Kineski gigant za mobilno plaćanje Alipay dobio je dozvolu za  korištenje elektroničkog novca u Luksemburgu. Pri tome je utvrđen porast mobilnog plaćanja među kineskim turistima u inozemstvu, što znači da je ono nadmašilo gotovinsko plaćanje. Već duže vrijeme zna se kako  je Kina, zajedno sa Skandinavijom, predvodnik kada je u pitanju usvajanje i aktivno korištenje mobilnih plaćanja. Prošle je godine izvješće Nielsena utvrdilo kako bi 90% kineskih turista, kada bi mogli, u inozemstvu koristili mobilno plaćanje. Kina je najmnogoljudnija zemlja u svijetu, a samo je broj turista gotovo jednak veličini cjelokupnog stanovništva Rusije. S većom potražnjom za mobilnim plaćanjima u inozemstvu raste i interes turističkih žarišta kako bi se što prije prilagodili promjenama. Već sada na tisućama lokacija koje posjećuju kineski turisti nije neobično na vratima vidjeti naljepnicu Alipay.

Nova Alipay licenca, u kombinaciji s novom direktivom o otvorenom bankarstvu, odnosno drugom direktivom o uslugama plaćanja – PSD2, omogućit će mu da se samostalno obrati tržištima EU/EEA. Konkretno, moći će učiniti dvije važne stvari koje njihovi partneri ne mogu: ponuditi mobilno plaćanje potrošačima iz Europske uniji i samostalno sklapati suradnju s trgovcima.

Osnivač i direktor norveške tvrtke Auka te jedan od vodećih fintech poduzetnika Daniel Döderlein, za Forbes je komentirao što to znači za tradicionalne banke i kartičarske tvrtke.

„Pravila o otvorenom bankarstvu stupaju na snagu u rujnu ove godine, a banke moraju iznijeti svoje planove usklađenosti prema regulatornim tehničkim standardima (RTS) koji reguliraju provedbu šest mjeseci prije toga – tj. već u ožujku 2019. Stvaranje, pokretanje i dobivanje dozvole za potpuno novu platformu za mobilno plaćanje od samog početka u tom vremenskom razdoblju prije nego što bi Alipay teoretski mogao lansirati na njihovo tržište pokazao bi se izazov čak i za najnaprednije banke“, smatra Döderlein dodajući kako banke kao drugu mogućnost imaju opciju sklopiti
partnerstvo s postojećim pružateljem usluga – tako ne moraju trošiti vrijeme na izgradnju potpuno novog proizvoda i strategije od nule, već dijeliti prihod i mogu zadržati velik stupanj kontrole kupaca. Ipak, postoji ograničeno vrijeme da se provede ta opcija kako bi se doista osiguralo nešto na tržištu prije nego što Alipay (ili netko drugi) bude u mogućnosti uložiti potraživanje na njihovom teritoriju.

Nekoliko banaka već je djelovalo proaktivno kako bi stvorili vlastita rješenja. Primjeri su: Vipps u Norveškoj, Swish u Švedskoj, Mobilepay u Danskoj, Keks u Hrvatskoj, Blik u Poljskoj itd., napominje  Döderlein dodajući kako je treća opcija bankama ne činiti ništa (osim da postanu usklađeni s PSD2) i čekati da vide što će se dogoditi. Ta opcija znači da banka mora ozbiljno riskirati i prepustiti veći stupanj kontrole. Za jedne to znači da bi mogli promatrati što se događa u susjednim regijama, a zatim preuzeti shemu koja im tada učini najpovoljnijom. Za druge to znači da će njihov kanal plaćanja gotovo sigurno biti preuzet od neke tehnološka tvrtke ili fintecha koji na tržište lansiraju vrlo privlačne alternative plaćanja.

PSD2 je stvoren kako bi uzdrmao tradicionalno bankarstvo i plaćanje, donoseći inovacije u sektor koji predugo stagnira. Bez obzira koju opciju banke odaberu, jedini izvjesni dobitnici u EU, za sada, bit će potrošači, smatra Döderlein.

Podijeli: