Godinama su vojne komunikacije bile sinonim za zatvorene, vlasničke sustave razvijane isključivo za potrebe obrane. Takvi su sustavi nudili visoku razinu sigurnosti, ali su bili skupi za izgradnju, ograničeni mogućnostima nadogradnje i tehnološki su napredovali znatno sporije od komercijalnih mobilnih mreža.

Posljednjih nekoliko godina taj se pristup ubrzano mijenja. Nakon što su 4G i 5G tehnologije postale standard u javnoj sigurnosti, hitnim službama i industriji, iste tehnologije sve intenzivnije ulaze i u obrambeni sektor. NATO je komunikacijske mreže nove generacije, uključujući 5G, uvrstio među svoje ključne strateške tehnologije koje će imati presudnu ulogu u budućim vojnim operacijama.

Promjena dolazi u trenutku kada članice Saveza planiraju znatno povećati izdvajanja za obranu. Na summitu u Haagu dogovoreno je postupno povećanje ukupne obrambene potrošnje na pet posto BDP-a do 2035. godine, pri čemu će značajan dio biti usmjeren upravo prema komunikacijskoj infrastrukturi, kibernetičkoj sigurnosti i digitalnoj otpornosti.

Komercijalni 5G nije dovoljan

Iako se obrana okreće komercijalnim mobilnim tehnologijama, standardne javne 5G mreže same po sebi nisu dovoljno sigurne za vojnu uporabu.

Prvi preduvjet je potpuna kontrola lanca opskrbe. NATO posljednjih godina posebnu pažnju posvećuje pouzdanosti proizvođača mrežne opreme jer kompromitirana infrastruktura može predstavljati ozbiljan sigurnosni rizik.

Drugi važan element predstavlja arhitektura "Zero Trust". Za razliku od tradicionalnog modela, u kojem se vjeruje mreži, Zero Trust polazi od pretpostavke da se ne vjeruje nijednom korisniku ni uređaju. Svaki podatak nosi vlastitu enkripciju, prava pristupa i mogućnost provjere bez obzira kroz koju mrežu prolazi.

Uz to dolazi zaštita od elektroničkog ratovanja, mogućnost rada u uvjetima snažnog ometanja te potpuno šifrirana komunikacija između mreža savezničkih država.

Hibridna arhitektura

Umjesto izgradnje potpuno odvojenih vojnih mobilnih mreža, razvija se hibridni model koji kombinira više različitih komunikacijskih slojeva.

Osnovu čine nacionalne komercijalne mobilne mreže koje pružaju veliku pokrivenost i kapacitet. One se nadopunjuju prijenosnim privatnim 5G mrežama koje se mogu brzo rasporediti na bojištu ili tijekom kriznih situacija.

Treći sloj čine nezemaljske mreže (NTN), odnosno satelitski sustavi u niskim i geostacionarnim orbitama, ali i platforme poput visokoletećih bespilotnih letjelica. Takva kombinacija omogućuje nastavak komunikacije čak i kada je zemaljska infrastruktura uništena ili nedostupna.

Upravo zbog toga sve se više govori o jedinstvenom komunikacijskom ekosustavu koji povezuje klasične mobilne mreže, privatne 5G sustave i satelitske komunikacije.

Francuska pokazuje kako izgleda budućnost

Jedan od najnaprednijih europskih primjera predstavlja francuski projekt Réseau Radio du Futur (RRF).

Riječ je o nacionalnoj 4G/5G mreži namijenjenoj hitnim službama koja pokriva gotovo cijelu Francusku te omogućuje migraciju oko 400.000 korisnika s dotadašnje TETRAPOL infrastrukture. Sustav koriste policija, vatrogasci, hitna medicinska pomoć, žandarmerija, carina te pojedine vojne postrojbe tijekom operacija na domaćem teritoriju.

Model pokazuje kako se komercijalna mobilna infrastruktura može nadograditi do razine potrebne za kritične državne službe.

5G mijenja način vođenja operacija

Najveća vrijednost 5G mreža nije samo veća brzina prijenosa podataka nego vrlo mala latencija i mogućnost povezivanja velikog broja uređaja u stvarnom vremenu.

To omogućuje istodobnu razmjenu videozapisa visoke rezolucije s bespilotnih letjelica, podataka sa senzora, lokacijskih informacija i obavještajnih izvora unutar jedinstvenog zapovjednog sustava.

Takav pristup čini temelj suvremenih C4ISR sustava (Command, Control, Communications, Computers, Intelligence, Surveillance and Reconnaissance), odnosno integriranih platformi za zapovijedanje, nadzor i donošenje odluka.

Istodobno, računalna obrada sve se više premješta na rub mreže (Edge Computing), gdje umjetna inteligencija može analizirati podatke neposredno uz mjesto njihova nastanka, bez potrebe za slanjem u udaljene podatkovne centre.

5G postaje i senzor

Jedna od najzanimljivijih tehnoloških promjena dolazi iz razvoja 3GPP standarda poznatog pod nazivom ISAC (Integrated Sensing and Communication).

Ideja je da bazne stanice, osim prijenosa podataka, koriste iste radijske signale za detekciju objekata u prostoru. Drugim riječima, mobilna mreža istodobno postaje i komunikacijski sustav i svojevrsni radar.

Takav pristup mogao bi omogućiti otkrivanje bespilotnih letjelica, praćenje kretanja objekata ili prepoznavanje anomalija u elektromagnetskom spektru bez postavljanja dodatnih radarskih sustava.

U kombinaciji s umjetnom inteligencijom i rubnim računalstvom mreža može gotovo trenutačno klasificirati prijetnje i upozoriti operatere.

Novo tržište za telekom industriju

Razvoj obrambenih 5G mreža otvara potpuno novo tržište za telekom operatore, proizvođače mrežne opreme i dobavljače sigurnosnih rješenja.

No neće svi moći sudjelovati. Vojne mreže zahtijevat će provjerene lance opskrbe, certificiranu sigurnost, otpornost na elektroničko ratovanje i mogućnost rada u degradiranim uvjetima. Zbog toga će povjerenje u dobavljače postati jednako važno kao i same tehničke performanse.

Za telekom industriju to znači da 5G više nije samo tehnologija za brži mobilni internet. Sve je izglednije da će upravo obrambeni sektor postati jedno od najvećih novih tržišta za napredne mobilne mreže tijekom sljedećeg desetljeća.