Suđenje SBF-u: Destrukcija licemjerja akademsko-tehnološke elite

U New Yorku je početkom listopada počelo još jedno “suđenje desetljeća” za financijske pronevjere i prijevare. Optužen je Sam Bankman-Fried, osnivač jedne od najvećih kriptomjenjačnica FTX, koja je u studenome 2022. propala u svega deset dana. Sam slučaj FTX zaista je širi, utjecat će na budućnost kriptofinancija, ali destruira i pokušaj tehnološko-akademske elite da izradi moralni kôd kojim se postavlja iznad društva

Piše: Željko Ivanković

Prije otprilike godinu dana, 11. studenoga 2022. godine, Sam Bankman-Fried (u kripto krugovima gotovo univerzalno poznat kao SBF), do tog trenutka omiljeni celebrity kriptofinancija, proglasio je bankrot svoje američke FTX mjenjačnice, jedne od najvećih na svijetu. U tom je trenutku FTX sustav mjenjačnica, prema različitim procjenama, imao tržišnu kapitalizaciju između 32 i 36 milijardi dolara. Valjda nije potrebno ponavljati da su vrijednosti kriptoimovine izrazito volatilne. S mjenjačnicom, bankrot je proglasila i sestrinska tvrtka Alameda Research, koja se bavila arbitražom na globalnom kriptotržištu, ali neka izvješća inzistiraju da je prodavala i usluge koje inače prodaju hedge-fondovi: zaštitu imovine od promjene cijene. Njezina je bilanca bila oko 16 milijardi dolara.

Šuplja bilanca

Sve se odigralo izrazito brzo. Samo desetak dana prije, 2. studenoga 2022., CoinDesk, portal posvećen kriptofinancijama, objavio je kritički članak da je bilanca Alameda Researcha – šuplja. Nekoliko dana nije bilo nikakvih reakcija, SBF je 7. studenoga tvitao da je “sve u redu”, a onda je, 8. studenoga uslijedio napad koji je izveo Changpeng Zhao (u kripto krugovima CZ), vlasnik konkurentske mjenjačnice Binance. FTX se zaljuljao, a 10. studenoga objavio je i da zaustavlja isplate svojim korisnicima, što je najčešće bankrot prije bankrota. Potom je CZ tobože ponudio pomoć, ali kad se FTX/SBF protegnuo da dohvati pruženu ruku, CZ ju je izmaknuo. FTX je otklizao još dublje i – potonuo: prvo je manjkala milijarda dolara, a onda se svota naglo povećala na 10 mlrd., pa se vratila na 8 mlrd.: računi će se svoditi godinama.

Janet Yellen, američka ministrica financija, izjavila je da se radi o Lehman-momentu u kriptofinancijama. Očekivalo se, dakle, da će uslijediti lančani kolaps kriptotržišta, kakav je viđen prije petnaestak godina, kad je u Velikoj recesiji bankrotirala investicijska banka Lehman Brothers, i za sobom gotovo u ponor povukla mnoge od dotad najvećih svjetskih financijskih institucija. Procjena ministrice financija bila je tim uvjerljivija što je u mjesecima prije FTX-a propao niz kripto tvrtki. Od većih bili su tu 3AC, Celsius, BlockFi, Terra/Luna, Voyager Digital, a širom svijeta propao je niz manjih mjenjačnica. Kad su više od deset godina prije propadale velike banke, osiguravajuća društva i fondovi, uskočili su američka država i centralna banka enormnom emisijom pomoći (u prvoj objavi iskrcali su 700 milijardi dolara; ni tu konačna računica još nije gotova, a pitanje je hoće li ikad i biti, sporovi će uvijek ostati).

Na kriptotržištu nema kreditora koji ima funkciju posljednjeg utočišta kao u tradicionalnim financijama. Kripto se ustvari legitimirao otporom praksi koja je tipična za bankocentrične sustave, da država pomaže onima koje izabere prema nekim arbitrarnim kriterijima (čitaj: lobističko-političkim izborom). Ipak, ulogu “posljednjeg utočišta”, u ljeto 2022., čak je pokušao odigrati Bankman-Fried: u mjesecima prije vlastitog bankrota objavio je da planira preuzeti i sanirati neke od većih bankrotiranih kompanija (BlockFi i Voyager Digital), kako bi stabilizirao tržište, no kad je i FTX pokleknuo, u prigodnim su pregledima godišnjih zbivanja, u prosincu prošle godine, etablirane financijske novine (The Economist) pisale kao da više nema brane koja bi zaustavila potpunu propast kriptofinancija.

