Unatoč golemim ulaganjima i projekcijama prihoda od više milijardi dolara, lansirni kapacitet i dalje ostaje glavno usko grlo – ne samo za SpaceX nego, što je još važnije, i za cijelu industriju satelitskih mreža.

Trenutno se u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO) nalazi oko 15.000 satelita, od čega približno 10.000 pripada Starlinku. Tvrtka ih je lansirala zahvaljujući intenzivnom ritmu misija SpaceX-a tijekom posljednjih pet godina, ponajviše raketama Falcon 9 i Falcon Heavy.

Međutim, današnji broj satelita tek je mali dio onoga što planiraju satelitski operateri. Starlink je nedavno dobio odobrenje za raspoređivanje do 15.000 satelita V2 za širokopojasni pristup internetu, odnosno 7.500 više nego što je dopuštala prethodna kvota. Istodobno, i druge tvrtke planiraju opsežna lansiranja LEO satelita kako bi omogućile širokopojasni pristup internetu ili izravnu satelitsku povezivost s uređajima (D2D).

Da bi ti sateliti stigli u orbitu, operateri moraju pronaći partnera za lansiranje. Kao što je već spomenuto, SpaceX raspolaže s nekoliko tipova raketa. U svom godišnjem izvješću tvrtka navodi da je broj lansiranja raketa Falcon u 2025. godini porastao za 18 % u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši 170 misija. To zvuči ohrabrujuće, no broj komercijalnih lansiranja koja nisu bila namijenjena Starlinku ostao je uglavnom nepromijenjen u odnosu na 2024. godinu, što znači da nije stvoren dodatni kapacitet za druge korisnike.

Postoje i drugi potencijalni partneri za lansiranje. Blue Origin trenutačno je najozbiljniji konkurent kada je riječ o velikim korisnim teretima, no tvrtka u vlasništvu Jeffa Bezosa posljednjih je tjedana pretrpjela niz neuspjeha. Nije uspjela postaviti satelit AST SpaceMobile na planiranu orbitu, zbog čega je satelit morao biti deorbitiran. Uslijedila je i velika eksplozija na lansirnom kompleksu koja je izazvala požar, ozbiljno oštetila lansirnu rampu i uzrokovala višemjesečna kašnjenja. Još je veći problem narušeni ugled tvrtke.

Budući da Blue Origin planira lansirati i vlastitu satelitsku konstelaciju, njegova raspoloživost kao komercijalnog partnera vjerojatno će biti ograničena, slično kao i kod SpaceX-a. Tvrtka je u siječnju predstavila konstelaciju TeraWave, koja bi trebala obuhvatiti 5.408 satelita, čime će dodatno opteretiti ionako ograničene lansirne kapacitete.

Druge raketne tvrtke bile su aktivnije od Blue Origina tijekom prve polovice 2026. godine. United Launch Alliance ostvario je tri lansiranja, Arianespace šest, a Rocket Lab jedanaest. Međutim, u usporedbi s više od 70 lansiranja SpaceX-a u istom razdoblju, jasno je da konkurenti još uvijek nemaju ni razmjere poslovanja ni prednost koju SpaceX ostvaruje zahvaljujući višekratno upotrebljivim raketama.

Posljedice nedostatka velikih, neovisnih pružatelja usluga lansiranja već se osjećaju u cijeloj industriji. Amazon Leo nedavno je dobio produljenje roka za raspoređivanje svoje satelitske konstelacije nakon što je postalo jasno da do srpnja 2026. neće uspjeti lansirati ni polovicu planiranih satelita prve generacije (V1). Unatoč velikoj financijskoj snazi i povezanosti s Blue Originom, tvrtka je dosad u orbitu postavila tek 367 od planiranih 1.618 satelita.

AST SpaceMobile, američki pružatelj satelitskih komunikacija usmjeren na tržište izravne satelitske povezivosti s mobilnim uređajima, također napreduje sporije od planiranog, čak i prije problema s Blue Originom. Tijekom 2025. lansirao je samo jedan satelit, a u 2026. raspoređena su još četiri. Tvrtka i dalje planira pokrenuti komercijalnu uslugu do kraja 2026., no taj se rok čini optimističnim s obzirom na ograničenu dostupnost lansiranja. Prednost joj ipak daje strategija koja se oslanja na manji broj većih i sposobnijih satelita.

OpenCosmos, britanska tvrtka specijalizirana za male satelite, također se suočava s ograničenjima lansirnih kapaciteta. Propustila je rok od 10. lipnja za lansiranje 144 LEO satelita te je dobila produljenje do rujna, iako će i taj rok biti teško ispuniti.

Ograničeni lansirni kapaciteti utječu i na sam SpaceX. Njegovi dugoročni planovi vjerojatno neće biti ostvarivi oslanjanjem isključivo na rakete Falcon 9 i Falcon Heavy. Tvrtka stoga polaže velike nade u Starship, raketu nove generacije koja bi trebala povećati nosivost prema niskoj Zemljinoj orbiti četiri do šest puta. Starship se testira od 2023. godine. U dokumentaciji podnesenoj prije inicijalne javne ponude (IPO) SpaceX je upozorio da bi neuspjeh ili značajno kašnjenje razvoja Starshipa ozbiljno usporili raspoređivanje konstelacije V2 namijenjene izravnoj komunikaciji s mobilnim uređajima.

Čak i uz napredak raketne tehnologije, jaz između ponude i potražnje za lansiranjima vjerojatno će se dodatno povećavati. Sve više tvrtki razmatra nove primjene satelita koje nadilaze povezivost i promatranje Zemlje. SpaceX je, primjerice, podnio zahtjev za raspoređivanje čak milijun satelita koji bi služili kao orbitalni podatkovni centri. Kao što smo ranije naveli nakon spajanja SpaceX-a i xAI-ja, za takav bi projekt bilo potrebno čak 14 lansiranja Starshipa dnevno tijekom cijele godine. Blue Origin podnio je zahtjev za 51.600 orbitalnih podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju, dok je Space Cowboy zatražio odobrenje za njih 20.000. Moguće je da su dio tih prijava tek regulatorna strategija za rezervaciju orbitalnih pozicija, no čak bi i djelomična realizacija zahtijevala golemo povećanje lansirnih kapaciteta.

Kratkoročno se očekuje vrlo malo promjena jer se industrija i dalje suočava s potražnjom koja znatno nadmašuje raspoložive kapacitete. Regulatori zasad pokazuju određenu fleksibilnost, što potvrđuju primjeri Amazon Lea u SAD-u i OpenCosmosa u Lihtenštajnu.

Međutim, to ne mijenja temeljne tržišne okolnosti. Kako bi se spriječila zlouporaba tržišne moći, regulatorna tijela morat će jasno definirati koliki dio lansirnih kapaciteta tvrtke poput SpaceX-a i Blue Origina trebaju staviti na raspolaganje neovisnim satelitskim operaterima. Istodobno, manjim proizvođačima raketa bit će potrebna znatno veća ulaganja kako bi povećali nosivost svojih raketa i broj lansiranja koja mogu ostvariti tijekom godine.