Rani testovi pokazuju kako jestive gljive mogu funkcionirati kao organski memorijski uređaji, iako ostaju značajni izazovi prije nego što se laboratorijski eksperiment može pretvoriti u nešto praktično.

Istraživači sa Sveučilišta Ohio State kažu kako su uzgojili i "istrenirali" shiitake i šampinjone kao memristore - elektroničke komponente koje zadržavaju informacije o prethodnim električnim stanjima. Tvrde kako su povezivanjem prilagođenih sklopova s ​​dehidriranim uzorcima gljivica replicirali ponašanje memorije obično prisutno u poluvodičkim komponentama.

Memristori temeljeni na gljivama postigli su frekvencije prebacivanja do 5.850 puta u sekundi s približno 90 posto točnosti, iako su performanse degradirale na višim frekvencijama. To ostavlja značajan jaz između gljivičnih sklopova i komercijalnih silicijskih čipova, koji rade milijardama ciklusa u sekundi. Povezivanje više gljiva poboljšava stabilnost, stvarajući mreže koje su usporedili s neuralnim vezama u mozgu. 

Iako se ovi organski memristori još ne mogu natjecati sa silicijskim čipovima u performansama, nude prednosti u energetskoj učinkovitosti i održivosti. Mogućnost razvoja mikročipova koji oponašaju stvarnu neuralnu aktivnost znači da vam ne treba puno energije za stanje mirovanja ili kada se stroj ne koristi, tvrde istraživači.

Za razliku od poluvodiča, koji zahtijevaju iskopavanje minerala i energetski intenzivnu proizvodnju, gljivični materijali su biorazgradivi i prirodno razgradljivi, jeftini i laki za uzgoj i potencijalno skalabilni od malih pogona do industrijske proizvodnje.

Takvi su organski memristori još u ranoj fazi razvoja. Postizanje manjih, učinkovitijih gljivičnih komponenti bit će ključno kako bi postali održivom alternativom mikročipovima.