Ipak, lančani kolaps prema obrascu Lehman, izostao je. Bankroti prije propasti FTX-a već su bili spustili vrijednost referentne kriptovalute bitcoina sedamdesetak posto, a od propasti FTX-a u studenom 2022. do danas njegova vrijednost čak je narasla. Svejedno, riječ je o jednom od prijelomnih zbivanja u povijesti kriptofinancija, koje će, kako smo napisali u članku u Mreži prije godinu dana, izrazito utjecati na njihov razvitak. U Sjedinjenim Državama takvi “zaokreti” u poslovnom svijetu uglavnom se verificiraju u slavnim sudskim procesima. Nema krize ni zaokreta u poslovnim i društvenim običajima bez žrtvovanja krivca u procesu u koji su uprte oči cijele zajednice.

Delikatne nijanse

I zaista, u utorak, 3. listopada, u trenutku kad ovaj članak nastaje, u New Yorku je počelo suđenje Samu Bankmanu-Friedu. Gotovo da nema financijskog, ekonomskog i kripto medija, pa ni mainstream medija, poput BBC-a ili New York Timesa, koji nije ovom slučaju posvetio pozornost kakvu se u SAD-u posvećuje velikim sudskim procesima. CoinDesk je otvorio rubriku u kojoj izvještava o najdelikatnijim nijansama slučaja: SBF-u je sud odobrio da se u sudnici pojavi u civilnoj odjeći, a ne u pritvoreničkoj, i moći će se služiti računalom, koje, međutim, neće imati nikakvu vezu ni s jednim drugim računalom ni Internetom. O tome da se brani sa slobode, u trenutku pisanja članka još nije bilo odlučeno. Istini za volju, početak suđenja SBF-u zabilježen je vijesticama i u nekim hrvatskim medijima.

Suđenje desetljeća, suđenje SBF-u centralni je, ali nikako jedini proces u tom kompleksnom slučaju. Postoje jaki i opravdani razlozi zašto baš to suđenje privlači najviše pozornosti. Uz ostalo, u njemu će se nužno otvoriti i pitanja iz drugih procesa, s kojima je neizbježno isprepleteno.

Prvi je sâm stečajni proces. Najviše na njega mislili smo kada smo prije godinu dana zaključili da će rasplet (odnosno razvoj) slučaja FTX-a odlučujuće utjecati na razvoj kriptofinancija. Naime, kriptofinancije imaju nejasan pravni (i moralni) status, i to će se u sudskom/stečajnom procesu morati iskristalizirati. Uostalom, regulatorna aktivnost u kripto području izuzetno je snažna posljednjih godinu dana, i o tome neprestano pišemo u Mreži.

Samom Bankman-Friedu sudi se zbog poslovnih praksi, naizgled ništa novo u Sjedinjenim Državama, premda i tu ima neobičnih i važnih pojedinosti.

No, postoji i treći proces, onaj društveni, koji utječe i na prethodna dva: poslovni i sistemski. U suđenju SBF-u sudi se i jednoj američkoj klasi, eliti, uglavnom vezanoj uz Demokratsku stranku (ali ne samo i ne nužno uz nju) isprepletenu s najvišim akademskim i tehnološko-poslovnim krugovima, koja je – uza sve – pokušala formulirati jedan suvremeni moralni kôd, moralnu teoriju, nazvanu efektivni altruizam, koju je namjeravala nametnuti kao etiku suvremenog doba, i u kojoj bi upravo ona formulirala vodeća načela i preuzela najviše mjesto u društvenoj i, posredno, političkoj hijerarhiji. Gotovo da bi imala poziciju svećenika vladara. Nije pretjerivanje. U povodu početka suđenja SBF-u upravo su taj aspekt slučaja izdvojili najutjecajniji periodici, najviše Time Magazine i New Yorker, ali i drugi.

