Pandemija covida donijela i „pandemiju prava na zaborav“

Podaci su jedan od ključnih odrednica interneta ali i cijele digitalne ekonomije. Način prikupljanja podataka, mogućnosti njihovog prikupljanja i prosljeđivanja umnogome utječe na društvene odnose kao i na gospodarstvo. U svijetu je niz ograničenja kretanja podataka ali i niz nereguliranih područja u samom prikupljanju, korištenju i prosljeđivanju podataka. Na primjer, još nije do kraja jasno na koji način i pod kojim uvjetima se mogu podaci iz Europske unije u SAD. Podaci u tom smjeru nikada nisu zaustavljeni, ni kada je postalo jasno da nema regulative za to. Naime, prekid prosljeđivanja podataka donio bi mnoge gospodarske štete tako da ih nije imalo smisla zaustavljati niti ograničavati. U postojećoj regulaciji u Europskoj uniji postoji tzv. pravo na zaborav koji je odredba Opće uredbe o zaštiti podataka (General Data Protection Regulation, GDPR).

Pravo na zaborav daje pojedincima pravo tražiti od organizacija brisanje njihovih osobnih podataka. Na primjer, tražiti od prethodnog poslodavca ili pružatelja zdravstvenih usluga da izbriše sve podatke koje ima o pojedincu. Drugi način ostvarivanja tog prava je brisanje web-stranica za upite koji se odnose na korisnikovo ime sa stranica rezultata europskih tražilica.

Pravo na zaborav prvi put je uspostavljeno 2014. godine i redefinirano kao „pravo na brisanje“ usvajanjem GDPR-a 2018. godine. Dakle, pravo se odnosi na zemlje obuhvaćene GDPR-om (EU i EEA) i neke druge europske zemlje koje su usvojile slične zakone, poput Velike Britanije i Švicarske.

Surfshark je analizirao podnošenje prava na brisanje osobnih podataka u 32 zemlje u kojima je takav zakon važeći i to u razdoblju od 2015. do 2021. godine. Istraživanje je usmjereno na web tražilice Google Chrome i Microsoft Bing. Tijekom promatranog razdoblja podneseno je preko 1 milijun zahtjeva prema dvjema web-tražilicama, a polovica zahtjeva došla je iz zapadnoeuropskih zemalja. Zahtjevi u Francuskoj činili su skoro jednu četvrtinu svih podnesenih zahtjeva.

Pandemija zahtjeva prava na zaborav

Od 2015. do 2021. godine Google Chromeu i Microsoft Bingu podneseno je 1.066.274 zahtjeva za pravo na zaborav ili pravo na brisanje. Od dvije tražilice, velika većina (95,8%) zahtjeva isporučena je Googleu.  2015. je obilježila prvu punu godinu u kojoj je politika bila na snazi, pri čemu je tijekom godine podneseno 169,2 tisuća zahtjeva. Nakon 2015. zahtjevi su se postupno smanjivali do 2020. godine, kada je počela pandemija covid-19 .

Politike socijalnog distanciranja i rada od kuće koje su uslijedile rezultirale su masovnim prelaskom na internet, što je možda doprinijelo tome da ljudi preispitaju svoju prisutnost na internetu i pravo na privatnost.

Slučajevi “Prava na zaborav” porasli su za gotovo 30% u 2020. godini , na ukupno 161,3 tisuće. Najizrazitiji primjeri uključuju Cipar i Portugal, zemlje u kojima je 2020. godine podneseno skoro tri puta više zahtjeva nego prethodne predpandemijske 2019. godine, dok su u Islandu, Luksemburgu i Grčkoj udvostručeni zahtjevi za pravo na zaborav, i to traje iz godine u godinu.

U 2021. godini zabilježen je porast zahtjeva na pravo na zaborav od 15% u promatranim zemljama, to je godina u kojoj je podneseno najviše zahtjeva, njih 185,7 tisuća.

Estonci najosjetljiviji

Francuska je jasan lider po ukupnom broju zahtjeva podnesenih između 2015. i 2021. godine. 255,6 tisuća zahtjeva te zemlje čini gotovo četvrtinu svih zahtjeva podnesenih u promatranom razdoblju .

