No kako generacija inženjera koja ga je razvijala ubrzano odlazi u mirovinu, banke sve teže pronalaze mlađe programere i skupo ih plaćaju samo da bi održale staru digitalnu infrastrukturu na životu.

COBOL je jedan od najstarijih programskih jezika, razvijen 1959. godine. Poznat po sintaksi nalik engleskom jeziku i visokoj pouzdanosti, i danas pokreće ključne sustave u bankarstvu, financijama i državnoj upravi. Ove godine navršava 67 godina.

Prema časopisu Communications of the ACM, kroz COBOL sustave svakodnevno prolazi oko 3 bilijuna dolara trgovine. Oko 95 % transakcija na bankomatima i 80 % bankovnih transakcija u poslovnicama oslanja se na COBOL kod. Više od 40 % američkih bankarskih sustava i dalje je izgrađeno na COBOL-u, a u financijskim institucijama diljem svijeta još je aktivno oko 220 milijardi redaka tog koda.

COBOL koriste i američko Ministarstvo financija, Porezna uprava te Ministarstvo za pitanja branitelja. Na njemu se oslanjaju i ključni sustavi obračuna plaća, mirovinski sustavi te velik dio osiguravajuće industrije. Kad bi COBOL sutra stao, veliki dijelovi američkog gospodarstva prestali bi funkcionirati u roku od nekoliko sati.

Riječ je, dakle, o jeziku koji većina studenata informatike više ne uči, pisanom za hardver zastario još prije nekoliko desetljeća, ali koji i dalje nosi financijsku infrastrukturu razvijenog svijeta.

Zašto nije zamijenjen?

Dio odgovora leži u tome što je COBOL i dalje iznimno učinkovit u onome za što je stvoren. Dizajniran je za jednu zadaću: pouzdano premještanje velikih količina novca uz potpunu preciznost. U tome je i danas vrlo dobar. COBOL sustavi imaju reputaciju stabilnijih od većine modernog softvera. Nastali su u doba kada je računalno vrijeme bilo skupo, a pogreške neprihvatljive, i ta se disciplina u njima i dalje vidi.

No važniji je razlog to što je zamjena daleko teža nego što zvuči. Moderna banka ne koristi jedan COBOL program, nego golemu, međusobno povezanu mrežu sustava. Neki su napisani još 1960-ih i od tada se neprestano nadograđuju. U njima su ugrađena desetljeća poslovnih pravila, regulatornih zahtjeva i rješenja za rubne slučajeve koji nisu dokumentirani nigdje drugdje. Prepisati sve to na moderan jezik nije samo softverski projekt. To je svojevrsna digitalna arheologija, i to na živom tkivu bankovnog poslovanja.

Nekoliko velikih banaka pokušalo je to promijeniti. Commonwealth Bank of Australia na migraciju s COBOL-a potrošila je pet godina i oko 750 milijuna dolara. Slične priče imaju i američke banke: višegodišnji projekti vrijedni stotine milijuna dolara koji su propali ili su završili tek nakon dugih odgoda. U usporedbi s tim, održavanje COBOL-a gotovo se uvijek pokazalo jeftinijom opcijom.

Održavanje

Problem je što za održavanje COBOL-a trebaju ljudi koji ga znaju čitati. A njih je sve manje. Inženjeri koji su gradili i održavali COBOL sustave školovali su se 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih. Većina ih je danas u šezdesetima ili sedamdesetima. U mirovinu odlaze po stopi od oko 10 % godišnje, a gotovo ih nitko ne zamjenjuje.

Sveučilišni studiji računalnih znanosti uglavnom su prestali podučavati COBOL još 1980-ih. Posljedica je generacijski jaz: danas postoje informatičari u pedesetima koji tijekom cijele karijere nisu vidjeli ni redak COBOL koda. Novi programeri za taj jezik sustavno se ne školuju već više od četiri desetljeća.

Dok je bilo dovoljno starijih stručnjaka, to se još moglo prikrivati. Danas problem postaje akutan. Istraživanja industrije, na koja se poziva Metaintro, pokazuju da oko 60 % organizacija koje koriste COBOL ima poteškoća s pronalaskom kvalificiranih programera. Tvrtka COBOL Cowboys upravo je na tome izgradila posao: vraća umirovljene stručnjake na hitne konzultantske angažmane, često uz vrlo visoke satnice.

Kad se sustav naknada za nezaposlenost u New Jerseyju 2020. urušio pod pritiskom pandemije, država je javno pozvala umirovljene COBOL programere da se jave za pomoć. Ta scena — državna administracija koja moli umirovljenike da vrate u pogon kritičnu infrastrukturu — zorno pokazuje što čeka i bankarski sektor, samo u mnogo većem opsegu.

Što banke rade?

Odgovor je zasad kombinacija triju strategija. Prva je jednostavna: platiti postojeće COBOL stručnjake koliko god treba. Iskusni programeri danas mogu tražiti honorare koji su još prije deset godina djelovali nezamislivo. Neki umirovljeni stručnjaci sada kao konzultanti zarađuju više nego tijekom karijere u stalnom radnom odnosu.

Druga je strategija osposobljavanje mlađih programera za COBOL — svojevrsna obrnuta migracija. Mali, ali rastući broj ljudi u dvadesetima i tridesetima shvatio je da su te vještine rijetke i sve vrjednije. Zato uče jezik koji većina njihovih kolega smatra profesionalno nezanimljivim, a upravo ih to pretvara u tražene i dobro plaćene stručnjake.

Treća je strategija uključivanje umjetne inteligencije. Veliki jezični modeli već prilično dobro čitaju COBOL, a nekoliko velikih banaka koristi alate umjetne inteligencije za održavanje i postupnu modernizaciju svojih kodnih baza. To je jedan od paradoksa današnjeg računarstva: najnovija tehnologija služi održavanju jedne od najstarijih.