Zbog svega rečenog, slučaj SBF pratit ćemo u ovom, ali i u sljedećem broju Mreže. U ovom članku prvo ćemo predstaviti sâm materijalno-poslovni sadržaj i zašto mislimo da će utjecati na regulatornu, odnosno sistemsku budućnost kriptofinancija. Zatim ćemo opisati spomenuto elitno okruženje, njegova moralna načela i obrasce koje je promoviralo, i na kojima se nastojalo ustoličiti i nametnuti društvu. Pokušat ćemo pokazati da su u skladu s prirodom kriptofinancija. Moguća promjena odnosa prema moralnim načelima efektivnog altruizma (koja se nazire) i njegovih elitnih promotora, smještenih u najuglednijim akademskim institucijama (sveučilišta Oxford i Stanford), također bi mogla utjecati i na ishod procesa regulacije kriptotržišta.

Prvi aspekt

Prvi aspekt slučaja je onaj formalni, poslovno-pravni, dakle najtvrđi: SBF je proglasio bankrot tako što je upravljanje tvrtkom, uz njegov potpis, preuzeo John Ray III, iskusni stečajni upravitelj. Prema sjajnoj reportaži, objavljenoj u New Yorkeru potkraj rujna, “iscrpljeni” Bankman-Fried kliknuo je Enter na dokumentu s njegovim elektroničkim potpisom 12. studenoga, u 4.30 na Bahamima, odakle je ustvari upravljao svojim kripto konglomeratom (razlike u datumima u izvješćima je li bankrot bio 11. listopada ili 12. listopada, vjerojatno su posljedica različitih vremenskih zona). Bankrot može završiti kao likvidacija ili restrukturiranje i sanacija, a oboje se registrira na sudu kao promjena vlasništva. Nakon što je stisnuo Enter, SBF je, dakle, otvorio pravosudni proces, formalno odvojen od ovog suđenja njemu samom, ali ta dva sudska procesa sadržajno su svakako isprepleteni.

Posao je stečajnog upravitelja da naplati što više potraživanja, kojima bi što više obeštetio korisnike, kreditore i investitore. Tu se može raditi o cijeloj seriji procesa, pregovora i pokušaja nagodbi sa svakim pojedinačnim dužnikom, ali i potencijalnih tužbi i suđenja, a i vjerovnici u njemu sudjeluju kolektivno i pojedinačno. Rezultat može biti likvidacija (zasad sve govori da će biti tako) ili restrukturiranje.

Časopis Wired objavio je potkraj rujna članak (Can FTX Be Revived – Without Sam Bankman-Fried?), u kojem opisuje okupljanje vjerovnika uvjerenih da se FTX i njihov novac mogu spasiti tako da se mjenjačnica “restarta”, uz potporu vanjskih investitora. Prvih tjedana nakon otvaranja bankrota, i John Ray III dao je naslutiti da postoji imovina kojom raspolažu FTX i Alameda Research, koja bi možda mogla biti osnova za restrukturiranje, ali – podsjećamo – obaveze nisu bile jasno definirane. Stečajni upravitelj opetovano je potvrđivao da takav upravljački nered (mess, kako se kod nas voli reći) nije vidio u svojoj dugotrajnoj karijeri. Jedan od sugovornika magazina Wired postavlja pitanje što bi se ustvari restartalo: FTX gotovo da i nema računovodstva, sustava zaštite podataka i korporativnog upravljanja koji bi se očekivao od legitimnog poslovanja: što bi, dakle, investitori kupovali. Investitor bi trebao biti voljan uložiti vrijeme, energiju i novac da u potpunosti restrukturira i revitalizira mjenjačnicu. Poseban je problem to što je ona na zaista lošem glasu. U članku u New Yorkeru navodi se i jedna bizarna priča. Desetak minuta nakon što je SBF kliknuo Enter, čime je tvrtku poslao u stečaj, od blockchain platforme Tron stigla je ponuda o investiranju četiri milijarde dolara u spas FTX-a. SBF je navodno mahnito pokušavao poništiti svoj potpis na dokumentu o bankrotu, ali nije uspio, rekao je New Yorkeru. Vlasnik Trona Justin Sun izjavio je za Bloomberg TV da je njegova ponuda podrazumijevala dubinsko snimanje poslovanja tvrtke (due diligence). Nije mala vjerojatnost da bi se Tron na kraju ipak povukao.

