Oleg-Mastruko
Oleg Maštruko

IT je sektor u kojem se možemo poigrati strateškim odlukama – a igranje bez posljedica našim je političarima omiljena zabava – s relativno malo rizika. Zapravo, najveći rizik je to što već kasnimo s odlukama, jer su se toga prije nas sjetile Rumunjska, Mađarska i druge zemlje.

Fasciniran sam načinom na koji funkcionira TM Forum – navodno su neprofitna organizacija, ali zarađuju na desetke milijuna dolara, najviše od članarina i kotizacija za skupove uživo, čak ne od posebnih projekata, konzultacija ili “analiza”. Članarine su omogućene u principu samo tvrtkama, a iznos članarine određuje se na temelju godišnjeg prihoda tvrtke člana, i idu u rasponu od oko 1700 dolara za najmanje (ili – “najmanje”) tvrtke, s prihodima manjim od milijun dolara, do oko 150.000 dolara, za tvrtke s godišnjim prometom većim od 40 milijardi dolara. Članarine rastu iz godine u godinu!

I iznosi kotizacija za skupove uživo, poput TM Foruma Live! Na kojem se nalazim dok pišem ovaj tekst; prilično su brutalni, no za novinare i analitičare sve je, srećom, besplatno. No business like media business.

E sad, postavlja se pitanje kako ekipa iz TM Foruma zna koliki je točno godišnji promet neke tvrtke, kako bi im “razrezali” članarinu? Pa vjeruje se procjeni i džentlmenskoj riječi, sumnjam da TM Forum ima specijalizirani tim koji pregledava međunarodna financijska izvješća kompaniju po kompaniju. Uz to, tvrtke se valjda i žele pokazati što jačima i u što boljem svjetlu pa nemaju ništa protiv ako ih se smjesti u viši platni razred. Uostalom, za telekom megadivove, što je to par tisuća ili čak desetaka tisuća dolara gore-dolje? Možemo samo zamisliti kako bi na ovakve modele gledala naša fiskalna policija, carina i ostale inspekcije.

TM Forum organizira i nagrade, modelirane tako da ih uvijek nekako dobiju ponajveći članovi i najizdašniji sponzori. Ukratko – poslovni model iz bajke, koji me oduševi svaki put kada ga sretnem, obično na njihovim konferencijama u Nici, Dublinu i drugdje.

Što više ljudima uzmeš (a često i što im manje daš, iako ne tvrdim da je to i ovdje slučaj) to te ozbiljnije shvaćaju. TM Forum tako je jedan od najvećih autoriteta za donošenje regula, standarda i propisa u svijetu međunarodnih komunikacija i IT tehnologija. Ono o čemu se dogovore čelnici svjetskih ICT divova pod paskom TM Foruma – postaje de facto, a često i de jure standard. TM Forum ima njuh morskog psa kada su u pitanju tehnologije koje će tek nositi milijunske iznose njegovim članovima. Ove su godine, primjerice, vruća stvarbili pametni gradovi (Smart cities) i Internet of Things (IoT), ili kako se sve češće kaže – Internet svega (IoE). TM Forum brže-bolje je došao na ideju da složi nekakvo službeno mjerilo “pametiziranosti” grada. Smart City Maturity i Benchmarking Model.

I voila! Eto nama instant autoriteta za pametne gradove. Iduće godine već ćemo imati godišnje liste najpametnijih gradova, bodovanih prema kriterijima TM Foruma, usporedit ćemo Zagreb s Barcelonom, ili, realnije, Čačkom i Skadrom. Tu negdje bit će i izbori za gradonačelnika Zagreba, svakakva bi se tu muljaža mogla zavaljati, ali da stanem prije nego što me ova linija razmišljanja odvuče predaleko…

-oOo-

Za to vrijeme, hrvatski informatičari pokušavali su lobirati za smanjenje opterećenja na IT plaće, ali su se te slabašne inicijative utopile u moru banalnih, svađalačkih i neproduktivnih tema koje čine hrvatsku javnu scenu. Najavljeno je, doduše, smanjeno opterećenje relativno visokih primanja, bez obzira na struku. Ono što mi je fascinantno kod takvih odluka jest to s kako se malo posljedica donose i mijenjaju. Kako se dobro sjećamo, bivši ministar financija Linić strateški je ljude koji bi u normalnom svijetu bili srednja klasa, proglasio “bogatašima” i odrapio ih ludim nametima. Ne zadovoljivši se samo time, još je svugdje nastupao svadljivo i manipulativno, nazivajući ljude koji marljivo rade za osrednju plaću “bogatašima” a sebe, eto, jedinim pravim socijaldemokratom, jer se ostatak SDP-a, prema njegovom mišljenju, prodao “neoliberalima”. Niz potpuno besmislenih i neutemeljenih ideoloških sudova i kvalifikacija, za koje bih najradije da ih ne moramo komentirati u IT izdanju, ali eto – takvo je društvo u kojem živimo.

Nakon njega Lalovac je prilično izmijenio i retoriku (mislim da nijednom nije upotrebio termine “bogataš”, “neoliberal” i “pravi socijaldemokrat”), ali i razrede nameta. Sada ih nova vlada opet mijenja – ali sve se to radi bez ikakvih posljedica, makar i moralnih, za one koji se tako ofrlje poigravaju sudbinama i primanjima, u ovom slučaju srednje klase, motora svakog zdravog društva. Odluke prolaze bez da se nekoga zbog njih i napadne ili posrami – posve nebitno u moru banalnosti koje pune medije.

No, pustimo zasad “bogataše” i “prave socijaldemokrate” – poanta je da bi se Hrvatska trebala strateški odrediti prema nekim djelatnostima – IT lobi, kojem naravno i sam pripadam, zagovara da to bude IT.

Ali zašto bi to bio baš IT? Prvo, tu su brojčani pokazatelji, stalan rast i u najtežim uvjetima, o čemu često i potkrijepljeno brojkama, piše naša Tajana Barančić (op.ur. – kolumnistica Mreže). Drugo, za pozicioniranje Hrvatske kao “powerhousea” u nekim drugim granama već nam je kasno – aute je recimo “uzela” Slovačka, a brodogradnja se odavno preselila na daleki istok. IT je sektor u kojem se možemo poigrati strateškim odlukama – a igranje bez posljedica našim je političarima omiljena zabava – s relativno malo rizika. Zapravo, najveći rizik je to što već kasnimo s odlukama, jer su se toga prije nas sjetile Rumunjska, Mađarska i druge zemlje.

*****

Tekst je izvorno objavljen (kao kolumna) u časopisu Mreža 05/2016.

Podijeli: