Europski Payment Service Directive (PSD2)  i britanski Standard za otvoreno bankarstvo su pioniri otvorenog bankarstva (open banking) u svijetu. Nakon njih svijetom se proširio niz inicijativa otvorenog bankarstva. Razvoj tehnologija otvorenog bankarstva u svijetu nije bio kopiranje europskog ili britanskog modela nego izgradnja novih pristupa koji odražavaju specifičnosti nacionalnih tržišta. Kako navodi EMEA centar za regulatornu strategiju (EMEA Center for Regulatory Strategy) inicijative otvorenog bankarstva u svijetu donose nove proizvode i usluge, te su otvorene za nove sudionike na tržištu koji dolaze iz tehnološkog područja.

Premda su inicijative otvorenog bankarstva u svijetu raznolike ipak se općenito se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: one koje se temelje na tržišnom reguliranju te one koje su u osnovi regulirane od državnih institucija.

Otvorenost tržištu

Niz zemalja, uključujući Indiju, Japan, Singapur i Južnu Koreju, nemaju formalne ili obvezne režime otvorenog bankarstva, ali njihovi kreatori politike uvode niz mjera za promicanje i ubrzavanje preuzimanja okvira za razmjenu podataka u bankarstvo. U Singapuru su centralna banka MAS i Udruženje banaka objavili API priručnik za podršku razmjeni podataka i komunikaciji između banaka i fintech tvrtki. U Japanu je centralna financijska agencija FSA uspostavila postupak odobrenja za tzv. davatelje usluga treće strane (Third Party Providers TPP), uvodeći obvezu bankama da objavljuju otvorenih API-je te ih potičući da ostvare ugovor s najmanje jednim TPP do kraja 2020. godine. Većina japanskih banaka ispune su taj rok.

Davatelj usluga treće strane (TPP) je ovlašteni pružatelj internetskih usluga u otvorenom bankarstvu, to jest može provoditi bankovne transakcije uz odobrenje korisnika kod svih banaka.

Postoje dvije vrste dobavljača treće strane (TPP): PISP – Pružatelj usluge pokretanja plaćanja i AISP – davatelj usluga informacija o računu. PISP omogućuje plaćanje putem Interneta bez potrebe za podacima o kreditnoj ili debitnoj kartici. Ta plaćanja bankovni korisnici mogu izvršiti samo ako je korisnik dao potrebna dopuštenja. AISP je davatelj internetskih usluga koji s korisnikovog računa može vidjeti određene podatke, poput stanja i transakcija na koje je korisnik pristao. To može rezultirati time da vam AISP može prikazati objedinjeni prikaz vaših računa u više banaka.

SAD su se također odlučile za tržišno vođeni pristup, ali bez ikakvih značajnih vladinih inicijativa za potporu razvoju proizvoda i usluga otvorenog bankarstva.

Nedavno izvješće američke riznice  preporučio razvoj regulatornih pristupa kako bi se omogućila sigurna razmjena podataka u financijskim uslugama. Međutim, zbog tradicionalne averzije prema birokratizaciji u američkoj financijskoj industriji praktično nema interesa za donošenjem zajedničke savezne politike o otvorenom bankarstvo.

Glavne američke banke snažno razvijaju ponude temeljene na API-u, u ugovornim partnerstvima s trećim stranama prije svega zbog tržišnog natjecanja. No, u nedostatku regulative o pristupu informacijama klijenata banaka, odnosno njihovim računima ostaje niz praktičnih problema kako za fintech tvrtke tako i za banke. Naime, fintech tvrtke bez regulative imaju skuplji pristup računima klijenata banaka a s druge strane banke nemaju uvid koje im fintech tvrtke preuzimaju podatke o klijentima pri čemu se dovodi u pitanje sigurnost podataka o klijentima i njihovim računima. Pri nereguliranom pristupu računima klijenata TPP-ovima je omogućen veći pristup podacima od onih koji im je potreban za pružanje usluga koje klijent želi.

Regulirano otvoreno bankarstvo

Izvan EU, za regulirani pristup otvorenom bankarstvu odlučili su se Hong Kong i Australija.

Monetarna vlast Hongkonga objavila Open API Framework u srpnju 2018. godine. API omogućuje četiri vrste pristupa podacima banaka, počevši od razmjene informacija o proizvodima i uslugama, a završavajući razmjenom transakcijskih podataka i usluga plaćanja. Suprotno modelu otvorenog bankarstva u EU prema kojem banke svoje API-je moraju učiniti dostupnim svim TPP-ovima, u Hongkongu banke će razviti API-je ali će moći omogućiti pristup podacima samo onim TPP-ovima s kojima odluče surađivati.

Australija se ističe svojim inovativnim pristupom i razmjerom ambicija otvorenih podataka jer njihov pristup obuhvaća šire područje od podatak u bankama, odnosno financijskim institucijama. Poput ostalih inicijativa za otvoreno bankarstvo, australski Zakon o pravima potrošača (Consumer Data Right CDR), koji je u fazi finalizacije, omogućit će potrošačima da  dijele  svoje podatke s bilo kojom ovlaštenim TPP-om koji odaberu. Ključna je razlika međutim u tome što je CDR inicijativa za podatkovnu politiku, a ne za financijske usluge kao u slučaju drugih zemalja. Iako će se australski model prvo primjenjivati ​​na banke, CDR će se naknadno primijeniti i na energetski i telekomunikacijski sektor, a na kraju bi se mogao primijeniti na bilo koji sektor.

Potencijal otvorenih podataka

Naime, CDR je ujedno i prvi zakon o otvorenom bankarstvu koji je uveo koncept uzajamnosti. Nakon uvođenja europskog PSD2, banke su glasno govorile o nedostatku

uzajamnosti između banaka i trećih strana (TPP), posebno fintech tvrtki. To, tvrde iz banaka, predstavlja nepravedan i regulatorno vođen konkurentski nedostatak premda same banke nisu navele kako bi htjele iskoristiti podatke o transakcijama klijenata fintech tvrtki ako bi im imale pristup).

U Australiji je koncept uzajamnosti uveden u reviziji otvorenog bankarstva, koji su činili osnovu za CDR. Zaključeno je da bi sustav u kojem svi subjekti koji ispunjavaju uvjete o pristupu podacima (kao nositelji podataka i kao primatelj podataka) bio operativniji i promicao veću konkurenciju te inovacije. Zbog tehničkih problema provede uzajamnosti razmjene podataka svih sa svima australski regulatori priznali su da provedba zahtijeva daljnje usklađivanja i regulaciju te su odlučili da opću uzajamnost podataka isključe iz prve faze CDR-a koja je započela 2019. godine.

Inicijative otvorenog bankarstva i dalje su u vrlo ranoj fazi provedbe. Tvrtke i regulatori trebaju učiniti više kako bi se iskoristio ogromni potencijal razmjene podataka u financijskoj industriji. Izgradnja sigurnog i potpuno funkcionirajućeg ekosustava za razmjenu podataka među industrijama potrajat će još duže.

Podijeli:

 

Vezane objave