No, zašto mislimo da će slučaj utjecati na razvoj sustava kriptofinancija? U sjajnom polsatnom dokumentarcu “The Legend of Sam”, koji je objavio Financial Times, urednica u tom dnevniku Katie Martin spominje da su oko pet milijardi od 16 milijardi bilance sestrinske tvrtke Alameda Research činili FTT tokeni. U kripto svijetu to se naziva “native” tokenima, koje ima gotovo svaka kriptoplatforma, čime god da se bavi. Njima se stječu različita prava, koja su nerijetko potpuno prazna, a ponekad imaju vrijednost. U slučaju FTT-a, riječ je, objašnjava Martin, o tokenima za lojalnost (karticama, bodovima) koje su dobivali korisnici FTX mjenjačnice, kojima su mogli na mjenjačnici povlašteno trgovati.

Jesu li tokeni novac?

Sve veće trgovinske kuće u Hrvatskoj i u svijetu imaju kartice za lojalnost. Njima se, dakle, nešto može kupovati, najčešće samo u tim trgovinskim kućama, a u fintech svijetu mogu se i prodavati, prenositi na drugoga, dakle, imaju svoju cijenu. FTT, token kriptomjenjačnice FTX, bio je na tržištu. Kao kada bi netko DM-ovu ili Konzumovu karticu, kojom može kupiti proizvode u tim kućama, kupio od nekoga i onda njome kupovao stvari. Jesu li FTT tokeni novac, pita Martin u filmu, to je stvar za raspravu. Oprezna je.

Vrijedno je podsjetiti da su veliki kineski internetski trgovci, koji su prodavali i kupovali beskonačne količine roba i imali stotine milijuna korisnika, također izdavali svoje kartice i kovanice za lojalnost (primjerice, QQ coins tvrtke Tencent), koje su poslije kao pravi novac počeli prihvaćati i trgovci izvan sustava, jer su njima mogli kupovati u okviru Tencent sustava. QQ coins, kao i drugi slični primjerci u Kini, postali su perfektno konvertibilni, i zato ih je kineska država regulirala.

Alameda Research FTT tokenima služila se kao pokrićem za posudbe, i kao pologom, odnosno jamstvom za plaćanje, za sve ono za što služi novac ili vrijednosnica. Martin napominje da ih je FTX mogao izdati koliko je htio, kako ih je mogao kreirati ni iz čega. Banke također kreiraju kredite (i depozite) ni iz čega, a vrijednost tog bankovnog novca u pravilu ovisi o uspješnosti poslovnog pothvata koji se njime financira (ima u drugih faktora). Vrijednost FTT tokena trebala je ovisiti o aktivnosti klijenata FTX-a koji se njime koriste. No, ako ih je FTX mogao izdati koliko hoće, a njima se trgovalo i izvan sustava, onda je njima mogao financirati aktivnosti trgovinske tvrtke Alameda Research. Zanimljivo je danas čitati članak CoinDeska od 2. studenoga 2022., u kojem je objavljeno da Alameda Research, od 16 milijardi imovine, ima čak pet milijardi FTT tokena. Prvih dana to nije značilo ništa, a i sâm CoinDesk piše kako u tome nema ništa nelegitimno, ali ne bi objavili članak da im u tim podacima nije bilo nešto nad čime se valja zamisliti. Koji dan poslije Changpeng Zhao objavio je kako mu je to sumnjivo i da prodaje svoju zalihu FTT tokena.

To je bio izravni napad. Alameda Research objavio je da kupuje tokene koje CZ prodaje, da im održi cijenu. No, prirodno, nisu mogli biti plaćeni FTT tokenima, nego drugim kripto ili fiat sredstvima. Vrlo je vjerojatno da je SBF uzeo sredstva korisnika FTX-a (bitcoine, ethereume, dolare) i posudio ih Alameda Researchu da isplati CZ-a i sačuva vrijednost FTT tokena. Moguće je, zapravo je vrlo vjerojatno, da se to radilo i prije za razne operacije Alameda Researcha. No, ovaj put uzrujali su se korisnici FTX-a i tražili svoj novac, dok 10. studenoga SBF nije objavio da zaustavlja isplatu korisnika. Dan poslije proglasio je kraj.

