Ti izazovi su: preživljavanje vrućine ponovnog ulaska u atmosferu i izvođenjem preciznog slijetanja natrag na Zemlju.

Inženjeri su nedavno podvrgnuli sustav toplinske zaštite svemirske letjelice ekstremnim uvjetima, a istodobno dovršili sastavljanje modela za testiranje spuštanja u punoj veličini, koji će uskoro pokušati izvesti vođeno slijetanje. Zajedno, taj napredak označava prijelaz s validacije na razini komponenti prema simulaciji cijele misije, dok se Europa približava letu svojega prvog višekratno upotrebljivog orbitalnog vozila kasnije ovog desetljeća.

Space Rider zamišljen je kao bespilotni laboratorij koji može ostati u niskoj Zemljinoj orbiti oko dva mjeseca prije nego što na Zemlju vrati eksperimente i teret. Može podržati istraživanja u mikrogravitaciji, tehnološke demonstracije i validacijske aktivnosti u orbiti, uz mogućnost vraćanja sadržaja radi analize na Zemlji.

Umjesto spuštanja ili lebdenja pod padobranima, vozilo koristi dizajn podiznog tijela bez krila te će slijetati pomoću upravljivog parakrila, u stilu slijetanja na pistu — sustava leta koji dosad nije dosegnuo operativnu primjenu na svemirskim letjelicama. Takav dizajn omogućuje preciznije predviđanje mjesta slijetanja i brži oporavak letjelice. 

Model za testiranje spuštanja, veličine minibusa, uključuje avionički sustav svemirske letjelice sposoban autonomno upravljati parakrilom nakon aktivacije. Opremljen je softverom za navođenje, navigaciju i upravljanje koji će aktivno kontrolirati spuštanje tijekom cijelog leta, reagirajući u stvarnom vremenu na vjetar i promjenjive uvjete.

ESA planira kasnije ove godine provesti višestruka ispitivanja spuštanja iz helikoptera iznad planinskog lanca Salto di Quirra na talijanskom otoku Sardinia, pri čemu će model biti lansiran s visine, a zatim će se pratiti njegov cjelokupni profil spuštanja. Kampanja neće simulirati ponovni ulazak iz orbite, nego će se usredotočiti na završnu fazu leta — dio najizravnije povezan s oporavkom i ponovnom uporabom letjelice.

Kako bi dosegao tu fazu tijekom stvarne misije, Space Rider mora preživjeti i ponovni ulazak u atmosferu. Zbog toga je ESA nedavno dovršila testiranje sustava toplinske zaštite vozila u plazma-aerotunelu, izlažući materijale temperaturama od oko 1.600 stupnjeva Celzija.

Jedinstveni oblik tijela letjelice uključuje 21 pločicu na donjoj strani te upravljačka zakrilca izrađena od materijala „ISiComp”, keramike koju su razvili Italian Aerospace Research Centre i Petroceramics.

Za testiranje toplinskog sustava u uvjetima leta, CIRA je koristila vlastiti plazma-aerotunel — najveći na svijetu — kako bi komponente bombardirala mlazom plina koji se kreće deset puta brže od brzine zvuka.

Zasebni testovi ispitivali su ponašanje sustava toplinske zaštite u slučaju oštećenja površine, simulirajući udare krhotina ili mikrometeoroida. U tu su svrhu inženjeri namjerno stvarali defekte u materijalu, a zatim ga izlagali uvjetima sličnima ponovnom ulasku u atmosferu unutar plazma-aerotunela kako bi bolje razumjeli ponašanje sustava u uvjetima izvan nominalnih parametara.

Prototip je, prema navodima ESA-e, „dosad iznimno dobro prolazio testove”.