Budući da u svakom digitalnom uređaju i internetskoj usluzi koju koristimo postoji softver zaštićen autorskim pravima i budući da je internet u biti golemi stroj trgovine digitalnih podataka, zakon o autorskim pravima ključna je pravna odrednica primjene digitalne tehnologije i načina na koji je koristimo njen sadržaj, odnosno digitalne ekonomije. Digitalno autorsko pravo posljedično, među ostalim, omogućava ili ometa tržišno natjecanje.

Američki odnosno anglosaksonski pravni model click-wrap (ugovor o klikanju) nastao je u digitalnom poslovanju SAD kao praktični model koji pojednostavljuje prihvaćanje ili odbijanje nekog digitalnog dobra ili usluge. Taj model je pojednostavljeni način (kroz jedan klik) prihvaćanja ili odbijanje više pravnih dokumente kao što su, na primjer, Pravila privatnosti, Uvjeti pružanja usluge te druge pravne odredbe poput autorskih prava itd. Takav pojednostavljeni način korisničkog prihvaćanja pravnih odredbi digitalnih dobara ili usluga primjenjuje se, na primjer, kod registracije za društvene mreže, kao dio procesa instalacije softvera, odnosno u svim slučajevima u kojima su obvezni takvi pravni akti za korištenje digitalnih dobara ili usluga.

-- tekst se nastavlja nakon oglasa --

 

Click-wrap (click-trough)

Click-wrap kao pravni model u suštini umnogome određuje cijeli digitalni ekosustav. Usto, click-wrap i njegova inačica click-through pojednostavljuje pravnu regulativu u digitalnoj ekonomiji. Click-through rate (stopa klikanja) je omjer korisnika koji kliknu na određenu vezu i ukupnog broja korisnika koji pregledavaju stranicu, e-poštu ili oglas. Obično se koristi za mjerenje uspjeha internetske reklamne kampanje za određeno web mjesto, kao i učinkovitosti kampanja putem e-pošte).

Manjkavosti click-wrapa

No, iza takvog pravnog modela ostaje niz regulatorno neriješenih pitanja koje imaju utjecaj na digitalno gospodarstvo te posredno na ukupno gospodarstvo. Takvi su, na primjer, monopolski statusi najvećih tzv. big tech kompanija, manji porez digitalnih tvrtki u odnosu na kompanije iz klasične ekonomije, a u slučajevima velikih globalnih tehnoloških kompanija i nerijetko izbjegavanja plaćanja poreza, Usto, tu su i nedovoljna zaštićena privatnost osobnih podataka korisnika digitalnih usluga te njihovo korištenje za ciljano oglašavanje, trgovanje osobnim podacima…. Posljedično nezaštićenoj privatnosti big tech tvrtke su i pod pritužbama za ugrožavanje građanskih sloboda, nereguliranja lažnih i manipulativnih informacija pa čak i manipuliranje društvenim procesima poput političkih izbora, referenduma…

Pravo prve prodaje

U osnovi svih neriješenih globalnih sporova digitalne ekonomije je prije svega potreba razlikovanja prava na digitalne usluge i dobra u odnosu na fizička dobra i usluge vezane za njih te, naravno, potreba njihove zasebne pravne reguliranosti. Problem nastaje kada se pravna praksa iz fizičkog svijeta nastoji primijeniti na digitalni svijet. Razlika između ta dva svijeta koja ima presudan utjecaj i na digitalnu ekonomiju, a posredno i na tradicionalnu ekonomiju može se ilustrirati kroz pravilo tzv. prve prodaje u pravnoj praksi Sjedinjenih Američkih Država (SAD) koje važi za fizička dobra, uspostavljenoj još na početku 20 stoljeća. Pravilo ima svoje izvedene inačice i u drugim nacionalnim pravnim praksama u svijetu, posebno u zapadnim zemljama. To pravilo podrazumijeva da kupljeni proizvod na koji postoji autorsko pravo, na primjer neku knjigu, kupac može posuditi prijatelju, može je pokloniti, donirati, naslijediti, uspostavljen je i sustav rabljenih proizvoda, antikvarijata…

Ono što se kroz click-wrap čini jeste, među ostalim, izbjegavanje pravila prve prodaje. Kada bi se takva praksa prenijela u fizički svijet, odnosno bez pravila prve prodaje, nositelji prava ili vlasnici patenata mogli bi tvrditi da bi trebali kontrolirati dio upotrebe fizičkih djela, uključujući zabranu da ih nekome poklonite, prodate antikvarijatu pa čak da ih samo pokažete nekom drugom.