Pretpostavimo da je Alameda Research platio CZ-u FTT tokene nekim bitcoinima ili ethima koje je “posudio” od FTX-a te kako su ti bitcoini još na računu platforme Binance. Prema prirodi blockchaina, može se ustanoviti gdje su. John Ray III, stečajni upravitelj jednostavno može zatražiti da se vrate originalnom vlasniku koji je prijavio potraživanje u stečajnom procesu FTX-a. Kao da je ukradena kruška ili vrijednosnica sa serijskim brojem. Ovaj će proces, da pojednostavim, morati uspostaviti svoje kriterije koji je od tokena novac (kako se pita Martin), koji je vrijednosnica, a koji je puki bod za lojalnost, i čime će započeti uspostava kriterija svrstavanja sadašnjeg kaosa u svijetu kripto sredstava.

Regulatorni pomak

To će biti prvi regulatorni pomak: koliko se čega, i s kojim jamstvima, može emitirati. Naime, novac, vrijednosnica, kartice lojalnosti i drugi financijski instrumenti, podrazumijevaju u njih ugrađena neka prava i neka ograničenja. Kad se u dućanu kupi pivo ukradenim novcem, prodavač taj novac ne mora vratiti onome kome je novac opljačkan. On se naplaćuje od onog tko ga je opljačkao. Ako se pivo “plati” ukradenim škarama, prodavač piva mora ih vratiti originalnom vlasniku, a onda se naplaćivati od onoga od koga je primio škare za pivo. Kad regulator odredi što je novac, a što vrijednosnica, onda je to podložno raspravi na sudu. Kad o tome definitivno odluči sud, dileme više nema.

Prvi pomak odnosi se na raščišćavanje statusa kriptofinancijskih instrumenata, drugi se odnosi na kripto tvrtke. Na kraju FT-ova filma Carol Alexander, profesorica financija na Sveučilištu Sussex, kripto ekspertica i kripto investitorica (koja je, uz ostalo, korisnica FTX-a), objašnjava da ne mogu platforme istodobno biti i mjenjačnice i skrbnici, i banka u sjeni, i tržište non fungible tokena, i broker i mjesto za namiru i poravnanje. Zašto ne mogu? Pa zato što je FTX svojim korisnicima nudio da na toj platformi imaju novčanik u kojem drže svoja sredstva, a kojima se FTX ne koristi, nego samo za njih skrbi i naplaćuje naknadu za to i za trgovanje tim sredstvima. A koristio se njima kao da je banka.

Očekuje se da se različite funkcije platformi reguliraju, da se za njih dobije licenca kad se ispune zahtijevani uvjeti, i da se onda ispunjavanje tih kriterija nadzire. Sva je poanta u tome da kriptoplatforma preuzima neke obaveze prema klijentu i stječe neka prava; jedno je ako je skrbnik koji samo čuva sredstva, drugo ako je broker, treće ako je mjenjačnica ili ako je NFT tržište. Naravno, regulacija, licenciranje i nadzor nisu učinkoviti ni u tradicionalnim financijama. Vidjeli smo to i u Velikoj recesiji.

U kriptofinancijama revizija vrijednosti imovine gotovo je nemoguća. Svi ti bezbrojni tokeni u bilancama kojima je nemoguće odrediti vrijednost: sve se nekako odvija prema osjećaju i na temelju javnog imagea, aktivnosti na mrežama, angažmanu influencera, itd. Javni image važan je i u tradicionalnim financijama, ali digitalno komunikacijsko okruženje je drukčije: FTX i SBF u njemu su imali kraljevsku poziciju. Propast FTX-a “iznenadila” je i eksperte i velike kreditore iz tradicionalnih financija, svjedoči Carol Alexander u FT-ovom filmu. Veliki investitori/kreditori mogli su si dopustiti da odvoje koji milijun (ili desetke milijuna) u kripto, barem da ne zaostanu u igri. Uostalom, spominje Alexander, FTX je bio na korak da dobije licencu od regulatora trgovine robnih vrijednosnica, commodity futures (CFTC). Kad je jedan fond uzajamnog ulaganja (VC), pozvan da ulaže u FTX, zatražio da provede due diligence, pažljivi pregled poslovnih knjiga, spominje FT-ova urednica Martin, dobio je odgovor: Go, fuck off!

