Ipak, i postojeći dio konstelacije dovoljan je za povremenu satelitsku vezu iznad Ukrajine i preciznije upravljanje bespilotnim sustavima.

Ruski pokušaj izgradnje vlastite inačice Starlinka ponovno je ozbiljno zapeo. Od 16 satelita Rassvet lansiranih 19. srpnja ove godine nijedan do 31. kolovoza nije dosegnuo očekivanu visinu od 550 kilometara, pokazuje analiza Instituta za proučavanje rata (ISW), temeljena na podacima servisa N2YO za praćenje satelita.

Većina satelita iz srpanjskog lansiranja nalazi se na visinama između 300 i 400 kilometara, a kod nekih je zabilježeno i spuštanje orbite. Najmanje dva satelita, prema dostupnim podacima, kreću se prema ponovnom ulasku u Zemljinu atmosferu. To je znatno ispod planirane operativne visine Rassveta od oko 870 kilometara.

Važno je pritom razlikovati ulazak u orbitu od dolaska na ciljanu operativnu orbitu. Sateliti su nakon lansiranja uspješno odvojeni od rakete i nalaze se u Zemljinoj orbiti, ali nisu uspjeli podignuti svoje orbite na potrebne visine. Upravo je to sada najveći problem ruskog programa.

Sateliti koji ne mogu dovoljno visoko

Niža orbita nije samo pitanje prestiža. Na visinama od nekoliko stotina kilometara atmosfera je, iako izuzetno rijetka, dovoljno gusta da stvara otpor koji postupno usporava satelit i spušta njegovu orbitu.

Satelit zato mora trošiti vlastito gorivo kako bi održavao ili podizao orbitu. Što je niže, to je problem izraženiji, pa sateliti koji ostanu na takvim visinama imaju kraći očekivani operativni vijek.

ISW procjenjuje da sateliti iz drugog paketa Rassveta zbog toga vjerojatno neće ostati operativni onoliko dugo koliko je Moskva planirala.

Problem je još ozbiljniji kada se pogleda cijela dosadašnja konstelacija. Od prvih 16 satelita lansiranih 24. ožujka samo je njih 12 došlo do predviđene visine od približno 550 kilometara. ISW navodi da je upravo tih 12 satelita već omogućilo ruskim snagama dva prozora dnevne povezivosti sa zemaljskim terminalima iznad Ukrajine, ukupnog trajanja do oko 90 minuta.

Drugim riječima, ruski Starlink zasad nije ni približno Starlinku. Ali Moskvi za vojne potrebe nije nužno potrebna globalna, neprekidna i širokopojasna pokrivenost.

Dovoljno je i nekoliko prozora dnevno

Satelitska komunikacija postala je jedan od ključnih tehnoloških elemenata rata u Ukrajini. Starlink je ukrajinskim snagama omogućio održavanje komunikacija na područjima gdje je kopnena infrastruktura uništena, kao i upravljanje različitim vrstama bespilotnih sustava.

Rusija je istodobno koristila Starlinkove terminale nabavljene izvan službenih kanala. SpaceX je 1. veljače ove godine isključio ruski pristup Starlink komunikacijama, nakon čega je Moskva dodatno ubrzala razvoj vlastitog sustava Rassvet. ISW upravo gubitak pristupa Starlinku navodi kao jedan od razloga zbog kojih Rusija pokušava brže nego što je prvotno planirano razviti vlastitu konstelaciju.

To objašnjava i zašto je najnoviji neuspjeh važniji od samog tehničkog problema sa satelitima.

Čak i djelomično funkcionalan Rassvet može ruskim snagama omogućiti satelitsku komunikaciju u određenim vremenskim prozorima. Prema ISW-u, postojeći sustav može omogućiti preciznije napade uz pomoć daljinski upravljanih bespilotnih sustava.

Za Ukrajinu je to ozbiljan problem jer se takva povezanost može koristiti za upravljanje dronovima, prijenos podataka i djelovanje protiv ciljeva koji se nalaze dublje iza bojišnice.

Rusija želi stotine satelita

Bureau 1440, ruska tvrtka koja razvija Rassvet, planira nastaviti s desecima lansiranja kako bi u orbitu postavila stotine satelita.

No upravo je tempo lansiranja jedan od najvećih problema. Rusija je za Rassvet zasad oslonjena na rakete Soyuz-2.1b, relativno skupe i ograničeno dostupne nosače srednje klase.

Prema analizi ISW-a, Rusija je od 2022. godine izvela samo šest do osam lansiranja Soyuza-2.1b u svim svemirskim i komercijalnim misijama. Kada bi se takav tempo nastavio i kada bi svako lansiranje bilo uspješno, Rusija bi u četiri godine teoretski mogla lansirati najviše oko 128 satelita Rassvet. Problem je što svi sateliti ne bi nužno postali operativni, a Soyuz-2.1b mora služiti i drugim ruskim svemirskim programima.

