Ruska invazija na Ukrajinu nije promijenila samo način vođenja kopnenog rata nego je otvorila i potpuno novu dimenziju sukoba – onu u svemiru. Satelitske komunikacije u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO) pokazale su se jednako važnima kao tenkovi, topništvo ili bespilotne letjelice. Rat u Ukrajini prvi je put pokazao da kontrola komunikacijske infrastrukture u orbiti može biti presudna za uspjeh vojnih operacija, ali i za funkcioniranje države tijekom rata.

Sve je počelo svega dva dana nakon početka ruske invazije, kada je tadašnji ukrajinski ministar digitalne transformacije Mihailo Fedorov putem društvenih mreža zatražio od Elona Muska pomoć u obliku Starlink terminala. Već za manje od 48 sati prvi su uređaji stigli u Ukrajinu, čime je započela jedna od najvažnijih tehnoloških priča tog rata.

Satelitska alternativa

Ruska vojska u prvim je danima invazije primijenila dobro poznatu strategiju uništavanja komunikacijske infrastrukture. Napadi na optičke mreže, mobilne bazne stanice i energetski sustav trebali su prekinuti komunikaciju između vojnih postrojbi, državnih institucija i građana. No za razliku od prethodnih sukoba, Ukrajina je vrlo brzo pronašla alternativu. Satelitski sustavi u niskoj orbiti omogućili su pristup internetu neovisno o stanju zemaljske infrastrukture pa je zemlja uspjela održati komunikaciju čak i na područjima gdje su optičke i mobilne mreže bile potpuno uništene.

Prije početka rata Ukrajina nije raspolagala vlastitom LEO satelitskom konstelacijom, a komunikacija na bojišnici uvelike se oslanjala na zastarjele 2G i 3G mobilne mreže. Dolaskom Starlinka situacija se dramatično promijenila. Sada je u zemlji aktivno oko 200.000 terminala koji ne služe samo za pristup internetu, nego predstavljaju ključni dio vojne i civilne komunikacijske infrastrukture.

Satelitska povezanost omogućuje zapovijedanje postrojbama, koordinaciju operacija bespilotnih letjelica, prijenos obavještajnih podataka u stvarnom vremenu te rad hitnih službi, bolnica, lokalne uprave i drugih dijelova kritične infrastrukture. Posebno važnu ulogu ima u upravljanju dronovima, gdje niska latencija LEO sustava omogućuje brzo donošenje odluka na bojištu.

Istodobno su satelitski terminali postali i nova meta elektroničkog ratovanja. Budući da svaki radiofrekvencijski signal može otkriti položaj postrojbi, terminali se premještaju, skrivaju ili uključuju samo tijekom kratkih vremenskih intervala. Elektroničko izviđanje i ometanje postali su sastavni dio svakodnevnih operacija obje strane. Nakon što su ruske snage izgubile pristup neovlaštenim Starlink terminalima, počele su koristiti improvizirane Wi-Fi mostove za prijenos podataka, no takva su rješenja znatno ranjivija i lakše ih je otkriti.

Diversifikacija

Rat je otvorio i pitanje ovisnosti država o privatnoj infrastrukturi. Ukrajina se u velikoj mjeri oslanja na Starlink, odnosno na infrastrukturu kojom upravlja SpaceX. Tijekom rata više je puta upozoreno kako tehničke odluke privatne kompanije mogu izravno utjecati na vojne operacije. Ograničenja pokrivenosti i geofencing u pojedinim područjima pokazali su da komunikacijski kapacitet države može ovisiti o poslovnim ili političkim odlukama jednog komercijalnog operatera. Time je digitalni suverenitet dobio potpuno novo značenje.

Zbog toga Ukrajina i njezini europski partneri posljednjih godina intenzivno rade na diversifikaciji satelitskih komunikacija. Od početka 2025. godine u uporabu se uvode i OneWeb terminali koje osigurava Eutelsat, a razvija se i nacionalni projekt UASAT GEO/LEO u suradnji s europskim partnerima. Istodobno Europska unija kroz inicijativu GOVSATCOM nastoji izgraditi otporniju satelitsku infrastrukturu koja neće ovisiti o jednom pružatelju usluga. Sličnim putem krenula je i Rusija, koja razvija vlastitu satelitsku mrežu namijenjenu vojnim komunikacijama.

Nereguliranost

Brz razvoj komercijalnih satelitskih mreža otvorio je i niz pravnih pitanja na koja međunarodno pravo još nema odgovore. Ugovor o svemiru, pravila Međunarodne telekomunikacijske unije i Ženevske konvencije nastali su u vrijeme kada su gotovo svu svemirsku infrastrukturu kontrolirale države. Danas ključnu ulogu imaju privatne kompanije, pa ostaje nejasno mogu li njihovi sateliti postati legitimni vojni ciljevi, koje su njihove obveze tijekom oružanih sukoba te kako zaštititi civilne komunikacije kada ista infrastruktura služi i vojnim operacijama.

Ukrajina je početkom ove godine zajedno sa SpaceX-om uvela sustav registracije Starlink terminala putem nacionalne "bijele liste". Samo odobreni uređaji mogu koristiti mrežu, dok se neovlašteni terminali mogu daljinski isključiti, čime se nastoji spriječiti njihovo korištenje od strane ruskih snaga.

Rat u Ukrajini pokazao je da satelitske komunikacije više nisu samo pomoćna tehnologija, nego ključni element nacionalne sigurnosti, otpornosti kritične infrastrukture i modernog ratovanja. Istodobno je postalo jasno da će države morati razvijati vlastite ili savezničke svemirske komunikacijske kapacitete te smanjivati ovisnost o pojedinačnim komercijalnim operaterima. Borba za komunikacijsku nadmoć više se ne vodi samo na kopnu ili u zraku – ona se danas vodi i u orbiti, koja postaje nova strateška fronta 21. stoljeća.