Sam Bankman-Fried mogao si je to dopustiti. Bio je omiljeno lice kripto svijeta: nastupao je na istoj pozornici s Billom Clintonom i Tonyjem Blairom. I tu dolazimo do drugog i trećeg dijela ovog procesa, do suđenja samom SBF-u i suđenja jednoj klasi, jednoj eliti.

Drugi aspekt

Optužba protiv SBF-a ima sedam točaka, za koje ukupno može dobiti 115 godina zatvora, a sve se svode na pronevjeru sredstava korisnika mjenjačnice, kreditora i investitora i prevaru: skrivanje pronevjere. Bankman-Fried od trenutka kad su po njega na Bahamima došli policajci, konzistentno niječe svoju krivnju. Prema njegovim riječima, sve je bilo “pogreška”, rezultat krivih odluka, ali ne njegovih, ili ne samo njegovih. Za sve što se pronađe da je rađeno protivno zakonu ili ugovorima – nije znao, ili nije dovoljno znao, ili nije o tome odlučivao. To nije jedini način kako se SBF pokušava spasiti. Uz ostalo, odgovornost nastoji prebaciti na svoje pravne savjetnike, za što ga je sudac već upozorio da nije dovoljno uvjerljiva obrana. Oni su mu, uz ostalo, svjetovali da proglasi bankrot, što im očito također zamjera. Sud je, zasad, odbio svjedočenja sedam predloženih SBF-ovih eksperata kao samostalnih svjedoka, no dopustit će mu da ih pozove kako bi dali iskaz ako se u svjedočenju svjedoka optužbe pojave pitanja vezana izravno za njihovu ekspertizu. Izgleda da ga sud tretira prilično grubo, kao “pravog optuženika”, što za SBF-a mora biti iznenađenje.

Svi važniji mediji već su objavili da je svih četvero SBF-ovih suradnika iz najužeg kruga priznalo krivnju, vjerojatno kao pokajnici, a troje je zasad prihvatilo i da će svjedočiti na sudu, piše New Yorker. To su Caroline Ellison, izvršna direktorica Alameda Researcha, s kojom je SBF bio u nejasno definiranom intimnom odnosu, zatim Gary Wang, s kojim je osnovao FTX, i Nishad Shingh, direktor inženjeringa. Oni će zacijelo potvrđivati da je Bankman-Fried sve znao te kako je imao konačnu riječ. U javnost su procurile informacije iz dnevnika i bilješki koje je vodila Ellison na sastancima, u kojima izražava zabrinutost za pojedine poslovne poteze i image tvrtke u javnosti, ali i neke pojedinosti o njezinom intimnom odnosu prema SBF-u, kojima se pokušava poljuljati vjerodostojnost njezina budućeg svjedočenja. Navodno je upravo te pojedinosti u javnost dostavio SBF, što je bio povod da sud poništi odluku o čekanju suđenja kod kuće i premjesti ga u pritvor u New Yorku. Prema trenutačnim informacijama, Sam Trabucco, koji je s Ellison vodio Alameda Research – ne svjedoči.

Mediji su ispunjeni bizarnim pojedinostima. U FT-ovom filmu jedan reporter tvrdi da je tvrtka dnevno iz Miamija naručivala avionsku dostavu hrane ukupne vrijednosti 500.000 dolara. Te pojedinosti na sudu nisu beznačajne, one argumentiraju da se sredstvima klijenata nije upravljalo prema načelima dobrog gospodarenja. Etika je bitna u poslovnim suđenjima u SAD-u.

Stečajni upravitelj tužio je roditelje SBF-a da su se privatno i obilno koristili imovinom tvrtke. To je uvod u možda najzanimljiviji aspekt cijelog ovog slučaja. Sve prethodno već je viđeno, ovo je veliko. Joseph Bankman, otac Sama Bankmana-Frieda, profesor je poslovnog prava na Sveučilištu Stanford, koji je vrlo visoko kotirao u akademskim krugovima, a specijalist je za porezno pravo. U nekim od silnih napisa o slučaju spominje se da je bio nezadovoljan godišnjom plaćom od 200.000 dolara za savjete koje je davao FTX-u. Smatrao je da zaslužuje barem milijun dolara. Njegova supruga, pak, Barbara Fried, specijalistica je za poslovnu etiku, autorica nekoliko zapaženih članaka o tzv. trolley problemu. Radi se o vagonu koji juri tračnicama, a onaj tko njime upravlja može izabrati hoće li naletjeti na pet ljudi koji su se pred njim zatekli (recimo iz nemara, ili birajući kraći put), ili će skrenuti na drugi kolosijek, gdje jedan čovjek popravlja pragove među tračnicama. Nismo to bez veze naveli, to je povezano s posljednjim aspektom cijelog slučaja, sa suđenjem cijeloj jednoj tehnološko-akademskoj klasnoj eliti, koja je nastojala kreirati moralne principe pod nazivom učinkoviti altruizam.

