Tehnologija prepoznavanje lica uskoro i u Hrvatskoj?
Tijela za provođenje zakona u 11 europskih zemalja već koriste sustave biometrijskog prepoznavanja u svojim istragama. Slijedi ih još osam, navodi se u novoj studiji u kojoj se upozorava na utjecaj tehnologije na temeljna ljudska prava. Studiju, objavljenu u ponedjeljak (25. listopada), a naručila je skupina Zelenih u Europskom parlamentu, glavni zagovornik potpune zabrane sustava biometrijskog prepoznavanja u javno dostupnim prostorima.
Policija u Austriji, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Sloveniji i Nizozemskoj koristi tehnologije za prepoznavanje lica za ex-post identifikaciju u svojim kaznenim istragama. Očekuje se da će to uskoro slijediti Hrvatska, Cipar, Češka, Estonija, Portugal, Rumunjska, Španjolska i Švedska.
Ex-post identifikacija je mjesto gdje se snimka provjerava nakon incidenta, a ne u stvarnom vremenu.
“Razlika između u stvarnom vremenu i ex-post je irelevantna kada je riječ o utjecaju tih tehnologija na temeljna prava. Ex-post identifikacija zapravo nosi veći potencijal štete, jer se više podataka može prikupiti iz različitih izvora kako bi se nastavilo s identifikacijom”, smatra izvanredni profesor na Sveučilištu Leiden i autor studije Francesco Ragazzi.
Prepoznavanje lica
Najrazvijeniji oblik biometrijske identifikacije je softver za prepoznavanje lica koji spaja jednu snimljenu sliku s drugom slikom pohranjenom u bazi podataka.
U izvješću se upozorava da “čini se da se malo razumije načine na koje bi se ta tehnologija mogla primijeniti i potencijalni utjecaj tako širokog spektra primjena na temeljna prava europskih građana.”
Studija se usredotočuje na takozvane nekooperativne pretrage, gdje sustav pokušava identificirati osobu bez njezina pristanka. Napominje da je primjena tih tehnologija još uvijek ograničenog opsega i razmjera diljem Europe, u rasponu od identifikacije pojedinaca do masovnog nadzora.
U zajedničkim pretragama, na primjer, prepoznavanje lica za otključavanje pametnih telefona trenutačno ne predstavlja rizik od masovnog nadzora. Međutim, u izvješću se napominje da bi se situacija mogla promijeniti ako se zakonski okvir promijeni, budući da su ti sustavi suradnje akumulirali ogromne količine osobnih podataka.
Ističu se dva razvoja koji čine masovni nadzor vjerojatnijim: proširenje biometrijskih baza podataka i pilot projekti nekoliko sustava povezanih sa softverom za biometrijsku identifikaciju.
“Ono što vidimo kod ovih projekata je da oni sve više slijede strategiju svršenog čina (fait accompli). Oni su općenito predstavljeni kao pilot projekt, tražeći neke posebne okolnosti u vezi s primjenom tehnologije. Kasnije traže dopuštenje”, upozorio je Ragazzi.
Pilot projekti
U 2017. godini zračna luka u Bruxellesu postavila je četiri kamere za prepoznavanje lica bez obavijesti nadležnog nadzornog tijela. Jedna četvrt u Rotterdamu pokrenula je projekt “bez provale” za otkrivanje sumnjivog ponašanja pomoću pametnih uličnih svjetiljki.
Nice je počela zaostajati za tehnologijom prepoznavanja lica na ulicama. Korištenje biometrijskih identifikacijskih alata u srednjim školama također je testirano, ali je stoga proglašeno nezakonitim. Nasuprot tome, alati za prepoznavanje lica sada se koriste za identifikaciju učenika u školskim menzama u Velikoj Britaniji.
U Njemačkoj, Berlin, Hamburg i Mannheim su svi implementirali softver za prepoznavanje lica kako bi testirali njihovu sposobnost otkrivanja sumnjivog ponašanja.
“Opravdanje kao testni pristup često se koristi u Njemačkoj za argumentiranje odstupanja od postojećih pravila i društvenih očekivanja”, stoji u izvješću.
Studija napominje da ovi piloti obično započinju u legalnoj sivoj zoni i, ako se ne provjere, mogu imati dugoročni učinak normalizacije nadzora. Konkretno, praćenje sumnjivog ponašanja moglo bi imati zastrašujući učinak na individualne slobode.
Nadalje, u većini slučajeva, infrastruktura kao što su kamere i mikrofoni je onemogućena, ali ostaju na mjestu.
Podjele u EU parlamentu
Ranije ovog mjeseca, Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom se poziva na stroga pravila o korištenju sustava umjetne inteligencije u provođenju zakona, posebno zalažući se za zabranu tehnologija prepoznavanja lica u javnim prostorima.
Izvješće je imalo snažnu podršku liberalnih, socijaldemokratskih, ljevičarskih i zelenih skupina, dok je gotovo podjednako dijelio stranke na desnicu i ekstremnu desnicu. Nasuprot tome, demokršćani su gotovo jednoglasno glasali protiv zabrane.
Zabrana bi se mogla integrirati u Zakon o umjetnoj inteligenciji na zahtjev Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (IMCO). Međutim, drugi parlamentarni odbori osporili su vodstvo IMCO-a, što je otvorilo spor oko nadležnosti.