Digital Rights Management

U nepostojanju pravne regulative zaštite autorskih prava u digitalnoj sferi i američkom je pravosuđu kroz praksu primjene click-wrapa nastao (Digital Rights Management DRM). Naime, DRM kod digitalnih proizvoda definira upravljanja digitalnim pravima usvojenom u SAD, domovini ključnih digitalnih ekonomski rješenja koja su se zajedno s američkom odnosno anglosaksonskom pravnom praksom prelijevala u druge zemlje diljem svijeta, s izvjesnim ograničenjima i izuzetcima, (najizraženiji primjer je Kina i njen vatrozid) prema čemu prodavatelj kontrolira što se može učiniti, a što ne s kupljenim digitalnim proizvodom ili uslugom.

Tako tehnologije upravljanja digitalnim pravima (DRM) kontrolira što korisnik može, a što ne možete učiniti s medijima i hardverom koji je kupio. Na primjer, kupac e-knjige od Amazona ne može je pročitati na svom čitaču e-knjiga po izboru, kupac videoigre ne može je koristiti jer su proizvođačevi poslužitelji za provjeru autentičnosti offline, kupac pametnog telefona ne može na njemu koristiti željene aplikacije ili davatelja usluga, kupac DVD-a ili Blu-Raya ne može kopirati video na svoj prijenosni media player… Sve su to kao i niz drugih ograničenja primjeri primjene DRM-a.

U suštini, u digitalnom prostoru zahvaljujući click-wrapu i DRM-u, fizička prodaja zamijenjena je licencama s klikom koje obuhvaćaju niz pravnih dokumenata koji ograničavaju korištenje plaćenih softvera ili drugih proizvoda. Kod digitalnih proizvoda ili usluga prema tehnologiji upravljanja digitalnim pravima (Digital Rights Management DRM) prodavatelj kontrolira što se može učiniti, a što ne s digitalnim proizvodom ili uslugom jer ona nije fizički kupljena nego je kupljena ograničena licenca.

Prevladavanje fizičkih ograničenja

Osnovni razlog inzistiranja korporacija na DRM-u je, kako navode, njegova nužnost primjene u protiv kršenja autorskih prava na Internetu te zaštita korisnika od zlonamjernih virusa. Kada su u pitanju autorska prava sasvim je jasno da se zbog jednostavnog načina digitalnog umnožavanja, na primjer, autorskog dijela, treba ograničiti njegovo nekontrolirano umnožavanje i zaštiti autora, odnosno njegovo pravo. Kako je digitalni prostor oslobodio ograničenja fizičkog svijeta, a i samo pravilo prve prodaje, ostaje za regulirati nove odnose koje važe u digitalnom prostoru, odnosno digitalnoj ekonomiji.

Mladen Vukmir, predsjednik ECTA, organizacija koja promiče znanje i profesionalnost pravne zajednice intelektualnog vlasništva u područjima zaštitnih znakova, dizajna, autorskih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva unutar Europske unije

Dematerijalizacija

Pravni stručnjak, aktivan u nizu međunarodnih pravnih organizacija poput IMI, INTA, AIPPI i aktualni predsjednik ECTA, Mladen Vukmir upozorava kako zadnja dva desetljeća potvrđuju kako se podcijenila razlike između materijalnih i nematerijalnih objekata kao predmeta vlasničke zaštite i da možemo zaključiti da su razlike između njih velike.

„Naime, kako se naša civilizacija djelomično postepeno postaje temeljena na digitalnim (nematerijalnim) resursima umjesto na analognim (materijalnim), tako se i gospodarstvo prebacuje na korištenje digitalnih objekata umjesto tradicionalnih, fizičkih. Uslijed dubina promjena i temeljne novosti digitalnog okruženja za gospodarstvo koje se uspostavlja, tijekom vremena tranzicije smo se nažalost rado služili analogijama sa tradicionalnim društvenim modelima regulacije, pa tako i sa tradicionalnom formom zaštite vlasništva. No, pokazuje se sve više da se u digitalnom okruženju nematerijalna imovina ponaša dubinski različito od materijalne. U okviru intelektualnog vlasništva to je osobito očito upravo na području autorskih prava. Naime, u pravu su autorska djela kao glazbena djela, odnosno autorske skladbe i snimke izvođača postale jedne od prvih subjekata dematerijalizacije, slijedile su ih odmah i tradicionalna tekstualna djela, a sa proširenjem pojasa transmisije na internetu i audio-vizualna djela“, objašnjava Vukmir.

Podijeli:

 

 

Vezane objave