Organska elektronika fleksibilna je i već se u industriji koristi za izradu na primjer zakrivljenih ekrana. Primjeri organske elektronike su, među ostalim, prozirne e-knjige, plastične solarne ćelije, elektronička koža koja može oponašati neke od funkcija ljudske kože…

Tanke, flesibilne, plastične ćelije mogu površinu kao što su automobili i tkanine pretvoriti u izvore obnovljive energije. Eksperimentira se i s korištenjem takvih materijala za antenske mikrovalne (microwave) antene, različite primjene za nosivu elektroniku.

U zadnje vrijeme znanstvenici uveliko eksperimentiraju s zamjenom silicija u takvim materijalima ugljikom koji takve materijale može učiniti fleksibilnima, laganima i biokompatibilnima te može dovesti do nove generacije robota ljudskog izgleda i ‘kemijskog’ računanja.

Elektronika izrađena od ugljika, a ne od silicija, mogla bi dovesti do nove generacije medicinskih uređaja, senzora i možda čak i robota, smatra profesor Andreas Hirsch, predsjedatelj organske kemije na Sveučilištu Friedrich-Alexander-Erlangen-Nürnberg u Njemačkoj, navodi se u Horizon magazine dodajući kako bi se materijali poput grafena uskoro mogli pojaviti u elektroničkim uređajima i mogli bi dovesti do potpuno novih oblika ‘kemijskog’ računanja i pohrane podataka.

„Tradicionalna elektronika temelji se na čvrstom siliciju koji se koristi za stvaranje poluvodiča. To su anorganske materije (što znači da ne sadrže ugljik). Suprotno tome, organska elektronika koristi molekule na bazi ugljika – ili male molekule ili polimere, koji su dugi lanci molekula. Gotovo sve biološke molekule su organski spojevi, ali isto tako i tvari izrađene od ugljikovodika poput petrokemije, ulja i plastike. Mnogi ljudi mogu polimere posebno smatrati neprovodljivima – na primjer plastični polimeri koriste se za izolaciju bakrenih žica. Ali neki organski polimeri i molekule mogu provoditi električnu energiju“, objašnjava Andreas Hirsch dodajući kako organski spojevi imaju neke prednosti u odnosu na anorganske spojeve, lagane su, mogu biti fleksibilne i prozirne – sve stvari koje se bitno razlikuju od klasične silicijske tehnologije, mogu biti i jeftiniji za proizvodnju.

Hirsch ističe kako je problem dugoročna stabilnost organskih molekula u odnosu na silicij.

„Ako ih imate u fotonaponskom uređaju na krovu kuće, jer su 20 godina izloženi sunčevoj svjetlosti, neće biti stabilni poput anorganskih spojeva. Njihove performanse u solarnim ćelijama i dalje su niže. Postaje očito da više govorimo o komplementarnoj tehnologiji, a ne o pokušaju zamjene silicija. Ali s grafenom prvi put vidimo materijal koji je čisto organski, visoko provodljiv i potpuno stabilan. Dakle, mislim da ćemo doista vrlo brzo početi vidjeti aplikacije koje uključuju grafen“, smatra Hirsch koji je uvjeren da ćete za otprilike 50 godina biti puno robota organskog izgleda koji mogu obavljati funkcije koje roboti na bazi metala ne mogu raditi.

Podijeli:

 

Vezane objave