Uglavnom, John Ray III, stečajni upravitelj FTX-a, zasad najuvjerljivije lice u ovoj predstavi, tužio je roditelje SBF-a, ugledne pravnike i etičare s vrhunskog sveučilišta, da su se i oni neovlašteno koristili sa 16 milijuna vrijednom vilom smještenom na Bahamima, a u vlasništvu tvrtke. Kao Todorić u Šestinama. Usput, SBF se, upravo kao i Todorić, žalio reporteru New Yorkera kako nema dovoljno novca da plaća cjelodnevne zaštitare kuće u kojoj je čekao suđenje (nakon što su mu prijatelji pomogli da skupi 250 milijuna dolara jamčevine), da dobivaju prijetnje i po antisemitskoj osnovi, pa im kuću čuva okrutni pas. Podsjećamo, na dan bankrota FTX je hakiran za 600 milijuna dolara u ethima, koji se sada, izgleda oprani, pomalo pojavljuju na tržištu: podataka o identitetu – nema.

Treći aspekt

Treći aspekt priče je složen, najvažniji, i zacijelo ćemo ga šire obraditi u sljedećem nastavku sage, u kojem ćemo prikazati spomenute knjige. Nakon MIT-a i kratkotrajnog angažmana u Jane Street, vrlo afirmiranoj tvrtki za kvantitativne financije, a uz pokretanje Alameda Researcha, pa poslije i FTX-a, Bankman-Fried angažirao se u Centru za efektivni altruizam. Riječ je o organizaciji koju su 2012. godine osnovali oxfordski filozofi William MacAskill i Toby Ord. Ovaj prvi je važniji. Koliko je poznato, o njemu i cijeloj temi u Hrvatskoj su objavljena tri članka. Dva su objavile Ideje.hr, a jedan Jutarnji list. Prvi članak za Ideje.hr objavio je psiholog Goran Mihelčić u rujnu 2022., pod naslovom “Učinkoviti altruizam, moda iz Silicijske doline ili racionalni pristup. Motivi i kontroverze”. Drugi je moja recenzija iz siječnja 2023. knjige o moralnoj neizvjesnosti, kojoj je MacAskill koautor, a u recenziji propitujem pokušaj da se moralne odluke matematički odvaguju. Oba članka sumnjičava su prema efektivnom altruizmu kao etičkoj teoriji. Jutarnji je blagonaklono prikazao posljednju MacAskillovu knjigu – “Što dugujemo budućnosti”.

Sam Bankman-Fried pridružio se Centru 2017. godine kao direktor za razvoj, a u njemu je bila aktivna i njegova majka, etičarka prava Barbara Fried. Glavnina programa efektivnog altruizma sastoji se u odvagivanju koja je pomoć učinkovitija; darovanje siromašnoj djeci u Africi mreža protiv komaraca koji prenose malariju, ili zaustavljanje globalnog zagrijavanja, ili nešto treće. Analogija s trolley problemom je vidljiva. Važno je “izračunati” u koju od tih altruističnih aktivnosti ima više smisla uložiti novac. A taj novac treba prije zaraditi, uz ostalo, jedan od izvora su kriptofinancije. Zato je SBF bio u Centru oduševljeno prihvaćen. U recenziji MacAskillove knjige tvrdim da se time etičke odluke reduciraju na puku arbitrarno definiranu “korist”. Radi se, naravno, o utilitarnoj etici, koju sam suprotstavio etici vrlina.

Upravo o tome radi se u pogolemom članku u magazinu Time. Nisu, naime, svi u Centru blagonaklono gledali na SBF-a. Prvi čovjek pokreta za efektivni altruizam MacAskill bio je dokumentirano opetovano upozoravan na SBF-ov nemoral. Zbog kritike SBF-a, Australka Tara Mac Aulay morala je napustiti Centar, čime joj je istekla radna dozvola i morala se vratiti u Australiju. Prevagnuo je novac. Prema nekim izračunima, Sam Bankman-Fried donirao je Centru oko 33 milijuna dolara. Pitanje je, naravno, koliko je od tog novca završilo u bilo kojem dobrotvornom projektu, ali važan je bio javni profil, kao što je bilo važno donirati Demokratskoj stranci (na čemu je inzistirala majka), ili Republikancima, radi utjecaja na politiku. U slučaju SBF-a, efektivni altruizam je očito licemjeran, nemoralan.

Osnivači pokreta “redigirali” su svoje blogove i izjave u kojima su nerijetko hvalili SBF-a i tehnološku i akademsku elitu za njihov angažman u projektima kojima pomažu svijetu. Blizak sam s osobama koje su na Oxfordu od početka s podsmijehom gledale na efektivni altruizam i njegove nositelje, i sad pomalo likuju. Taj pokušaj akademske i tehnološke elite da se postavi iznad društva, i u tu svrhu izradi i specifične moralne norme koje ih ustoličuju na vrhu, slučajem SBF u potpunosti je kompromitiran. No o tome više u sljedećem članku, u kojem će biti prikazane knjige o slučaju Sama Bankman-Frieda i propasti FTX-a, koji su – jasno je već iz ovoga – širi od još jednog financijskog skandala.

Kripto žargon

Ispričavamo se čitateljima na nužnosti dodatne koncentracije zbog silnog korištenja akronima, kratica, no glupi žargon kriptotržišta, koji se njima koristi više i češće nego druga financijska i ostala tržišta, jednostavno ovom pregledu ne ostavlja drugu mogućnost. Taj žargon trebao bi biti tema izdvojenog prikaza, posebno kad je riječ o svrsi tog žargona: mistifikaciji, formiranju krugova kvazi-upućenika koji se služe šiframa, a unutra puštaju samo one koji se kvalificiraju nekom inicijacijom; na ostalima je da se pasivno predaju u ruke onih sa “statusom u hijerarhiji”, i u konačnici potrude se što više približiti “guruima”. Riječ je o specifičnoj tržišnoj strategiji, ali ne nepoznatoj. Bila je prepoznatljiva i u slučaju FTX-a, u kojem je upravo Sam Bankman-Fried bio ultimativni guru.

Knjige

U povodu početka suđenja zaredale su objave prigodnih knjiga. “Easy Money”, koju su napisali novinari Ben McKenzie i Jacob Silverman, objavljenu u srpnju ove godine, Financial Times već ju je uvrstio na popis potencijalnih knjiga godine. Knjiga se čini površnom, kripto, a često i cijeli kapitalizam, svodi na kasino-kapitalizam, možda i nehotice. Ipak, autori su bezbroj puta razgovarali sa sudionicima kriptotržišta, samog Bankman-Frieda spominju više od stotinu puta, izdvajaju njegove izjave, i utoliko je ipak vrijedna konzultacija. Bloombergov novinar Zeke Faux krajem rujna objavio je knjigu “Number Go Up”, na čijoj je naslovnici SBF. Napokon, slavni Michael Lewis, upravo na dan početka suđenja, objavio je knjigu “Going Infinite, The Rise and Fall of a New Tycoon”.

Lewis je, uz brojne druge, autor sjajnih knjiga “Liar’s Poker” i “The Big Short”, prema kojima su snimljeni odlični filmovi, od kojih je ovaj drugi možda jedan od najboljih opisa Velike recesije, bolji od mnogih znanstvenih studija. Lewis je izjavio da mu je SBF dopustio slobodno kretanje i uvid u sve, bez ikakvih restrikcija. Te knjige predstavit ćemo u sljedećem članku u Mreži, kada bi se suđenje Bankmanu-Friedu, prema objavljenom rasporedu, trebalo privoditi kraju. Time ćemo pokušati, barem u glavnim crtama, obuhvatiti sve isprepletene aspekte te kompleksne priče, koja će sigurno trajati, doživjeti još bezbroj analiza, razvijati se u još mnoštvo rukavaca, i godinama mijenjati prošlost, sadašnjost i budućnost okruženja u kojem se zbiva.