Rezultat je porazan za dosadašnji tempo programa: prema ISW-u, samo je 37,5 posto svih dosad lansiranih satelita Rassvet dosegnulo održive operativne visine.

To je daleko od mreže koja bi mogla konkurirati Starlinku.

Koliko satelita Rusiji zapravo treba?

Rusija je najavila ambiciozne planove za stotine satelita. No za stvarnu, kontinuiranu povezivost iznad Ukrajine potrebno je znatno više od nekoliko desetaka letjelica.

Ukrajinski savjetnik za obrambene tehnologije Serhij „Flash“ Beskrestnov procijenio je u svibnju da bi Rusiji trebalo najmanje 200 do 300 satelita kako bi ostvarila stabilnu, neprekidnu povezanost nad Ukrajinom.

To znači da Moskvu ne čeka samo problem s kvalitetom pojedinačnih satelita. Mora riješiti i problem mase konstelacije.

Starlink je upravo zato teško kopirati. Njegova vojna vrijednost ne proizlazi iz jednog satelita, nego iz goleme konstelacije koja omogućuje čestu i gotovo neprekidnu povezanost. Rusija zasad nema ni približno dovoljan broj operativnih satelita, a sada joj dodatni problem predstavljaju i neuspješna podizanja orbita.

Ukrajina napada i infrastrukturu

Kijev pritom ne čeka da Rassvet postane potpuno funkcionalan.

Ukrajinske snage su u noći između 14. i 15. kolovoza napale Progress Space Rocket Center, postrojenje povezano s proizvodnjom raketa tipa Soyuz. Nekoliko dana kasnije, 23. kolovoza, Ukrajina je pokušala napasti i kozmodrom Plesetsk, s kojega su lansirana oba dosadašnja paketa satelita Rassvet.

Takvi napadi imaju širi značaj od samog Rassveta. Ako Ukrajina može ugroziti proizvodnju raketa i infrastrukturu za lansiranje, može usporiti cijeli ruski svemirski program.

ISW zato upozorava da ukrajinski napadi predstavljaju prijetnju ne samo ograničenoj ruskoj proizvodnji i opskrbi raketama nego i infrastrukturi potrebnoj za njihovo lansiranje u orbitu.

To stvara svojevrsnu utrku na dva kolosijeka: Rusija pokušava što brže proizvesti i lansirati satelite, dok Ukrajina nastoji otežati pristup upravo onoj infrastrukturi bez koje konstelacija ne može rasti.

Tehnologija koja izravno utječe na bojište

Razvoj Rassveta ne treba promatrati samo kao ruski pokušaj stvaranja komercijalne konkurencije Starlinku. U aktualnom ratu satelitska komunikacija postaje dio vojne infrastrukture jednako važan kao rakete, radari i dronovi.

To je posebno vidljivo u kontekstu sve intenzivnije uporabe bespilotnih sustava. UN-ova Misija za praćenje ljudskih prava u Ukrajini zabilježila je da je u srpnju ove godine. najmanje 437 civila poginulo, a 2.610 ih je ozlijeđeno. To je bio mjesec s najvećim brojem poginulih civila od svibnja 2022. godine. Dugometno oružje, uključujući rakete i dronove, bilo je vodeći uzrok civilnih žrtava, dok su kratkodometni dronovi u blizini bojišnice također dosegnuli rekordnu razinu.

U takvom okruženju svaka tehnologija koja povećava sposobnost upravljanja dronovima, prijenosa podataka i preciznog djelovanja na udaljenim ciljevima dobiva neposrednu vojnu vrijednost.

Ruski Starlink još je daleko od cilja

Rassvet je trenutačno više obećanje nego funkcionalna alternativa Starlinku. Drugi paket od 16 satelita nije dosegnuo ni očekivanu visinu od 550 kilometara, dio satelita postupno gubi visinu, a najmanje dva izgledno će završiti ponovnim ulaskom u atmosferu.

Rusija istodobno mora riješiti tri problema: proizvesti dovoljno satelita, dovoljno ih uspješno lansirati i održati ih na odgovarajućim orbitama.

No pogrešno bi bilo zaključiti da je Rassvet zbog toga nevažan.

Za sada je dovoljno 12 operativnih satelita da ruskim snagama pruže ograničene dnevne prozore povezivosti iznad Ukrajine. Ako Moskva uspije povećati broj funkcionalnih satelita, ti bi se prozori mogli produljivati i postajati učestaliji.

Pravi problem za Ukrajinu stoga nije pitanje hoće li Rusija uskoro napraviti novi Starlink, jer zasad očito neće. Pitanje je može li Moskva izgraditi dovoljno velik i dovoljno pouzdan sustav da i djelomična satelitska povezanost postane stalni dio njezinih vojnih operacija.

Sadašnji podaci pokazuju da je Rusija od toga još uvijek daleko. Ali pokazuju i da je utrka već počela.