. Podaci Ookle pokazali su povećano korištenje D2D-a upravo u najteže pogođenim područjima.

To dobro pokazuje trenutačnu ulogu D2D-a: ne zamijeniti mobilnu mrežu, nego osigurati komunikaciju kada mobilna mreža zakaže.

Cilj je nevidljiva satelitska veza

Današnje D2D usluge uglavnom podržavaju tekstualne poruke, hitne komunikacije i aplikacije koje zahtijevaju malu propusnost. Dugoročni cilj je puno ambiciozniji – omogućiti glas, podatke i poruke preko satelita na postojećem pametnom telefonu.

Korisnik pritom ne bi trebao razmišljati o tome koristi li mobilnu, Wi-Fi ili satelitsku mrežu. Prebacivanje između različitih mreža trebalo bi biti automatsko.

Drugim riječima, krajnji cilj D2D-a nije da korisnik primijeti da je spojen na satelit, nego upravo suprotno – da satelitsku vezu uopće ne primijeti.

Europa opreznija

Regulatorni okvir jedan je od glavnih čimbenika koji određuju brzinu razvoja D2D-a. Dok se SAD i Australija kreću relativno brzo, Europa je opreznija.

Prema podacima iz izvornog istraživanja, izvan Ujedinjenog Kraljevstva i Ukrajine zasad nema komercijalnih D2D usluga u Europi. Europska komisija priprema pristup korištenju spektra u području 2 GHz MSS, koji bi ga podijelio između državnih potreba, europskih kompanija i kategorije otvorene svim pružateljima. Šire europsko uvođenje D2D-a stoga bi, prema nekim industrijskim procjenama, moglo pričekati 2028. ili kasnije.

Telefoni mogu biti usko grlo

Razvoj D2D-a ne ovisi samo o satelitima. Veliki problem može biti i kompatibilnost pametnih telefona.

Čak i nakon standardizacije novih frekvencijskih pojaseva proizvođači nisu obvezni podržati svaki od njih. Budući da korisnici telefone često koriste nekoliko godina, prijelaz na nove uređaje mogao bi usporiti masovno prihvaćanje D2D-a.

Dodatni izazov predstavlja lansiranje satelita. Veći i sposobniji sateliti mogu pružiti bolje performanse, ali zahtijevaju snažnije rakete i pouzdane rasporede lansiranja.

D2D tako prelazi iz industrijskog obećanja u komercijalnu stvarnost. Za sada je njegova najveća vrijednost u tome što povezuje mjesta koja zemaljske mreže ne mogu pokriti. No ako industrija riješi probleme spektra, kompatibilnosti uređaja, lansiranja i integracije mreža, satelit bi u sljedećim godinama mogao postati još jedan, gotovo nevidljiv sloj mobilne infrastrukture.