176,1 tisuća zahtjeva stiglo iz Njemačke a 125,3 tisuće iz Velike Britanije, pri čemu svaka zemlja čini oko 17% odnosno 12% ukupnog broja. Zahtjevi koje su podneseni iz te tri čine otprilike polovicu svih zahtjeva za pravom na zaborav podnesenih između 2015. i 2020. godine. Sve ostale zemlje imale su manje od 10% ukupnog broja podnesenih zahtjeva.

Razumljivo je kako je najveći broj zahtjeva za pravo na brisanje došao iz tri najmnogoljudnije zemlje EU.

Kada je u pitanju postotak zahtjeva prema broju stanovnika (analiziran je broj zahtjeva na 10.000 stanovnika) prva je Estonija s 53 zahtjeva na 10.000 ljudi. To je čak   dva i pol puta više od prosjeka svih ostalih zemalja koji iznosi 20 zahtjeva na 10.000 stanovnika. Francuska je na drugom mjestu s 40 zahtjeva, a na trećem mjestu je Nizozemska s 32 zahtjeva na 10 tisuća ljudi.

Estonija je imala najveći rast zahtjeva na godišnjoj razini 2021. godine od  17,3%, dok su Francuska i Nizozemska imale najveći rast zahtjeva u 2020. godini, zahtjevi Francuza u toj su godini rasli za 28,5%, a zahtjevi Nizozemaca za 25,8%.

Najmanje zahtjeva

Najmanje zahtjeva za zaborav ili zahtjeva za brisanje od promatranih zemalja zabilježeno je u Bugarskoj, 6 zahtjeva na 10.000 stanovnika što je preko 3 puta manje od prosjeka promatranih zemalja. I Mađarska ima malo zahtjeva, nešto preko 6 na 10.000 stanovnika, Slovačka neznatno više, 7 na 10.000 stanovnika.

Regionalne razlike

Regionalno zapadna i sjeverna Europa imaju najveću gustoću zahtjeva, 28 odnosno 21 zahtjev na 10 tisuća stanovnika, dok južna Europa ima prosjek od 16 zahtjeva, a istočna Europa samo 8 zahtjeva na 10 tisuća stanovnika.

Google određuje smjer

Očekivano, s obzirom na daleko veće korištenje tražilice Google Chrome u odnosu na Microsoft Bing najviše zahtjeva išlo je prema Googleu. Od 2015. do 2021. godine Google je primio 1.020.959 zahtjeva, dok je Bing primio tek njih 45.315.

Od 2016. do 2017. godine obje su tražilice imale najznačajnije smanjenje zahtjeva za pravom na zaborav, Google za 18,6%, a Bing za 26,3%.

Povećan interes (prije 2017.) i njegov kasniji pad u sljedećim mjesecima pokazuju kako se angažman javnosti – u početku visok nakon prve presude o pravu na zaborav . s vremenom smanjuje.

U 2020. godini Google je doživio snažan rast zahtjeva (čak 30,7%), dok Bing nije imao značajniji rast (4%). I 2021. godina donijela je Googleu veliki rast zahtjeva (15%) a Bing je te godine imao rast od čak 31,5%.

Što se uklanja

U zahtjevima su u prosjeku 4 URL-a za brisanje podataka. Podaci za koje se tražilo uklanjanje su poprilično raznoliki, od osobnih i profesionalnih podataka do povezanosti s kriminalnim aktivnostima.

Ukupno se od Googlea od 2015. do 2021. godine tražilo brisanje podataka na 4.009.729 web stranice. 17% podataka za koje se tražilo brisanje bili su profesionalni podaci (kao poslovna adresa, podaci za kontakt ili podaci o poslovnim aktivnostima).

Otprilike 1 od 10 web-stranica spominjalo je podnositelja zahtjeva u vezi sa zločinima, uključujući one unutar njihovog profesionalnog područja. Otprilike 6% sadržavalo je osobne podatke podnositelja zahtjeva, poput kućne adrese, prebivališta ili drugih podataka za kontakt, kao i slike i videozapise pojedinca.