Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET i Hrvatsko katoličko sveučilište u okviru projekta BrAIn proveli su istraživanje o korištenju digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije (AI) te njihovom odnosu s dobrobiti djece i mladih u školskoj godini 2024./2025.

Istraživanje „Korištenje digitalne tehnologije i dobrobit djece i mladih“ provedeno je u 46 škola (24 osnovne i 22 srednje) iz 16 županija koje sudjeluju u projektu BrAIn, u razdoblju od siječnja do svibnja 2025. godine, kombinacijom kvantitativne i kvalitativne metodologije. U anketnom dijelu sudjelovalo je ukupno 3.913 učenika, 924 roditelja/skrbnika te 382 nastavnika. U 92 fokus-grupe sudjelovalo je 299 učenika, 51 roditelj/skrbnik i 128 nastavnika, a provedeni su i intervjui s 23 stručna suradnika i 22 ravnatelja.

Učenici

U obrazovnom kontekstu učenici najviše koriste digitalne tehnologije u nastavi informatike, matematike, prirodoslovnih predmeta i stranih jezika, a za učenje i školske zadatke služe se pametnim telefonima, internetom i umjetnom inteligencijom. Učenici prepoznaju pozitivne i negativne strane primjene digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije u obrazovanju te u prosjeku imaju pozitivno mišljenje o primjeni digitalne tehnologije u svojoj školi i smatraju da imaju zadovoljavajuću podršku za njezino korištenje.

Rezultati istraživanja pokazuju da digitalne tehnologije u obrazovanju donose prednosti poput lakšeg pristupa informacijama, vizualizacije gradiva i veće angažiranosti učenika, ali dionici prepoznaju i izazove poput smanjene koncentracije, površnog učenja i drugih mogućih negativnih učinaka na dobrobit učenika. Upotreba alata temeljenih na umjetnoj inteligenciji, dominantno chatbotova, raste zbog njihova potencijala u obrazovanju, no dio dionika izražava oprez zbog nepouzdanosti i mogućeg negativnog utjecaja na razvoj, zdravlje i kritičko mišljenje učenika.

Učenici digitalne tehnologije najčešće koriste za zabavu, komunikaciju i društvene mreže, dok za školu primarno koriste uredske alate, alate za izradu prezentacija, aplikacije za rješavanje matematičkih zadataka i online kvizove. Alate umjetne inteligencije, većinom chatbotove, za učenje gotovo svakodnevno koristi oko 26 % osnovnoškolaca i 40–50 % srednjoškolaca, najčešće za traženje informacija, objašnjenje gradiva i pomoć pri rješavanju zadataka.

Roditelji

Roditelji/skrbnici uglavnom imaju pozitivno mišljenje o učincima primjene digitalnih tehnologija u obrazovanju te smatraju da digitalna tehnologija djeci može olakšati zajednički rad na školskim zadacima i komunikaciju među dionicima obrazovnog sustava. Pozitivnije opće mišljenje o korisnosti digitalnih tehnologija u obrazovanju imaju roditelji/skrbnici koji su digitalno i UI pismeniji te oni koji češće zajedno s djecom koriste digitalne tehnologije. Veći oprez roditelji/skrbnici izražavaju prema uvođenju umjetne inteligencije, ističući bojazan od prevelikog oslanjanja na UI i gubitka kritičkog razmišljanja. Ipak, prepoznaju potencijal umjetne inteligencije za personalizirano učenje i pomoć djeci u učenju.

Nastavnici

Nastavnici koriste digitalne tehnologije za prezentaciju gradiva, ponavljanje i administrativne poslove, a u manjoj mjeri i alate umjetne inteligencije, uglavnom za pripremu nastave. Uočen je i trend prema kojem nastavnici osnovnih i srednjih škola digitalne tehnologije smatraju neizostavnim dijelom nastave. Prepoznaju njihov potencijal, posebno u kontekstu personaliziranog učenja i asistivne tehnologije, ali ističu potrebu za dodatnom edukacijom, većom dostupnošću alata i jasnim smjernicama.

Na temelju istraživanja izrađene su preporuke za različite dionike obrazovnog sustava s ciljem korištenja prednosti tehnologija uz smanjivanje rizika, u interesu dobrobiti djece i mladih. Preporuke naglašavaju važnost kritičkog razmišljanja, zaštite privatnosti, sprječavanja elektroničkog nasilja te pronalaženja ravnoteže između digitalnog i svakodnevnog života. Njihov je cilj pomoći školama i obiteljima da koriste prednosti digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije, uz istodobno smanjivanje rizika i očuvanje dobrobiti djece i mladih.